Kada je počelo, svi su očekivali da će trajati vrlo kratko. Tako se, valjda, misli za svaki rat ikada. Ma, mesec, dva najviše, dok Putin ne pokaže NATO-u da se sa njim i Rusijom nije šaliti. A onda će se sve vratiti u normalu, živećemo a svetu bratstva, razumevanja i ljubavi.

Tako su mnogi mislili (ili se nadali), ali evo, ovog petka je zabeležen i taj istorijski datum - godinu dana od početka rata u Ukrajini. I možda nije najstrašnije to što on i dalje traje, nego što, kako to već biva u istoriji, može da bude samo još gore i teže.

I da se, daleko bilo, krene u još veći sukob, sa više zemalja učesnica. Nećemo sad prizivati zlo. Ipak, čovek je sklon konfliktu, a pogotovo kada svako tu vidi neku svoju korist i širenje uticaja.

Tuča, dakle, još traje, ali već je u planu i obnova. Šteta koja je do sada načinjena u Ukrajini meri se milijardama evra, i već je počela trka kompanija koje bi debelo da zarade na toj šteti. Katastrofa je najplodnije tlo za zaradu i zato ne čudi vest da su mnoge svetske kompanije već sada, iako se kraja rata ne nazire, spremne da se prijave za obnovu i izgradnju u Ukrajini. Emanuel Makron, predsednik Francuke, je organizovao konferenciju povodom toga, i sjatili su se sa svih strana.

Više od 700 francuskih kompanija je pohrlilo na Makronovu konferenciju. U borbu za ukrajinsko bolje sutra uključila se, recimo, i Finska, a na sastanak su došle finske kompanije koje imaju svašta da ponude: prečišćivače za vodu, transformatore za struju, montažne kuće i slično.

Dakle, mudra taktika svake pametne kompanije - ko se prvi prijavi na konkurs, prvi će, najverovatnije i dobiti posao.  A to što je malo, blago rečeno, neuljudno razmišljati o zaradi dok ljudi sa obe strane i dalje ginu? Pa, novac nema emocije, a valja živeti i posle ove katastrofe.

Postoji samo jedan problem u nadi da će rat brzo biti gotov. Deluje kao da, u ovom trenutku, nikom nije stalo da se baš brzo završi. Recimo, Žozep Borelj, visoki predstavnik EU za spoljnu politiku, je izjavio da se Ukrajini mora poslati što više municije. I to pod hitno!

- Municija se troši veoma brzo, brže nego što se proizodi - rekao je zabrinuti Borelj.

Da je trenutak za šalu, a baš i nije, moglo bi se reći da je Borelj poput onog debelog mačka iz jednog starog crtaća, koje želi da pomogne prijatelju koji se zapalio. Mačak uzima kantu i pročita da na njoj piše „benzin”.

- B-e-n-z-i-n. Nekako čudno pišu reč „voda” - kaže mačak, a onda odnosi kantu sa gorivom, i prosipa ga na svog prijatelja, koji je već u plamenu, da bi ga ugasio. Kada, naravno, njegov drug, sada poliven benzinom, još i eksplodira, mačak samo konstatuje: „Kole (spaljeni mačak) je moj drug.”

Možda je Boreljeva namera najbolja, i drugarska, ali jasno i glasno reći da je u sukobu Rusije i Ukrajine, potrebno još oružja, upravo deluje kao pomenuto gašene vatre benzinom.

Slično razmišlja i Džozef Bajden, predsednik SAD-a, koji je posetio Ukrajinu i najavio dodatnu američku pomoć od pola milijarde dolara. A za šta su te pare? Pa naravno, za municiju, protivtenkovske rakete, radare i slično. Dakle, i Bajden je poneo kantu sa gorivom u Ukrajinu.

Zato je i minuli sajam naoružanja u Abu Dabiju bio posećen kao da su tamo nudili i besplatnu čokoladu uz svaku kupljenu pušku. A na sreću u nesrećnom vremenu, i Srbija je tamo imala svoj štand. Pa, kad im je toliko potrebno oružje, što da ne ponudimo? Najtraženija je roba, pogotovo u vreme kada najmoćniji ljudi sveta idu okolo sa kantama benzina u ruci, misleći, valjda, da je u njima voda.