Iranska vlada nalazi se na najslabijoj tački u poslednjih nekoliko godina, destabilizujući još jednu članicu OPEK-a, manje od dve nedelje nakon što su Sjedinjene Države srušile vlast u Venecueli.

Protesti su izbili na ulicama širom Irana, a smrtonosni obračun vlasti sa demonstrantima prešao je crvenu liniju koju je postavio predsednik Donald Tramp. Tramp je nagovestio da njegova administracija razmatra napad, iako je u sredu rekao da će Sjedinjene Države nastaviti da „posmatraju i vide kakav je proces“ kako bi odlučile da li će preduzeti akciju protiv Irana. Iran kontroliše treće najveće potvrđene rezerve nafte na svetu i jedan od najvažnijih svetskih pravaca za transport nafte. Ti faktori će oblikovati budućnost zemlje, bez obzira na to da li SAD intervenišu, piše CNN.

Ogromna iranska naftna industrija

Iran, prema podacima OPEK-a, u proseku proizvodi oko 3,2 miliona barela nafte dnevno, što čini približno 4% globalne proizvodnje sirove nafte. Time je Iran šesti najveći proizvođač nafte na svetu – impresivan rezultat, s obzirom na to da se zemlja suočava sa teškim međunarodnim sankcijama koje su drastično ograničile broj potencijalnih kupaca. Kako bi zaobišao sankcije, Iran koristi „flotu iz senke“ brodova za izvoz nafte uz velike popuste.

Međutim, potencijal Irana daleko nadmašuje njegovu trenutnu proizvodnju. Zemlja raspolaže sa 209 milijardi barela nafte u rezervama, što je manje samo od Venecuele i Saudijske Arabije. Današnja dnevna proizvodnja manja je od polovine 6,5 miliona barela dnevno koliko je Iran proizvodio sredinom 1970-ih, pre nego što su revolucionari svrgnuli šaha. Kao i u slučaju Venecuele, Kina je daleko najveći kupac iranske nafte: tokom 2024. godine kupila je 97% iranskog izvoza nafte, prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA). Sličnosti se tu ne završavaju – Iran je takođe nacionalizovao energetsku infrastrukturu nakon što je u prethodnim decenijama oduzeo imovinu stranim naftnim kompanijama. Ipak, Iran je za globalnu energetiku znatno važniji od Venecuele.

„Iran je za naftna tržišta znatno veći faktor od Venecuele“, rekla je Luisa Palasios, bivša predsednica Citga i sadašnja izvršna direktorka Centra za globalnu energetsku politiku Univerziteta Kolumbija. „Dešavanja u Iranu imaju mnogo veći značaj za naftna tržišta u kratkom roku, zbog rizika od prekida snabdevanja.“

Šta bi moglo da se dogodi sa cenama nafte?

Cena nafte već je naglo porasla zbog pretnje poremećaja u snabdevanju iz Irana. Sirova nafta je u sredu porasla iznad 61 dolar po barelu, kao reakcija na pretnje napadom na Iran – samo nedelju dana nakon što je pala na 56 dolara po barelu, kada je Tramp obećao da će američke naftne kompanije povećati proizvodnju u Venecueli. U četvrtak ujutru cena je pala za 4%, ponovo ispod 60 dolara, nakon što je Tramp nagovestio da napad nije neminovan.

Cena nafte mogla bi znatno da poraste ako Sjedinjene Države napadnu Iran, ali će to verovatno zavisiti od obima mogućeg napada i odgovora Irana. Na primer, cene sirove nafte su početkom juna porasle 7% i premašile 74 dolara po barelu, kako su rasle tenzije između Izraela i Irana. Međutim, cene su potom naglo pale nakon istorijskog američkog napada na tri iranska nuklearna postrojenja kasnije tog meseca, jer SAD nisu gađale naftnu infrastrukturu, a iranski raketni napadi na američke baze bili su presretnuti i uglavnom shvaćeni kao simbolični.

