Iran je oslabljen, ali je istovremeno uspeo da uspostavi novu ravnotežu ekonomskog odvraćanja. Sumnjivo je da bi izraelska vlada gurala ka ratu da je znala da će ishod biti ovakav. I dalje nije jasno kakvi bi mogli biti uslovi sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Irana nakon primirja koje je usred noći između utorka i srede (po izraelskom vremenu) objavio Donald Tramp, predsednik SAD-a.
Jedina izvesnost bila je da će se razmena vatre između dve zemlje zaustaviti i da će se plovidba kroz Ormuski moreuz nastaviti, piše izraelski list Harec.
Očekuje se da će se i borbe između Izraela i Irana završiti na sličan način – uz finansijski trošak za Izrael od gotovo 50 milijardi šekela (15,9 milijardi dolara). U tu cenu ulaze neprekidne misije izraelskog ratnog vazduhoplovstva ka Iranu, stalni rad sistema protivvazdušne odbrane i šteta koju su izazvale iranske rakete.
U to nisu uračunati troškovi delimičnog zastoja izraelske ekonomije, koji se mere desetinama milijardi šekela. Prirodno se nameće pitanje: kakvu je korist Izrael ostvario uz tako visoku cenu? Na šta je zapravo potrošeno 50 do 100 milijardi šekela? Čini se da prvobitni ciljevi – rušenje iranskog režima i neutralisanje njegovih nuklearnih kapaciteta – nisu ostvareni. Iran je oslabljen, ali su njegove sposobnosti obnovljive. Glavni ishod rata zapravo je nova ravnoteža ekonomskog odvraćanja između Izraela i Irana, koja ranije nije postojala.
Tokom proteklih nedelja Izrael je iz prve ruke naučio nekoliko važnih lekcija – činjenice koje su, da su bile poznate ranije, možda navele vladu da ne podstiče Sjedinjene Države na ulazak u rat.
1. Rat je težak čak i u optimalnim uslovima
Čak i nakon pet nedelja rata, tokom kojih je izraelsko vazduhoplovstvo imalo potpunu kontrolu nad nebom iznad Irana i delovalo bez prepreka uz najmoćnije vazduhoplovstvo na svetu, nije uspelo da spreči Iran da ispaljuje balističke rakete na izraelske gradove. Moguće je da bi drugačiji ishod bio postignut uz još nekoliko nedelja borbi, ali Iran je pokazao da čak i u optimalnim uslovima za Izrael, uz punu podršku SAD, može da svede izraelsku ekonomiju na delimično funkcionisanje tokom nepoznatog broja meseci.
2. Odbrambeni sistem – sa rupama
Izraelska protivvazdušna odbrana radila je neprekidno, ali se pokazalo da ima ograničenja. Pre rata procenjivalo se da će balističke rakete uništavati dve do tri lokacije nedeljno. U praksi su poslednje dve nedelje donele veće gubitke. Takođe je postalo jasno da će laserski sistem odbrane biti operativan tek za nekoliko godina. S druge strane, Iran je pokazao sposobnost prilagođavanja – pronalazio je slabe tačke u odbrani, povećavao upotrebu kasetnih raketa, koristio vremenske uslove i menjao učestalost i grupisanje napada.
3. Malo poremećaja – i nebo se zatvara
Tokom pet nedelja, gotovo jedina vazdušna kapija Izraela ka svetu – aerodrom Ben Gurion – bila je skoro potpuno zatvorena. Građani su ostajali zaglavljeni u zemlji ili su putovali autobusima do Ejlata kako bi pokušali da polete sa manjeg aerodroma u egipatskoj Tabi. Godinama se odlaže odluka o izgradnji dodatnog aerodroma koji bi rasteretio Ben Gurion.
Rat je pokazao i koliko lako balističke rakete mogu gotovo da parališu civilni vazdušni saobraćaj. Ovo pitanje mora da se reši – proširenjem kapaciteta aerodroma Ramon, izgradnjom novog aerodroma ili stvaranjem zaštićenih zona na pistama.
4. Da li će kriza uticati na međunarodno uključivanje?
Iran je pokazao da čak i oslabljen može izazvati globalnu energetsku krizu – zatvaranjem Ormuskog moreuza i pretnjama zemljama Persijskog zaliva. Rast cena nafte izazvao je ekonomske posledice širom sveta.
Za izraelsku ekonomiju to je bilo sporedno pitanje, ali međunarodne posledice otvaraju mogućnost da svet ponovo obrati veću pažnju na izraelsku spoljnu politiku i izraelsko-palestinski sukob. Od energetske krize 1970-ih činilo se da izraelski konflikti više nemaju značajan uticaj na globalno tržište energije. U tom smislu, ovaj rat je vratio situaciju pola veka unazad.
5. Uticaj na odnose SAD i Izraela
Odnosi između Izraela i Sjedinjenih Američkih Država takođe imaju svoja ograničenja. U velikoj meri, Tramp je ušao u ovaj rat pod pritiskom premijera Benjamina Netanjahua. Zbog toga bi činjenica da je primirje postignuto bez ostvarenja ciljeva mogla biti zamerena Izraelu.
Direktni troškovi rata za SAD bili su slični ili čak veći od izraelskih. Tramp će morati da objasni ove izdatke američkoj javnosti. Lekcije iz proteklih pet nedelja verovatno će dugoročno uticati na spremnost SAD da se ubuduće upuštaju u slične sukobe zajedno sa Izraelom.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)