INTERVJU, BORIS ĆOROVIĆ Šta je zaista važno prilikom kupovine automobila
Od početak globalne ekonomske krize, čiji koreni vuku još od pandemije koronavirusa, automobilska industrija bila je jedna od najviše pogođenih. Prekidi u lancima snabdevanja, kao ključnom segmentu cele industrije, pa do nestašica sirovina, čipova i rezervnih delova su samo deo problema i izazova. To je, naravno, uzokovalo poskupljenja kako novih, tako i polovnih vozila, koji su i dalje neprikosnoveni što se tiče srpskog tržišta.
A paralelno sa tim, odigrava se i revolucija u vidu električnih vozila, kako bi vremenom vozila sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem otišla u istoriju.
Kako se sve to odslikava na Srbiju i ljude koji se neposredno bave ovim problemima, tako reći, na terenu? O tome za Bizportal govori Boris Ćorović, generalni sekretar Srpske asocijacije uvoznika vozila i delova.
U poslednje dve, pa i četiri godine, automobilska industrija prošla je (i prolazi) kroz niz izazova i promena, a među osnovnim je nedostatak materijala i čipova, sa kojima je posebno imala problema nemačka autoindustrija? Da li se to odražava i na srpske uvoznike vozila i delova za automobile?
Zastoji u proizvodnji čipova su naterali proizvođače da u prethodne 2 godine smanje godišnji obim proizvodnje, u nekim slučajevima i do 50 odsto na godišnjem nivou. Sa postepenom relaksacijom kovid regulative, očekuje se stabilizacija proizvodnje čipova do kraja 2023. godine, ali godišnji obimi proizvodnje kod ključnih igrača i dalje se neće vratiti na pre-kovid nivo, to jest na nivo iz 2019. Manji obim proizvodnje, posledično znači i duže rokove i kašnjenja u isporukama. Sve te činjenice utiču i na srpsko tržište i na uvoznike automobila. S obzirom na to da smo kao država najvećim delom uvoznici a ne proizvođači automobila, sve ono što se dešava u evropskoj auto-industriji se posledično preslikava i na naše prilike.
Nemačka, kao jedan od najjačih svetskih proizvođača automobila, sirovine nabavlja i iz Ukrajine i iz Rusije, kao što su nikl, aluminijum i gas neon, neophodnu komponentu za mikročipove. Možete li da prokomentarišete kako se sve to održava na cene i uvoz u Srbiji?
Nažalost, ima negativan uticaj, ne samo u smislu povećanja cena, nego i njihove nestabilnosti i nepredvidivosti kao i dužih rokova isporuke. Svi se nadamo da političko-ekonomska situacija na globalnom nivou neće otići dalje u neželjenom pravcu i da će doći do stabilizacije u lancu snabdevanja.
Uprkos svemu, objavljeno je i da kriza u Ukrajini u toku 2022. godine ipak nije značajno uticala na srpske dobavljače auto delova. Da li se situacija promenila u ovoj godini?
Nisam baš siguran da ukrajinska kriza tokom 2022.godine nije uticala na uvoznike auto-delova i njihove dobavljače, ali svakako tokom ove godine je došlo do blage stabilizacije. Svi teže ka tome da potrošne rezervne delove uglavnom imaju na stanju, a kod poručivanja specifičnih delova, situacija se razlikuje i varira od proizvođača do proizvođača, odnosno njihovih predstavnika u Srbiji. Negde poručeni deo možete dobiti u roku od 5 do 7 dana a negde nažalost zbog izazova koje smo pomenuli na početku razgovora, mora da se čeka znatno duže.
Naravno, u velikoj većini, građani Srbije kupuju polovna vozila. Kakva je trenutno sitaucija oko uvoza „polovnjaka“, koji su problemi i da li postoje podaci o tome da li je došlo do rasta cena u ovom segmentu automobilskog biznisa?
