CENA IZNAJMLJIVANJA STANA UPORNO RASTE Da li ima šanse da se obuzda? Ima, ali to je dug i težak posao
Iznajmljivanje stana u Beogradu, a i širom Srbije, je drastično poskupelo, i to ne samo u poslednjih par meseci. U poslednje vreme, problem je dodatno pogoršan dolaskom stranih državljana, najviše Rusa, koji imovinski bolje stoje, pa vlasnicima stanova ne predstavlja problem da izbace dugogodišnje stanare, kako bi dodatno zaradili.
Međutim, još početkom februara ove godine, dakle i pre krize u Ukrajini, cene najma stanova su skočile, a sve što se posle dešavalo samo je išlo na ruku često pohlepnim stanodavcima. Na taj način se stvorila velika grupa ljudi koji su i te kako pogođeni poskupljenjem, a među njima ima i mnogo studenata, kojima je i plaćanje garsonjere na periferiji grada veliki namet.
Duboko u „sivoj zoni”
Pitanje koje se nameće je – da li se ova nepravedna praksa zaustaviti, ili bar obuzdati? Recimo, većim porezom?
Prema rečima ekonomiste Ivana Nikolića, to bi možda i bilo moguće, ali je prethodno napraviti evidenciju rentiiranih stanova, što je zahtevan i obiman posao.
– Da bi se fiskalizovao taj sektor, potrebno ga je urediti, jer većina njih posluje u „sivoj zoni”, ceo taj deo tržišta nekretnina – kaže za Bizportal Nikolić.
Naš sagovornik navodi još jednu otežavajuću okolnost. Čak i kada bi država u ovom trenutku, recimo, povećala porez na rentiranje stanova, najviše bi bili pogođeni upravo pošteni vlasnici stanova. To jest, oni koji su prijavili svu svoju nepokretnu imovinu. Dok bi oni koji nisu opet prošli „ispod radara”. Uz sve to, trebalo bi i proveriti da li vlasnik dva stana iznajmljuje jedan, ili u njemu, recimo, žive njegovi roditelji, što je posebno zahtevan, a svakako i skup posao, koji bi zahtevao ozbiljna ulaganja.
U svakom slučaju, dok god se to tržište ne uredi, nema ni puno prostora i načina da se naplati porez na rentu. Nikolić kaže da su odnosi na relaciji stanodavac-podstanar sada nepravedni, i teško da će se u datoj kriznoj situaciji to uskoro promeniti.
Nije za utehu, ali i druge zemlje imaju slične probleme. Primera radi, u Austriji su, još od početka pandemije, sa pet na 12,5 procenata, i već postoje apeli da valjda donese uredbu kako bi se obustavio rast cena rente.
Za i protiv paprenih poreza
Što se Srbije tiče, postoji predlog o kojem su ranije pisali mediji, a deo je analize pod nazivom „Ka pravednim stambenim politikama u Srbiji“, autora Bojan Vranića, Ivana Stanojevića i Mihaila Gajića. Oni predlažu varijantu razdvajanja stanovništva – na klasu rentijera, onih koji poseduju više nekretnina i ostvaruju prihode njihovim izdavanjem i na klasu onih koji traže životni prostor. U sadašnjim uslovima, svaka veća potražnja za stanovima uporno veštački podiže cenu. Sve to utiče kvalitet života, jer se ljudi odlučuju za lošije stanove, ili čak prerađene garaže, i dalje plaćajući visoku stanarinu.
Autori rešenje vide u drugačijoj poreskoj politici, sa većim nametima za ljude sa dva ili više stanova u kojima ne žive. U vidu progresivnog poreza, recimo, za treći stan 40 odsto, a za četrvti 80 odsto, i tako dalje. Oni smatraju da bi na taj način gomilanje stanova vremenom postalo neisplativo. A time bi se rešio fenomen „praznih stanova”, koje ljudi kupuju samo da bi čekali povoljnu priliku za prodaju.
Sa druge strane, tržište je slobodno i sasvim je logično da neko sa viškom novca ulaže u jednu od najisplativijih tržišta, kao što su nekretnine. U svakom slučaju, svako ko bi krenuo da rešava taj problem, imao bi pune ruke posla, a verovatno bi naišao i na veliki otpor. Kako to već biva kad na čistu, tako reći keš zaradu, mora da se plati porez državi…