Ipak, Iran ima moć da nanese ozbiljnu štetu tržištu nafte ukoliko to želi: zemlja kontroliše severnu stranu Ormuskog moreuza, uskog grla za druge proizvođače nafte, kroz koje prolazi oko 20 miliona barela sirove nafte dnevno – približno petina globalne dnevne proizvodnje. Ormuski moreuz je jedini put kojim se nafta iz Persijskog zaliva može transportovati u ostatak sveta. „Sposobnost Irana da izazove haos na tržištima nafte je značajna, ako odluči da uzvrati“, rekao je Den Pikering, osnivač i glavni investicioni direktor kompanije Pickering Energy Partners.

Zbog toga tržište nafte postaje nervozno.

„Trgovci naftom praktično se klade na haos“, rekao je Najdžel Grin, izvršni direktor globalne finansijske savetodavne kompanije deVere Group. „Izgleda da se trgovci pozicioniraju za scenario u kojem Ormuski moreuz prestaje da bude samo plovni put i postaje strateška tačka pritiska, sposobna da uguši globalno snabdevanje.“

Šta se dešava ako ajatolah bude svrgnut?

Iran ima iznenađujuće raznovrsnu ekonomiju za jednu sankcionisanu zemlju, pri čemu nafta čini samo oko 10% do 15% ukupnog bruto domaćeg proizvoda. Ipak, iranska vlada se u velikoj meri oslanja na naftni sektor za svoje finansije, ostvarujući oko polovine prihoda od izvoza sirove nafte. „Nafta ima ključnu ulogu u sadašnjem režimu i imala bi je i u slučaju promene vlasti“, rekao je Pikering.

Iran je takođe u prednosti u odnosu na Venecuelu, čiji je autoritarni režim dozvolio da naftna infrastruktura propadne tokom poslednjih nekoliko decenija. Nasuprot tome, iranska infrastruktura je u relativno dobrom stanju.

„Buduća vlada ne bi kretala od nule“, rekao je Grin. „Kretala bi od ograničenog kapaciteta koji se, u najverovatnijim scenarijima, može osloboditi.“

Naravno, to važi samo ako nova vlast u Iranu bude naklonjena Zapadu, što bi ubedilo zemlje širom sveta da ukinu sankcije, napomenula je Helima Kroft, direktorka za strategiju globalnih roba u RBC Capital Markets. „Sve zavisi od toga šta dolazi posle i kakav će se režim pojaviti nakon Hamneija“, rekla je Kroft.

U kratkom roku, promena režima mogla bi da podigne cene nafte, jer bi neizvesnost političke tranzicije – uključujući pitanje ko bi kontrolisao državnu naftnu industriju – povećala rizik na globalnom tržištu sirove nafte. Međutim, nova vlada u Iranu mogla bi dugoročno da pomogne stabilizaciji i snižavanju cena, naročito ako uvede transparentnost koju je sadašnji autoritarni režim decenijama sprečavao.

To bi moglo da dovede značajne količine nafte na svetsko tržište, prema rečima Meta Mekmanusa, bivšeg zvaničnika Stejt departmenta i gostujućeg saradnika Nacionalnog centra za energetsku analitiku.

Ipak, kao i u slučaju Venecuele, interesovanje američkih naftnih kompanija za ulazak u Iran moglo bi biti ograničeno, barem u početku. Politička stabilnost i bezbednosne garancije morale bi da prethode bilo kakvom ozbiljnom angažmanu velikih američkih naftnih kompanija u Iranu. A s obzirom na to da su cene sirove nafte i dalje relativno niske, kompanije se ne utrkuju u ulazak u nove prilike sa upitnom isplativošću.

„Što se Irana tiče, on ima značajne resurse“, rekao je Majk Somers, izvršni direktor Američkog instituta za naftu, udruženja naftne industrije. „Ali svaka priča o investicijama zavisila bi od političke stabilnosti.“

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.