Njena upotreba u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, kao i rastuća potražnja u zemljama EU, pokazuju da čak i tako do sada zapostavljene kulture mogu postati deo šire priče o razvoju domaće poljoprivrede i njenom uključivanju na evropsko tržište.
Zova je uglavnom drvenasta biljka, dok se ređe može naći kao zeljaste višegodišnje biljke. Postoji oko 40 poznatih vrsta zove, koje sve pripadaju rodu Sambucus.
Uglavnom su rasprostranjene na severnoj hemisferi. Zova ima mnoga korisna svojstva. Kora sadrži supstancu koja štiti ljudski organizam od virusnih napada, plod je bogat vitaminom C, a njen potencijal za ljudsko zdravlje tek treba da bude istražen.
U Hrvatskoj se zova koristi samo u proizvodnji soka, dok se u drugim zemljama odavno koristi za potrebe farmaceutske i prehrambene industrije.
Zova se može koristiti i u dekorativne svrhe. Takođe služi kao bioindikator, jer uspeva u uslovima povećanog zagađenja vazduha, i indikator je povećanog zagađenja u tom području. Mala investicija, veliki prinos, velika potražnja Zova bi mogla da postane jedna od omiljenih biljaka naših poljoprivrednika, jer daje više prinosa od grožđa, ima sličnu cenu, a i investicija je manja.
Ova biljka zahteva peskovito zemljište. Na primer, sever Vojvodine je centar uzgoja zove u Srbiji. Sokovi i sirupi od zove su godinama veoma traženi i prodaju se na pijacama, tako da se od ovih proizvoda, koji se relativno jednostavno prave, može dobro zaraditi.
Zova daje 10 do 12 tona po hektaru, a proizvođači očekuju da od prodaje zarade više od 4.300 evra po hektaru. Jene Šerfeze, uzgajivač zove iz Horgoša, govorio je pre nekoliko godina o ovoj nepravedno zapostavljenoj biljci, piše Dnevno.hr
Prema njegovim rečima, prinos po hektaru može se udvostručiti ako proizvođač savlada sve veštine i ako priroda pruži dobre uslove.
"Na istoj parceli zemlje možete dobiti barem istu količinu kao grožđa, sasvim je moguće da će roditi mnogo više, čak i dvostruko, a ulaganje je mnogo manje. Nema hemijske zaštite, to je gotovo organska proizvodnja. Lako se razmnožava, i nema mnogo posla sa njim. Na kraju krajeva, mnogo ga je lakše brati nego grožđe", rekao je on.
Rezidba počinje u novembru, a kasnije se održava samo razmak između redova, što zovu čini jednom od najprofitabilnijih jagodičastih kultura.
Švajcarci su veoma traženi za njom. Potražnja za zovom je u porastu. Kupci su često zainteresovani i za cvet zove, ali voćari čekaju kraj avgusta i berbu plodova jer je prinos od njihove prodaje šest puta veći.
"Zova se koristi u farmaceutske svrhe i u prehrambenoj industriji. Poznato je da ima 75 upotreba i, u poređenju sa drugim vrstama, odmah je iza aloe vere. Imao sam nekoliko ponuda iz Švajcarske da ovde prerađujem zovu i da im izvozim ove proizvode, koji su tamo veoma popularni, posebno u medicini. Ali sada imam 70 godina, to treba da radi neko mlađi. Pošto je na Zapadu zabranjena upotreba sintetičkih boja u prehrambenoj industriji, zova je dobila dodatni značaj jer se koristi i za bojenje", rekao je tada Šerfeze.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)