Problem proizvodnje mesa u laboratorijama je, kao i svako ključno pitanje koje se tiče ljudske ishrane i zdravlja, je odmah i političko. To su primetili i američki zakonodavci, koji su u nekoliko saveznih država predstavili predlog zakona koji bi zabranio prodaju mesa koje se u veštačkim uslovima uzgaja iz životinjskih ćelija.

Američki mediji podsećaju da je prvi takav proizvod koji je dobio odobrenje federalne vlade za ljudsku upotrebu bila veštački uzgojena piletina, koja je dostupna u samo stotinjak restorana u SAD-u.

Protiv laboratorijskog uzgoja mesa uglavnom su konzervativni političari u SAD-u, iz Republikanske stranke, a mnogi od njih se pozivaju na zakon koji je prošle godine usvojila vlada Italije na čelu sa Đorđom Meloni, a koji se tiče zabrane upotrebe laboratorijski proizvedene hrane i stočne hrane. Italijanski ministar poljoprivrede Frančesko Lolobriđida tada je rekao da veštački proizvedeno mese ne garantuje kvalitet, blagostanje i zaštitu italijanske kulture i tradicije.

Dakle, ima dosta glasova protiv, i glavni argumenti glase, u pitanju je neprirodan način proizvodnje hrane, kao nepotvrđen kvalitet.

Što se građana SAD-a tiče, postoji je jedan razlog zašto su nepoverljivi - glavni propagatori mesa iz laboratorije su milijarderi Bil Gejts, vlasnik Majkrosofta i Džef Bezos, vlasnik Amazona. Upravo je pomenuta piletina, koja je dobila odobrenje za ljudsku upotrebu, nastala u laboratoriji u Kaliforniji, pod Gejtsovim okriljem.

Firma koja je proizvodi zove se "Apsajd fuds" (Uspide foods), koja je i takozvani "jednorog", što znači da je njena vrednost prešla milijardu dolara. Gejts je najzvučnije ime što se tiče investitora u ovu kompaniju koju vodi izvršni direktor Uma Valeti. Osim njega milione su tu uložili i Ričard Brenson, vlasnik kompanije "Virdžin", kompanija iz Abu Dabija, "Growth fund" i drugi.

Dakle, iskusni investitori su primetili da u tu ima prostora za zaradu, ali ostaje pitanje koliko je to dobro za ljude?

[caption id="attachment_81626" align="alignnone" width="1000"] Foto. Shutterstock[/caption]

Oni koji bi svakako podržali ovu vrstu mesne industrije su borci za prava životinja. Jasno je, meso kultivisano u laboratoriji ne zahteva uzgoj i klanje životinja. Takođe, i što se tiče štete za prirodu, postoji veliki plus: s obzirom na to da je većina država sveta fokusirana na borbu protiv efekta staklene bašte, prednost je što je laboratorijama potrebno, jasno, mnogo manje vode i hrane za uzgoj životinja i proizvodnju mesa.

Zatim, verovatno bi i vegetarijanci podržali unos te vrste mesa, mada su mnogi skeptični, jer postoji suviše nepoznanica. Što se tiče prosečnih "mesojeda", neke ankete koje su sprovedene u SAD-u su preciznije: dve trećine građana su bar otvoreni za ideju, u smislu da bi svakako probali laboratorijsko meso.

Za sada, meso uzgojeno iz ćelija životinja je daleko od rafova supermarketa. Ipak, u doglednoj budućnosti, to i te kako može da postane realnost. Šta u tom slučaju? Ejmi Čen, direktorka u firmi "Apsajd fuds" kaže da bi meso iz laboratorije u prodavnicama imalo sertifikate kao i svako drugo, koje dolazi sa farme. Sa spiskim svojstava, nutrifikacionih vrednosti, ali i sa oznakom "cell cultivated", to jest, "ćelijski uzgajano meso".

Dakle, u pitanju je industrija koja će se sigurno razvijati, a debate o njoj tek slede. I, kao i u svakoj industriji, biće i prostora za zaradu. Kad smo već kod toga, poslednji, ali ne najmanje važan problem je i cena mesa iz laboratorije.

Što se toga tiče, ljubitelji tradiocionalne mesne industrije mogu da odahnu - meso iz ćelija životinja je veoma skupo, i to se neće uskoro promeniti, jer je i sam proces kultivacije skup. U proseku, pola kilograma mesa iz laboratorija u SAD-u košta oko 17 dolara, što je 1.850 dinara. Osim toga, potrebno je i zakonski regulisati tu oblast u svakoj državi ponaosob, kako bi bila dostupnija većem broju ljudi.

Ipak, cena će mu padati, sigurno. O tome govori i zanimljiv podatak o prvom laboratorijski uzgojenom burgeru. On je predstavljen a konferenciji za novinare ne tako daleke 2013. godine u Londonu. Njegov tvorac, profesor Mark Post sa Univerziteta Mastriht, je izjavio da je bilo potrebno 330.000 dolara da bi ga stvorio.

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.