Kako se tehnologija razvija čini se da je poslodavci sve više i sve češće koriste za proveru i praćenje zaposlenih.


Korišćenje biometrijskih softvera za prepoznavanje lica i evidenciju zaposlenih, međutim, nije dozvoljeno nijednim zakonom.

GDPR ili opšta uredba o zaštiti podataka koja se primenjuje u Evropi, ali i u našoj zemlji kroz Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, definiše garancije građanima kojima su, zakonski zaštićeni i od prikupljanja i od obrade ličnih podataka.

Kaznena politika


Gugl je zbog kršenja odredaba GDPR-a morao da plati 57 miliona evra, C&M 37 miliona evra, firma koja je kod nas kažnjena – dva miliona dinara, objavio je RTS.

-Jedina razlika između GDPR i našeg zakona je u visini kazne - rekla je za Radio Beograd Ana Toskić Cvetinović iz organizacije Partneri Srbija.

U Evropi su kazne po nekoliko miliona evra, kod nas par miliona dinara.

[caption id="attachment_35079" align="aligncenter" width="1000"] Shutterstock[/caption]

Biometrijski podaci i privatnost


Kad je reč o biometrijskim podacima, Toskić Cvetinović naglašava da to nije puko prikupljanje fotografija.

Biometrijski podaci, objašnjava, posebna su vrste podataka, dobijene tehničkom obradom: počev od otisaka prstiju, dlanova, stopala, dužice oka, snimanja lica u visokoj rezoluciji, gde se beleži jedinstvena karakteristika svakog od nas. Vide se konkretne tačke koje su jedinstvene za svaku osobu.

Da bi se takvi podaci i prikupljali i obrađivali, mora da postoji zakonski okvir, ali i saglasnost svakog pojedinca čiji se podaci uzimaju.

U kontekstu radnih odnosa, saglasnost za takvu proceduru, tačnije slobodna volja zaposlenog je upitna, jer se odmah postavlja i pitanje posledica, ukoliko zaposleni ne pristane na takvu obradu.

Ivan Trišović iz Odseka za nadzor iz oblasti obrazovanja, zdravstva i imovine građana kancelarije poverenika za zaštitu podataka o ličnosti kaže da i ovo pitanje dodatno komplikuje procedure zaštite podataka.

Šta nikako ne smeju znati?


-Ne postoji zakon koji omogućava upotrebu biometrijskog softvera. Takođe, osim biometrijskih podataka, tu su i informacije o zdravstvenom stanju, seksualnoj orijentaciji i slično, koji se tretiraju kao najintimniji podaci i njihovo prikupljanje je zabranjeno, osim u posebnim slučajevima, ali mora da postoji zakon koji bi to propisivao - navodi Trišović.

Gde je granica između zahteva poslodavaca i mogućnosti tehnologije s jedne strane i prava građana na privatnost, s druge, polemika je koja se vodi i u Evropi.

Poslodavci često zaboravljaju na osnovna prava zaposlenih, kaže Trišović, te koriste fotografiju za evidenciju dolaska na posao, čak i u situacijima kad je reč o par stotina zaposlenih.

[caption id="attachment_35080" align="aligncenter" width="1000"] Shutterstock[/caption]

Poseban deo zaštite zaposlenih i postavljanje video-nadzora


Poseban deo zaštite privatnosti zaposlenih je i postavljanje video-nadzora.

Prema Zakonu o privatnom obezbeđenju, samo sertifikovane kompanije mogu da postavljaju i vrše nadzor i to na tačno određenim mestima: u visokorizičnom radnom okruženju, tamo gde je vredna oprema ili postoji mogućnost upada u prostorije.

Nužno je dobro proceniti gde kamere za video-nadzor treba da stoje i u kom vremenu da snimaju.

Sagovornici su saglasni da je i ovde, kao i kod prikupljanja podataka o ličnosti potrebno, nevezano za postojanje zakona, poštovati odnos srazmernosti i svrsishodnosti.

-Zaštita podataka nije samo pitanje prava, već obrazovanja i informisanja. Da bi i zaposleni i građani bili osvešćeniji i brže reagovali kad je reč o zaštiti ličnih podataka, rešenje je prvenstveno obrazovanje, osnovno i srednje, gde bi se mladi upoznavali sa duhom zakona. Medijske kampanje za odrasle su veoma pogodno rešenje - istakao je Ivan Trišović.

Organizacija Partneri Srbija godinama organizuje Nedelju privatnosti, a ove godine će organizovati i onlajn obuku za sve zainteresovane da prošire svoja znanja u oblasti zaštite podataka o ličnosti.