Kompanije sa sedištem u Evropskoj uniji, a koje posluju na Kubi, sve više napuštaju tu zemlju zbog pooštrenih sankcija SAD koje su u petak stupile na snagu.
Udarac je već pogodio luksuzna odmarališta, a šire gledano, više kubanske građane. Kako je preneo briselski "Politiko", najveću štetu trpe grupacije "Iberostar" i "Melija", sa sedištima u Španiji. Štaviše, oni su se praktično već povukli sa Kube, a kao razlog navode "promenjivo geopolitičko, društveno, pravno i ekonomsko okruženje".
Uplitanje Evrope u lokalnu priču o Kubi nimalo nije slučajno i Tramp, u ovom slučaju, vrlo dobro zna šta radi. Ako su na udaru najveće evropske kompanije, čemu da se nadaju ostali investitori iz Evrope? Primera radi, još u maju je francuski brodski gigant "CMA CGM", obustavio operacije na Kubi. Samo ta firma činila je 30 odsto ukupnog kubanskog brodskog saobraćaja.
Dve muve jednim udarcem
Baš zato, poslednji udar sankcijama na Kubu deluje posebno agresivno. Jer, Evropska unija je ubedljivo najjači trgovinski partner Kube, i osnovni izvor tamošnjih stranih investicija. Evropa i Kuba imaju snažne ekonomske veze, koje su oformljene još 2017. godine, Sporazumom o političkom dijalogu i saradnji. Ukratko, sankcije protiv Havane su posredno i sankcije protiv Brisela i evropskih firmi.
Imajući sve to u vidu, nova runda sankcija ulazi u svoju najopasniju fazu. Podsetimo, kao i u mnogo slučajeva do sada, opravdanje je isto - Tramp želi da svrgne kubanskog predsednika Migela Dijaz-Kanela, a pod opravdanjem ugrožavanja ljudskih prava i autoritarizma havanskog režima.
Sve se potrefilo. Kuba se već godinama nalazi u ekonomskoj krizi, ali je situacija tokom 2026. godine postala posebno teška. Nestašice goriva, česti nestanci električne energije, pad turističkih prihoda i problemi sa snabdevanjem osnovnim životnim namirnicama dodatno su pogoršani novim američkim merama.
Žilav je kubanski narod
Da bude jasno, nije Tramp smislio ništa previše novo što se tiče Kube. SAD i oni imaju dugu i bolnu istoriju sankcija i sukoba i to je i osnovni razlog zbog kojeg je kubanski narod jedan od najžilavijih na planeti. Upravo taj kubanski narod ovih dana je u strahu, jer se sve više, mimo ekonomskih sankcija, pominje mogućnost vojnog sukoba. Poslednjih meseci američki zvaničnici više puta su govorili o navodnim bezbednosnim pretnjama koje dolaze sa Kube, uključujući tvrdnje o vojnom jačanju ostrva i razvoju novih kapaciteta za odvraćanje od vojnih napada. U to je veoma teško poverovati, u zemlji koja se svakog dana bori za opstanak.
Kubanske vlasti odbacuju takve optužbe, ali istovremeno otvoreno govore o pripremama za odbranu zemlje. Kako bi se odbranili? Nikako, to je valjda jasno. Jedini plan koji Kubanci imaju je, da u slučaju najgoreg, primene taktiku staru pola veka. Praktično, partizanski pristup, pravac u šumu sa puškom, u stilu legendarnog Ernesta Če Gevare. Nije teško proceniti koliko bi im to, u smislu modernog ratovanja, pomoglo da se spasu.
Sa druge strane, nasilni pokušaj promene vlasti u Havani izazvao bi novo globalno žarište. Kuba i dalje ima dobre odnose sa Kinom, koja im šalje humanitarnu pomoć u ovim kriznim danima, sa Venecuelom. I sa Rusijom, koja uobičajeno i u svom stilu daje političku, tako reći moralnu podršku, bez konkretnih poteza.
Ipak, ono što pali crvenu lampicu za opasnost je su upravo gorepomenuti ekonomski odnosi između Evrope i Kube. U tom smislu, Tramp efektno napada Evropsku uniju, a Kuba je, bar trenutno, samo moneta za potkusurivanje.
"Kuba je sledeća... ako ne uzme pare"
Naravno, svima bi bilo od koristi da se oružani sukob na Kubi ne desi, to valjda ne treba naglašavati. Mada, imajući u vidu Trampovu spoljnu politiku, nažalost nije isključeno. Tramp je jasno i glasno rekao "Kuba je sledeća".
Sa Kube poručuju sa svojim čuvenim sloganom "Domovina ili smrt, mi ćemo pobediti". I još, "Ovde se niko ne predaje".
Svima na svetu, a posebno Kubi, žilavoj kao što je i Srbija, bi bilo dobro da Tramp obustavi pritisak. Sve se kod njega svodi na novac. Baš zato je Marko Rubio, Trampov državni sekretar, ponudio Kubi tokom protekle nedelje pomoć od 100 miliona dolara. Predsednik Dijaz-Kanel rekao je da je spreman da tu ponudu razmotri.
Možda je najpametnije u ovom slučaju primeniti američki slogan "Uzmi pare i beži". To jest, ostani na Kubi i pomozi Trampu da ostvari profit i sačuvaj živu glavu. A lako će se, kad i on prođe, evropske firme vratiti u svoja luksuzna letovališta.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)