Po trenutnoj regulativi, dozvoljen je uvoz polovnih automobila, sa standardom izduvne emisije minimum EURO 3, što znači, da možete uvesti i automobil 22 godine star, tj. 2001. godište i u tom smislu je Srbija jedina zemlja u regionu gde je to dozvoljeno. Na primer, u zemljama okruženja, koje su van Evrop (BiH, Crna Gora, Severna Makedonija), minimalan standard je EURO 5. Prosečno se u Srbiji uveze godišnje oko 150.000 polovnih automobila, prosečne starosti 12-15 godina. Problemi sa uvozom starijih polovnjaka (EURO 3 i EURO 4) nisu samo ekološke prirode, već i bezbednosne prirode, jer su to uglavnom vozila koja su prešla i više od 300.000 km, čak i 400.000 km. Programom zaštite vazduha u Republici Srbiji, što je dokument koji je usvojila Vlada Republike Srbije, predviđeno je da se od 1. januara 2024. zabrani uvoz polovnih automobila sa EURO 3 i EURO 4 standardom, a od 01.01.2025. godine i sa EURO 5 standardom.
Šta kažu podaci – koliko u Srbiji ljudi kupuju nova, a koliko polovna vozila? Recimo, na mesečnom, ili na godišnjem nivou?
Za prvih 9 meseci 2023. godine je u Srbiji prodato 19.183 nova automobila, dok je u istom periodu uvezeno oko 92.000 polovnih automobila. Od tih 92.000 polovnih automobila, nešto više od 50.000 je sa standardom izduvne emisije EURO 3 i EURO 4.
Nedavno objavljeno istraživanje kaže da su najviše polovnih automobila uveze iz Italije, a zatim iz Nemačke Francuske, Češke i na kraju Belgije. Da li sa Asocijacija ima slične podatke, i da li su to pouzdani i održavani automobili, kako većina vozača u Srbiji misli?
Da, većina uvoza polovnih automobila dolazi iz ovih država. Mi naravno smatramo da je najpouzdanije i najbezbednije kupiti nov automobil, ali potpuno uvažavamo činjenicu da ipak većina stanovništva nije u mogućnosti da sebi tako nešto priušti i da se odlučuje za kupovinu polovnog automobila. Lično smatram da je irelevantno iz koje države dolazi polovni automobil, mnogo je važnije da ima urednu servisnu istoriju, da pouzdano utvrdite da li je zaista prešao kilometražu koja je na instrument tabli i naravno da ona bude što manja, kao i da je automobil po mogućnosti imao što manje prethodnih vlasnika. Mislim da je važnije da kupci izaberu pouzdanog uvoznika polovnog automobila, koji neće manipulisati brojem pređenih kilometara i stanjem automobila, nego iz koje države je poreklo automobila.
Izmena zakona o Bezbednosti u saobraćaju donela je niz novina, a među njima je i olakšani uvoz vozila iz SAD-a i Kine. Kako će to uticati na rad uvoznika u Srbiji?
Kada govorimo o uvoznicima novih vozila – posmatrano u kratkom roku, neće bitno uticati, obzirom da većina uvoznika zastupa brendove koji se proizvode na teritoriji Evropske unije i Velike Britanije, a i oni koju zastupaju recimo kineske brendove, vredi napomenuti da se i ta vozila proizvode u njihovim fabrikama u Evropi. Takođe treba reći da kupci u Srbiji očekuju i kvalitetnu post-prodajnu podršku, to jest servis i održavanje automobila, a nije redak slučaj da su određeni delovi i komponente kod vozila namenjenih USA i kineskom tržištu potpuno drugačiji nego kod onih namenjenih Evropskom tržištu. Uvozom modela za tržište Kine i USA kupac bi se mogao naći u situaciji da ostane bez mogućnosti kvalitetnog snabdevanja rezervnim delovima.
Kada je reč o polovnim vozilima tu treba naglasiti da će biti neophodno uraditi određene prepravke kako bi se vozila iz SAD i Kine privela EU standardima homologacije. (svetla, instrument tabla, žmigavci, u nekim slučajevima i branici). Kada tim troškovima dodamo i visoke troškove brodskog kontejnerskog transporta do Evrope/Srbije, veliko je pitanje da li će se uopšte nekome isplatiti da uveze polovan automobil iz tih država u nekoj prosečnoj vrednosti od 10.000 do 15.000 evra. Možda će se isplatiti kada se uvoze skuplji automobili, preko 50.000 evra, obzirom da se cene u SAD oko 20 odsto niže, ali za prosečnog srpskog kupca će takav poduhvat sigurno biti ekonomski neisplativ u poređenju da se odluči za kupovinu automobila proizvedenog u Evropske unije ili Velike Britanije.
