Kostarika, zemlja u kojoj su površinski kopovi zabranjeni, postala je vodeća u svetu u vađenju teških metala poput litijuma.

Naravno, ne iz Zemlje, već iz starih baterija.

Fabrika za recikliranje Fortech, osnovana je pre gotovo tri decenije u gradu Kartagu, 27 kilometara udaljenom od glavnoga grada San Hozea, a zaposleni je nazivaju "urbanim rudnikom”.

Poslednjih šest godina u fokusu im je ekstrakcija litijuma iz punjivih baterija koje se svakodnevno koriste u brojnim elektroničkim uređajima poput mobilnih, prenosnih računara, električnih automobila i solarnih panela.

Godišnje se u svetu bacaju milioni baterija. Iako se kućište baterije razgradi u periodu od 100 godina, otrovni metali koji se nalaze u njoj ne razgrade se nikad.

Fortech je pronašao "zlatni rudnik" u ekstrakciji teških metala iz baterija, a našoj planeti je istovremeno pružio pojas za spasavanje.

-Sada znamo da to nije otpad. Znamo da je to resurs koji se može ponovno koristiti-rekao je AFP-u Giljermo Pereija, izvršni direktor Fortecha.

-Važno je razbiti paradigme-dodao je 54-godišnji Pereija, koji je sa svojim sinom Franciskom (25) osmislio novu metodu ekstrakcije metala iz potrošenih baterija.

-Svetu je potrebna cirkularna ekonomija koja radije reciklira dragocene primarne materijale nego što uzima potpuno nove”, rekao je.

Belo zlato


Rudarenje litijuma često se sprovodi u uslovima koji su štetni za okolinu, radnike i lokalno stanovništvo. No u Fortechu sav litijum dolazi iz 1.500 tona potrošenih baterija koje se svake godine bace u Kostariki, pojasnio je projektni menadžer Francisko Pereija.

Korišćene baterije skupljaju se u trgovačkim centrima, trgovinama s elektronskom opremom ili na prodajnim mestima električnih automobila.

Litijum je prozvan "belim zlatom” ili "naftom 21. veka”, a poslednjih godina cena mu je eksplodirala na globalnom tržištu. U novembru 2020. godine vrednost litijuma iznosila je 5.700 dolara po toni, a u septembru 2022. vrednost mu je porasla na 60.500 dolara po toni zbog sve veće proizvodnje električnih automobila.

Ipak postrojenja za proizvodnju litijuma troše milione litara vode i mogu biti štetna za okolinu. No kada se litijum vadi iz recikliranih baterija izbacuje se samo četvrtina ugljen-dioksida koji zagreva planetu u odnosu na rudarenje litijuma, tvrdi Henri Prado, hemičar u Fortechu.

Recikliranje spasava planetu od zagađivanja okoline uzrokovanog "uobičajenom metodom zbrinjavanja” litijumskih baterija, koje se najčešće jednostavno odbace, dodao je Prado.

Po podacima Američkoga hemijskog društva samo pet posto svih litijum-jonskih baterija u svetu se reciklira.

Pioniri


U Fortechu korišćene baterije odlažu na pokretnu traku koja ih odvozi do drobilice. Na taj način se otpad pretvara u mješavinu kobalta, nikla, mangana i litijuma, poznate kao "crna masa”.

Ovi metali čine oko 57 posto svake baterije, a ostatak su bakar, aluminijum, plastika i gvožđe, koji se takođe mogu reciklirati.

Fortech nema tehnologiju kojom bi mogli da razdvoje pojedinačne metale iz "crne mase”, pa je zatim prodaju fabrikama u Evropi kako bi dovršile proces i proizvele baterije.

Nemačka agencija za razvoj (GIZ) tvrdi da je Fortech Kostariku pretvorio u ”pionira Latinske Amerike za novu procenu korišćenih baterija od litijuma”.