Tragedija koja se odigrava pred očima celog sveta, rat između Hamasa i Izraela, imaće znatno dalekosežnije posledice nego one koje tek treba da stignu za naplatu, a tiču se rata u Ukrajini.

Ipak, jedna zemlja, iako ne učestvuje neposredno u ratu, našla se na poseban način usred sukoba - u pitanju je Turska. Njen predsednik, Redžep Tajip Erdogan, koji sada, pored podivljale inflacije sa kojom se teško bori u svojoj zemlji, morao je jasno da stane na stranu Palestine. A to, opet, može da mu donese nove probleme, to jest, već jeste.

Zašto je Erdoganov slučaj zanimljiv, ako se tako može reći u datoj tragičnoj situaciji? Zato što se na primeru Turske može videti do koje mere su se međunarodni odnosi zakomplikovali i koliko je lako, a možda i trajno, narušiti dobre odnose.

Ništa od biznisa


Podsetimo, Turska je tehnički kandidat za članstvo u EU, ali to je na veoma dugom štapu, jer su pregovori za njeno pridruživanje u zastoju još od 2005. godine. Evropska unija bi volela da ma solidne odnose sa Turskom, ali to je u ovom trenutku jako teško. Kada je počeo haos u Izraelu, a zatim očekivano i u pojasu Gaze, Erdogan se našao u novom procepu. A taman je sve krenulo nabolje. Posebno zato što je planirao da uđe u posao sa Izraelom. Vlade Turske i Izraela su planirale da naprave zajednički biznis-plan, po kojem bi, udruženim snagama, držale mrežu transporta prirodnog gasa, koji bi do Evrope, zatim, stizao preko Turske.

I zaista, to bi bio sjajan potez za obe zemlje, a dugoročno bi sigurno omogućio da Turska bar donekle izađe iz ekonomske krize. Erdogan se povodom toga čak i sastao sa Benjaminom Netanjahuom, predsednikom Izraela, i delovalo je kao da će decenijski loši odnosi između dve zemlje biti zaključeni idealno - rukovanjem i dobrim biznisom.

Međutim, ništa od toga. Izraelski ambasador u Turskoj je poslat kući, a kako je počeo da raste broj civilnih žrtava u pojasu Gaze, tako je i Erdogan počeo da pooštava svoje izjave, optužujući Izrael za ratne zločine. Takođe, pripadnike Hamasa je nazvao "oslobodiocima".

Usledilo je i poslovično hladno saopštenje Evropske unije povodom Erdoganovog ponašanja, koje je glasilo: "U svom izveštaju o napretku zemalja kandidata ka ispunjavanju kriterijuma za pridruživanje EU, objavljenom u sredu, EU je rekla da je jednostrana spoljna politika Turske ostala u suprotnosti sa prioritetima bloka".

Loš račun = slepa mržnja


I tako začarani krug podela nastavlja da se produbljuje. Evropa se udaljila od Rusije, Rusija se približila Arapima, Kini i Indiji, a Hamas, a zatim i Izrael tonu u ratne zločine koje neće biti moguće ispraviti ni sledećih 100 godina. I, kao i uvek, zahtevaće da se biraju strane. Blago onom ko ostane neutralan u ovom haosu, Srbijo!

Imali li ikakvog zaključka? Nekako, sve ovo što se dešava u svetu podseća na ono što se početkom devedesetih godina prošlog veka dogodilo u Jugoslaviji. Čak i unutar Evrope događaju se lomovi i ima mnogo glasova koji su protiv "prioriteta bloka" Evropske unije.

A sve bi bilo u redu da ljudi jednostavno žele da se bave biznisom, kao što su to lepo planirali Erdogan i Netanjahu, pre nego što je sve otišlo dođavola. Jer, kad nema čistog računa, znamo, nema ni ljubavi. A što je najgore, najčešće ostaje samo slepa mržnja, koja traje vekovima.

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.