Na koji način izmene Zakona utiču na uvoznike? Šta se dešava sa uvozom električnih automobila i kako u tom domenu stoje stvari sa Srbijom?
Uvoz električnih automobila i po postojećem Zakonu nije sporan, međutim ono na čemu mora da se obrati pažnja i radi brže kod nas je izgradnja infrastrukture, takozvanog ekosistema za električna vozila. U tom smislu podržavamo aktivnosti koje je pokrenula Vlada Republike Srbije i nadležnih ministarstava kada je u pitanju izgradnja mreže punjača kao i subvencije za kupovinu hibridnih i električnih vozila. Moramo biti svesni činjenice da 2035. godine u Evropi prestaje proizvodnja vozila na benzin i dizel gorivo i da će se u potpunosti preći na takozvanu nultu emisiju GHG gasova, pre svega CO2, odnosno na proizvodnju električnih vozila. Kako bismo uhvatili korak sa aktivnostima koje se po tom pitanju preduzimaju u Evropi, moramo svi zajedno raditi brže i efikasnije, a Asocijacija po tom pitanju jeste i biće najbolji sagovornik i partner nadležnim institucijama kako na nivou Republike, tako i na lokalnom nivou.
Kakvu saradnju imate sa Agencijom za bezbednost saobraćaja?
Imamo odličnu saradnju i iskoristio bih priliku da se zahvalim gospodinu Branku Stamatoviću, direktoru i njegovim saradnicima na razumevanju za sve naše predloge i inicijative. Rezultat jedne od njih je i da smo nedavno potpisali protokol o saradnji kojim je definisano da Asocijacija doprinese bezbednosti u saobraćaju na način da se preko mreže tehničkih pregleda vlasnici vozila informišu o eventualnim servisnim kampanjama na njihovim vozilima, kao i da Asocijacija pruži edukaciju kontrolorima na tehničkim pregledima prilikom pregleda određenih sklopova na novijim generacijama vozila. Zajedno sa Agencijom za bezbednost saobraćaja, Asocijacija na taj način pokazuje društvenu odgovornost.
Da zaokružimo priču – možete li da navedete izazove sa kojima se i ovim kriznim vremenima suočavaju uvoznici automobila i delova? Kakvi su planovi Asocijacije do kraja godine i dalje, eventualno?
Najvažniji izazovi su mogući zastoji u lancima snabdevanja, visoka inflacija na globalnom nivou, rast cena sirovina, kao i rast cena transportno-logističkih usluga. Sve to zajedno dovodi do nestabilnosti tržišta, dužim rokovima isporuke, iako je po tom pitanju situacija znatno bolja nego u vreme korone 2020-te i 2021-ve godine. Posebno je aktuelna tema na nivou EU ovih dana i uvođenje novog EURO 7 standarda kod emisije izduvnih gasova. Vodila se velika polemika između regulatora – Evropske komisije i proizvođača automobila oko svrsishodnosti daljeg usavršavanja tehnologije SUS motora, koji se ionako napuštaju 2035.godine. Za sada su pobedili argumenti auto-industrije da bi efekti za zaštitu životne sredine bili minimalni, a da bi automobili poskupeli u proseku za 2.000 evra. Ostaje još da se vidi kakva će biti konačna odluka po tom pitanju.
U partnerstvu sa nadležnim institucijama, Srpska asocijacija uvoznika vozila i delova je pokrenula inicijative vezane za ubrzanje procesa izgradnje ekosistema, to jest infrastrukture za električna vozila, za povećanje bezbednosti u saobraćaju, za pojednostavljenje određenih administrativnih procedura prilikom uvoza i registracije vozila, zatim u saradnji sa Privrednom komorom Srbije smo uključeni što direktno, što posredstvom nekih od naših članica u promovisanje sistema dualnog obrazovanja, kao i uvođenja u sistem novog obrazovanog profila „tehničar mehanotronike motornih vozila“. Na kraju, kao Asocijacija koja okuplja 29 članica, gotovo sve ključne kompanije koje se u Republici Srbiji bave uvozom, distribucijom i post-prodajnom podrškom vozila i delova i koja postoji punih 27 godina nastojaćemo i ubuduće da budemo kredibilan i pouzdan sagovornik svim nadležnim institucijama.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.