Stambeni mastodont dugačak 240 metara, visok 19 spratova i šezdeset metara, u kojem u 1.169 stanova živi oko pet hiljada ljudi, retkost je i za evropske norme.

Tek je nekoliko građevina na Starom kontinentu veće od zagrebačke Mamutice – koja je po zamislima građevinaca trebalo da se zove – Tratinčica.

Kamen temeljac za Mamuticu postavljen je 1974. godine, a prvi stanari uselili su se dve godine kasnije, što je za današnje pojmove neviđeno kratak rok, piše Index.hr.

"Herojsko dostignuće izgradnje u socijalizmu"


- Mamutica u Travnom predstavlja jedno od ‘herojskih’ dostignuća društvene stambene izgradnje u socijalizmu i bitno je uslovljena društvenim okolnostima kraja 1960-ih i prve polovine 1970-ih. To je vreme obeleženo rastom standarda i jačanjem tržišnih ekonomskih odnosa, ali je usprkos svim naporima i dalje prisutna stambena kriza i manjak stanova. Utoliko se kao društveni prioritet traži daljnja "industrijalizacija" i ubrzanje izgradnje.

Od 1966. nosioci investicija u stanogradnji postaju moćne građevinske kompanije koje imaju i svoje projektantske biroe, pa je osovina projektiranje – izgradnja direktna. Povećavaju se i preporučeni standardi za stanovanje, pa Generalni urbanistički plan Zagreba iz 1971. prioritet stavlja na veće stanove površina 73-85 kvadrata. Ti parametri utiču na fizionomiju naselja Travno u kojem arhitektura drastično raste - objašnjava za Indeks dr. Maroje Mrduljaš, arhitekta i urbanista, profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, i nastavlja:

- Urbanistički plan izrađuje Miroslav Kolenz 197., koji svoji koncept bazira na velikom centralnom parku, što je pak zahtevalo i povećanje merila izgradnje kako bi se postigao optimalni odnos između broja stanova, javnog prostora i zelenila. Iako su prva asocijacija na Travno gigantske zgrade, Kolenz je kombinovao različite tipologije, od megastruktura pa sve do porodičnih kuća u nizu.

- Travno je podeljeno između vodećih građevinskih kompanija, pa svaki blok izrađuje drugi projektni biro, što je dovelo i do polifonije arhitektonskih jezika. Blokovi 3A i 3B, koje je projektovao tim Ljubomir Perić, Emil Seršić, Benedetto Tardoci, Neda Morsan i Ivana Zorić, te Blok 4, koji je projektovao Hrvoje Davidovski, vredni su doprinosi stanogradnji. U tim blokovima koncipiranim pod uticajem brutalističkih tendencija vrlo je važna razigrana struktura loža. Kada bi stanari poklonili prikladnu pažnju tim prostorima, te velike zgrade vizuelno bi gotovo nestale pod zelenilom - kaže on.

Najveća stambena zgrada u Hrvatskoj


Golemu zgradu u Travnom projektovali su Đuro Mirković i Nevenka Postružnik i proteže se kroz Ulicu Božidara Magovca od kućnih brojeva 1 do 15 te od 23 do 63. Preciznije, reč je o dve zgrade, velikoj i maloj Mamutici, koje su spojene pešačkim platoom i garažama. Sagradila ih je Industrogradnja, jedan od građevinskih divova nestalih u tranziciji nakon 1990. godine.

U sklopu Mamutice dograđen je prema projektu Hrvojke Paljan 1984. godine Dom kulture – današnji Kulturni centar Travno.

Uz 1.169 stanova zgrada ima i 256 garaža te 24 lokala. Sličnu arhitekturu – poznatiju kao brutalističku – u Zagrebu još jedino ima zgrada nazvana Super Andrija.

- Ekstrem te faze istraživanja stambenih tipologija u Travnom je blok 6, kolokvijalno nazvan Mamutica, koja je i danas najveća stambena zgrada u Hrvatskoj. Te zgrade postavljene su na pešačku platformu uzdignutu iznad garaža. Plato između dviju zgrada okuplja različite javne sadržaje, a kasnije je na njemu realiziran i kulturni i društveni centar, nažalost s improviziranom arhitekturom. Kada bi se taj plato ozelenio, bio bi ugodniji za život, a možda bi se smanjio i utjecaj snažnih vetrova koji nastaju u klancu između dveju zgrada - objašnjava profesor Mrduljaš.

Stanari obožavaju da žive u njoj


U medijima nije retko pronaći izjave stanara Mamutice koji tvrde da im je dobro da žive u takvoj megastrukturi, osmišljenoj kao “grad u malom”. Razlog tome su prostrani i dobro projektovani stanovi koji su i po današnjim standardima vrlo kvalitetni, pa i luksuzni.

- Prema autorima, fokus projekta bio je optimizovanje odnosa bruto površine zgrade i neto površine stanova unutar velikog programa. Funkcionalni nacrti u Mamutici su vrlo dobri, sa šest tipova stanova površine od 40, 45 do 130 kvadratnih metara, pri čemu su najveći i dvoetažni. Arhitektonska forma je vođena pragmatičnim odlukama, no kroz jednostavne pomake u gabaritima zgrade gigantski volumeni deluju dinamično. Vredi naglasiti kako su stanovi u punoj širini fasade ostakljeni: kontinuirana traka prozora i loža proteže se uzduž čitave zgrade, što je iz savremene perspektive luksuz.

Takav standard koji jemči otvorenost stanova prema eksterijeru u stanogradnji više praktično ne postoji. Kombinacija betona i cigle takođe doprinosi raznolikosti arhitekture, unutar parametara stroge racionalizacije izgradnje. Kada se pogledaju detalji zgrade, vidi se srazmerno visoka kompetencija tadašnje građevinske industrije, koja je vladala različitim tehnikama gradnje i koristila solidne materijale, pa je šteta što zgrada nije sistemski bolje održavana, što vredi za praktično svu stanogradnju iz socijalističkog perioda - kaže Mrduljaš.

Turistička atrakcija


Mamutica je, zahvaljujući društvenim mrežama i interesu za arhitekturu iz socijalističkog razdoblja, postala i turistička destinacija. Često je razgledaju grupe mladih arhitekata i studenata, a nedavno je članak o toj zagrebačkoj megastrukturi objavio i jedan ugledan stručni časopis iz Švajcarske.

U Mamutici su živele i brojne poznate osobe, poput preminulih glumaca Mustafe Nadarevića, Ivice Vidovića i Božidara Oreškovića i pevača Danijela Popovića, koji danas živi u Sloveniji.

Na tom mestu snimljeno je i nekoliko filmova i serija, a poslednja je bila krimi serija Mamutica iz 2008. godine.

Što Mamutica, građevina nastala pre pola veka, znači u istoriji domaće građevine?

- U suštini, Mamutica je pokušaj pomirenja ‘projektovanja za velike brojeve’ i osiguravanja stambenog kvaliteta koji uključuje i pažnju posvećenu javnom domenu. Radi se o vremenima kada se stanogradnja praktikovala integralno i kada se posvećivala pažnja svim onim temama koje su izvan samog stana kao osnovne komercijalne kategorije. Pristup stanovanju bio je postavljen na racionalnim i naučno utemeljenim osnovama i ulagani su znatni napori da se iz razumnih investicija izvuče maksimum za stanare. Uporediv pristup socijalnoj stanogradnji primenjivan je i u drugim sredinama, na primer u Zapadnoj Evropi, a Hrvatska i Jugoslavija su dale vredne doprinose - odgovara na to pitanje Maroje Mrduljaš.

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.