CENA LEŽALJKI, DA POLUDIŠ! Dosta više kukanja, jedan paradajz turista se baš razbesneo
Cena ležaljki je uvek bila zanimljiva svima koji su ovih dana krenuli na more, ali nekako deluje kao da je ove godine, čim je krenula sezona, to mnogima baš veliki problem. Nema dana da, što u novinama, što na društvenim mrežama, ne osvane neka objava šokiranog turiste, pod radnim nazivom „jao ljudi, ala deru sa cenom iznajmljivanja ležaljki na plažama”.
Sudeći po objavama, za sada tu prednjače Hrvati, posebno na ostrvima (Hvar je najkritičniji), ali nikad kao ranije, zbog cena ležaljki na stub srama nisu stavljeni Srbima omiljeni Grci. Juče je Bizportal objavio vest o jednoj neprijatnoj vlasnici poslastičarnice, koja čak i bebe računa u korisnike ležaljki, pa i njima naplaćuje „ležarinu”, ali srećom, ona je ogroman izuzetak.
Možda autor ovih redova (dobro, sigurno), spada u grupu paradajz turista (možda čak i pašteta turista), onih koji na lestvici u kastinskom sistemu turista spada u najnižu vrstu, ali i bez obzira na to – aman, dokle više sa tim ležaljkama?!
Zar se letovanje svodi na to? Zar nije poenta u uživanju u vodi, plažama i suncu? U solidnom i čistom smeštaju i ljubaznosti domaćina? Šta bi sa dobrim, starim, već pomalo ofucanim peškirom, koji jednostavno baciš na pesak, na koji ćeš leći posle dobrog kupanja u, recimo, Egejskom moru?
Hajde da stvari postavimo brutalno realno. Ima ona dobra stara, koja glasi – „širiš se koliko si dug”. Vidiš ležaljku, pogledaš cenu. Opa, 15 evra po osobi! Neka, hvala. Jednostavna računica, što paradajz, a može i bogatog turiste glasi – ima nas, recimo, dvoje, to je ukupno 30 evra. Uvaliće nam bar dva pića, to je već 50 evra.
Za 50 evra, u Grčkoj, a i bilo gde drugde verovatno, možeš da se provedeš kao kralj. Dobro, kao malo siromašniji princ… Za 50 evra, u većini taverni može se pazariti solidan ručak za dve osobe, recimo, dve giros porcije, koje su ukupno 30 evra, i ostane 20 evra za par sokova ili piva. Ili, gomila solidne hrane u supermarketu, plus dosta pića, za jednu bogovsku večeru na terasi u svom apartmanu.
Ljudi, znate li šta je 50 evra? Pa, to je dnevni budžet mnogih srpskih porodica na moru, koje ovih dana drežde na Evzoniju i čekaju da umoče nogice u toplu vodu grčkih mora.
Cena ležaljki? A gde vam je suncobran?
Možda ovo sve zvuči kao klasično srpsko stiskanje na odmoru ili priča za sirotinju… Ipak, poenta je u sledećem, bez obzira na socijalni status turiste – iznajmljivanje ležaljki je stvar ličnog izbora. Niko tu nikog ne tera i svakako je osmišljeno kao neka vrsta mini-luksuza i još bolje zarade vlasnika koji ih iznajmljuje.
Da li neko želi da ga časti (vlasnika ležaljki), ili će svoje teško zarađene novce potrošiti na gorepomenute uživancije u vidu klope i pića?
Ukratko – ko hoće da iznajmi ležaljku, niko mu ne brani (može i jahtu, ako ima para), ali posle nema kukanja na Fejsbuku i Instagramu zbog skupoće. Sad ćuti i trpi.
Da, ima još jedna stvar. Broj ležaljki, ukupno gledano, ima ograničen broj, jasno. Sve i da koštaju 1 evro za iznajmljivanje, brzo bi se popunile, možda bi se neko i potukao za mesto… dakle, kako god okreneš, nečija zadnjica mora na pesak, ili šljunak, takav je život.
Uostalom, jedno minimalno ulaganje u suncobran, ako već nema besplatnog hlada u okolini plaže, i veći peškir su sve što je potrebno za minimalnu udobnost i uživanje. Zar ne?
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici