Takve scene su hrvatskim kupcima gotovo nezamislive. Kod nas su proizvodi pre isteka roka trajanja uglavnom sniženi za 30 odsto, a samo izuzetno, određeni artikli, poput pekarskih proizvoda, voća ili povrća, mogu biti jeftiniji i do 50 odsto.
Nedavno je jedan veliki trgovački lanac neprijatno iznenadio kupce kada je meso pre isteka roka trajanja, koje je ranije redovno snižavao za 30 odsto, počelo da prodaje sa popustom od samo 20 odsto.
"Došao sam u prodavnicu pred kraj zatvaranja da kupim meso, samo da bih se neprijatno iznenadio kada sam video da se meso koje je trebalo da istekne sutra sada prodaje po samo 20 odsto nižoj ceni, a ne 30 odsto kao što je bio slučaj godinama", požalio nam se jedan stanovnik Zagreba.
U drugim trgovinskim lancima, popust od 30 odsto za takve proizvode za sada je ostao pravilo, ali se postavlja pitanje zašto hrvatski kupci ne mogu očekivati popuste od 70 ili čak 90 odsto, koji su uobičajeni u nekim evropskim zemljama.
Trgovinski konsultant Dragan Munjiza objašnjava da visina popusta nije slučajna, već rezultat detaljnih procena trgovaca i dogovora sa dobavljačima.
Koliki je popust?
"Popusti su takvi jer je neko izračunao da će moći da proda robu sa tim popustom. Ako je reč o svežoj robi, vrlo često nema povrata, odnosno proizvođači ne odobravaju nadoknadu za robu kojoj je istekao rok trajanja u trgovinskom lancu. Zato se zajednički dogovaraju o ceni po kojoj će se roba prodavati. Nije važan popust, već konačna cena po kojoj se roba prodaje", kaže on.
Dodaje da trgovci procenjuju koliki je popust dovoljan da se proizvod ionako proda, pa nema potrebe da se nude ekstremni popusti ako se očekuje da će kupci kupiti robu čak i sa nižim popustom.
"Šta građaninu znači popust? On gleda koliko će ga proizvod na kraju koštati. Da li ćete platiti jedan evro sa popustom od 90 odsto ili 80 centi sa popustom od 20 odsto je nebitno? Na kraju, najvažnija cena je cena na polici, ona koju kupac zapravo plaća", ističe on.
Prema njegovim rečima, razlike između zemalja proističu i iz različitih načina poslovanja trgovinskih lanaca, nabavke robe i brzine njihovog obrta.
"Postoje različite politike u različitim zemljama. Roba se različito obrađuje, različito stiže. Neka tranša može stići sa kraćim rokom trajanja, ponekad sa punim rokom trajanja, a ponekad je neko uvezao robu čiji rok trajanja nije bio idealan. Trgovci pokušavaju da se reše robe snižavanjem cene, a onda iz nedelje u nedelju mogu da dodaju još popusta ako vide da prodaja ne ide po planu", objašnjava on.
Koliki će biti popust
On ističe da na visinu popusta utiču i sezonskost i potražnja za pojedinačnim proizvodima.
"Najbolji primer za to je asortiman navijača. Kada je Hrvatska igrala, prodavnice su mogle da naplaćuju višu cenu, sada je situacija drugačija", kaže Munjiza.
Kod sveže hrane ključan je rok trajanja i procena koliko će proizvoda ostati neprodato.
"Ako vidite da će vam nešto ostati, onda u saradnji sa dobavljačem ili samostalno pokušavate da date što nižu cenu. Koliki će biti popust zavisi i od početne cene proizvoda. Ako je bila viša, može se dati veći popust jer različiti trgovinski lanci formiraju različite cene, kako između zemalja, tako i za pojedinačne artikle", objašnjava on.
Dodaje da svaki trgovinski lanac unapred planira prodaju, posebno kada je u pitanju sveža roba. Trgovci, kaže, procenjuju na osnovu iskustva šta će se desiti ako smanje proizvod za 30, 50 ili više procenata.
Koliko će procena biti uspešna u velikoj meri zavisi od iskustva osobe koja vodi taj poslovni segment.
Kada trgovački lanac značajno snizi cenu važnog proizvoda, konkurencija često brzo reaguje jer niko ne želi da bude skuplji od ostalih. Dolaze pre zatvaranja Munjiza smatra da najbolji primer velikih popusta u Hrvatskoj zapravo nisu police sa svežim mesom, već neko drugo odeljenje.
"Najbolji pokazatelj popusta kod nas je hrana koja se prodaje na gastro odeljenju. Ako dođete u pola osam uveče, možete kupiti neke stvari za 50 centi. Alternativa je da ih trgovački lanac baci, pa je bolje prodati ih za simboličan iznos nego završiti sa potpunim gubitkom", kaže on.
Međutim, takve kupovine dolaze u pola osam jer su zainteresovani za najnižu cenu, ali onda više ne mogu da biraju.
"Možda su hteli da kupe carsko meso, ali je već rasprodato pa će uzeti ono što je ostalo. Ima ljudi koji jedu upravo tako. Dolaze pre zatvaranja i kupuju ono što je ostalo od tog dana. Ne mogu da biraju ceo asortiman kao neko ko dođe u jedan ili tri popodne, ali zauzvrat dobijaju znatno niže cene", zaključuje Munjiza, piše Dnevno.hr
Slična praksa, dodaje, postoji i na pijacama, gde se voće i povrće često prodaju po znatno nižim cenama pola sata pre zatvaranja.
Takve mogućnosti najčešće koriste penzioneri i građani sa nižim prihodima, dok većina zaposlenih u to vreme još uvek radi i ne može da dođe u kupovinu.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)