Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Veljko M. Mijušković rekao je da sporazum Srbije i MOL-a rešava najvažnije uslove za Srbiju, ali ključni ugovor i dalje treba da bude zaključen između MOL-a i Gaspromnjefta, uz saglasnost OFAC-a. 

"Srbija je obezbedila svoje crvene linije u odnosu sa MOL-om, ali konačna promena vlasništva zavisi od ruske strane i američkih regulatora. Dakle, politički i pregovarački smo bliže rešenju, ali pravno posao još nije zatvoren", izjavio je Mijušković za Bizportal.

Govoreći o najvažnijem elementu postignutog sporazuma za Srbiju, naš sagovornik ističe da je ključna garancija da će Rafinerija Pančevo nastaviti da posluje u punom kapacitetu najmanje narednih deset godina.

"To je važnije čak i od dodatnih pet odsto akcija, jer za građane i privredu nije ključno ko sedi u upravnom odboru, već da tržište ima dovoljno goriva. Ako je unet u akcionarski sporazum, onda predstavlja pravno obavezujuću obavezu između Srbije i MOL-a, ali pod uslovom da se prethodno realizuje kupovina ruskog udela. Dakle, tih pet odsto postaje aktivno tek ako MOL zaista preuzme paket Gaspromnjefta", istakao je on.

Kako bi dodatnih pet odsto omogućilo Srbiji pravo veta, Mijušković objašnjava da samo po sebi, dodatnih pet odsto ne daje automatski pravo veta.

"Pravo veta zavisi od statuta, akcionarskog sporazuma i odluka za koje je potrebna kvalifikovana većina. Ako se uz veći udeo definiše da se bez saglasnosti Srbije ne mogu donositi odluke o rafineriji, prodaji imovine, smanjenju kapaciteta ili snabdevanju tržišta, tada tih pet odsto dobija stvarnu stratešku težinu", dodao je Mijušković.

Takođe, profesor je ukazao da je od presudnog značaja očuvati rad Rafinerije Pančevo.

"Rafinerija Pančevo nije samo fabrika, već srce domaćeg sistema snabdevanja gorivom. Ako bi njen rad bio ugrožen, Srbija bi morala mnogo više da zavisi od uvoza derivata, što bi povećalo troškove, rizik nestašica i pritisak na cene", kazao je on.

Govoreći o mogućim rizicima ukoliko dogovori budu neuspešni, profesor navodi više njih.

"Najveći rizici su otežano finansiranje NIS-a, problemi sa međunarodnim plaćanjima, osiguranjem transporta, nabavkom sirove nafte i saradnjom sa partnerima. To ne znači automatski da bi gorivo nestalo sa pumpi, ali bi sistem postao skuplji, neizvesniji i ranjiviji", rekao je naš sagovornik.

Kako bi eventualne posledice sankcija uticale na Srbiju, on navodi više kanala.

"Rast troškova poslovanja NIS-a, teže finansijske transakcije, skuplji uvoz, pritisak na cene goriva, transport i inflaciju. Država bi mogla da ublaži prvi udar rezervama i interventnim merama, ali dugoročno sankcionisani NIS nije održiv model", istakao je Mijušković.

Govoreći o mogućim scenarijima ukoliko dogovor ne bude postignut do isteka licence, naš sagovornik navodi da je najizvesnija opcija novo kratkoročno produženje licence, ukoliko OFAC proceni da realizacija sporazuma kasni iz tehničkih razloga.

"Drugi je režim ograničenog poslovanja, gde NIS radi, ali uz veće teškoće. Treći, najlošiji, jeste izostanak produženja i ozbiljan pritisak na rad kompanije. Najrealnije je da se ide ka kontrolisanom rešenju, jer nikome nije u interesu energetski šok u Srbiji i regionu", zaključio je on.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

Biznis samit 2026

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na TiktokuFejsbuku i na našoj Instagram stranici