Nedavno objavljena studija, koju su sproveli istraživači sa Tehnološkog univerziteta Čalmers u Švedskoj, istražuje koje mere mogu doprineti uspehu iznajmljivanja odeće.



Istraživači se nadaju da će njihovi nalazi doneti značajne koristi u pravcu ekološke održivosti modne industrije.

Evropljani odbacuju 12 kilograma odeće po osobi godišnje



Modna industrija je jedan od najvećih zagađivača na svetu i može činiti do deset odsto globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte.



U Švedskoj je preko devedeset odsto klimatskog uticaja odeće povezano sa kupovinom novo proizvedenih proizvoda.



Prethodna istraživanja sa Čalmersa su pokazala da proizvodnja nove garderobe čini sedamdeset odsto klimatskog uticaja odeće tokom njenog životnog ciklusa.



U Evropskoj uniji svake godine se odbaci sedam miliona tona odeće – što je oko šesnaest kilograma po osobi.



U Sjedinjenim Američkim Državama prosečan Amerikanac generiše trideset sedam kilograma tekstilnog otpada godišnje.



Istraživači koji stoje iza nove studije veruju da postoji veliki potencijal za ekološke koristi kroz smanjenu kupovinu odeće i produženu upotrebu postojećih odevnih predmeta – posebno ako se to može postići bez dodatnih putovanja automobilom za potrošače.

Kompanije za iznajmljivanje odeće kao održiva alternativa brzoj modi



Istraživači sa Tehnološkog univerziteta Čalmers, Univerziteta Boras i istraživačkog instituta Rise analizirali su uspeh alternativnih, održivijih poslovnih modela u modnoj industriji.



- Mnogi ljudi imaju garderobu punu odeće koju retko ili nikada ne nose. Iznajmljivanje odeće može produžiti upotrebu svakog komada garderobe i tako doprineti održivijoj potrošnji - kaže Frida Lind, profesorka sa Čalmersa i jedna od autorki studije.



Istraživači su analizirali devet švedskih kompanija koje su pokušale – i neuspele – da razviju održiv model iznajmljivanja odeće, ili su još uvek u procesu izgradnje poslovanja.



Studija je identifikovala tri glavna poslovna modela za iznajmljivanje odeće:





  • Model članstva omogućava korisnicima da postanu članovi i potom pozajmljuju odeću na određeni period, slično biblioteci.







  • Pretplatnički model funkcioniše tako da korisnici plaćaju mesečnu naknadu za iznajmljivanje određenog broja odevnih predmeta. Ove kompanije su se trudile da prošire poslovanje i privuku rizični kapital.







  • Individualni model iznajmljivanja podrazumeva da kompanije nude određene vrste odeće za iznajmljivanje, često u kombinaciji sa drugom opremom, poput sportske odeće i skijaške opreme.







Zašto kompanije za iznajmljivanje odeće finansijski posrću?



Istraživači su razgovarali sa osnivačima, menadžerima i drugim ključnim osobama iz svake kompanije o njihovom poslovnom uspehu.



- Ono što nas je iznenadilo jeste koliko im je bilo teško da ostvare profit. Nekoliko kompanija je moralo da prekine poslovanje iz različitih razloga“, kaže Lind.



Iako postoji baza zainteresovanih korisnika, nekoliko prepreka otežava profitabilnost.



- Iznajmljivanje odeće uključuje mnogo koraka – svaki komad odeće mora biti pregledan i pripremljen pre nego što može ponovo da se iznajmi, što zahteva vreme - objašnjava Lind.



- Kompanije su se takođe suočavale sa visokim troškovima skladištenja, logistike i pranja. Poseban izazov za pretplatničke modele bila je teškoća u obezbeđivanju rizičnog kapitala kako bi preživele ranu fazu poslovanja-

Nišne kategorije odeće imaju veće šanse za uspeh



Istraživači su otkrili da su određeni poslovni modeli uspešniji od drugih. Kompanije koje su se fokusirale na specifično tržište, poput sportske i outdoor odeće, bile su održivije.



- Čini se da su pronašle svoju nišu i prepoznale specifičnu potrebu za kojom su kupci spremni da plate svaki put kada im je potrebna određena vrsta odeće- ističe Lind.



Takođe su analizirali kako kompanije stvaraju vrednost u saradnji sa različitim partnerima i zaključili da su određene saradnje bile posebno korisne.



- Kompanije koje su blisko sarađivale sa proizvođačima odeće i dobavljačima, posebno sa dizajnerima sa održivim pristupom, imale su veliku korist od brzih povratnih informacija o tome koji komadi su najpopularniji - objašnjava Lind.



- Takođe su dobijale dragocene informacije o kvalitetu odeće – na primer, ako je nešto često pucalo ili se habalo-



Lind naglašava da, iako mnoge kompanije iz studije nisu opstale, svi pokušaji koji doprinose održivoj tranziciji u modnoj industriji su važni.



Barem pomažu u promeni percepcije potrošnje odeće i povećanju svesti o tome šta može, a šta ne može da funkcioniše.



- Naša studija može biti značajan doprinos održivoj transformaciji modne industrije, jer pokazuje mogućnosti novih poslovnih modela- zaključuje Lind.



- Nadamo se da će imati uticaj na donosioce odluka koji treba da postave podsticaje i finansijske mehanizme za održiviju modnu industriju.-



 

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

?is_from_webapp=1&sender_device=pc

 

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.