Bolji životni standard se postizao polako, štednjom i radom, a status se nije pokazivao kroz skupe automobile i putovanja, već kroz predmete koje je porodica sakupljala i čuvala godinama.
Mnoge od ovih stvari su tada vredele skoro malo bogatstvo, prenosile su se sa generacije na generaciju i smatrale ponosom kuće.
Danas, međutim, veliki deo njih završi na tavanu, u oglasima ili jednostavno više nikoga ne zanimaju posebno. Danas je potrebno samo nekoliko sekundi da pozovete nekoga, pošaljete poruku ili obavite video poziv nekome sa druge strane sveta.
Nekada nije bilo ni približno tako jednostavno. Ljudi su zvali iz pošta, sa govornica ili čekali u redu u javnim telefonskim centrima. Imati fiksni telefon u svom stanu bilo je nešto posebno. Nije ga bilo lako dobiti, a još manje brzo.
Morali ste da aplicirate za priključak, da ga platite, a zatim godinama čekate na svoj red. Za njih se često dugo štedelo. A kada biste ga konačno dobili, kvalitet veze nije bio nimalo kao današnji, pucketanje, buka i loša čujnost bili su sasvim normalni. Ipak, telefon u kući je značio da ste nešto postigli.
Teško je zamisliti stan iz Jugoslavije bez velike police ili vitrine uz zid. Posebno tokom osamdesetih, to je bio gotovo obavezan komad nameštaja. Nije služio samo za skladištenje stvari, već i za pokazivanje onoga što porodica ima.
Takvi ormarići sa policama i staklenim vratima bili su izuzetno popularni, a nisu bili ni jeftini. Ljudi su često dugo štedeli za njih, pa se nisu kupovali impulsivno, već sa namerom da traju decenijama.
Zato i danas u mnogim stanovima postoje one stare police „od zida do zida“ koje stoje na istom mestu 40 ili više godina.
Nekada su bili simbol dobro organizovanog doma, ali danas ih mnogi vide kao glomazne ostatke nekog drugog vremena, piše Dnevno.hr
Kristalne čaše, činije i vaze nekada su se smatrale pravim luksuzom. Najčešće su se poklanjale za venčanja, godišnjice ili druge važne prilike, a zatim su zauzimale počasno mesto u vitrini.
Velike vaze i teške kristalne činije sa rezbarenim šarama koje su lepo prelamale svetlost bile su posebno cenjene. Pribor za jelo i posluženje čuvani su za posebne goste. Kristal nije bio za svakodnevnu upotrebu. Iznosio se kada bi stigli važni gosti ili za praznike, kada se želelo da sve izgleda "baš kako treba".
U takve činije su se stavljali bombone, kolačići ili džem, a šampanjac se služio isključivo u kristalnim čašama. Danas je odnos prema takvim predmetima potpuno drugačiji.
Ono što se nekada čuvalo kao vrednost, danas mnogi ljudi koriste svakodnevno bez mnogo razmišljanja, a neki ga jednostavno bacaju jer više ne odgovara njihovom stilu ili navikama.
Slično je bilo i sa priborom za jelo i raznim posluženjem. Mnoge domaćice su posebno vodile računa da imaju "pravi" set koji se izvlačio samo u važnim prilikama i kada bi stigli ugledni gosti.
Takvi setovi bili su znak prestiža i dobrog domaćinstva. Nisu se sastojali samo od tanjira i šolja, već su obuhvatali čitav niz komada koji se danas retko viđaju na stolu, činije za supu sa i bez poklopca, sosnice, poslužavnike, čajnike, desertne tanjire i još mnogo toga. U praksi se retko koristio ceo set odjednom, ali sama činjenica da ga je porodica imala bila je važna.
Bio je deo slike kuće koja je brinula o sebi. Vremenom su se ukusi i navike potpuno promenili.
Moderni domovi sve više naginju jednostavnosti, pravim linijama i minimalizmu, pa oslikani tanjiri, kristalne čaše i velike police više ne izazivaju isto divljenje kao nekada.
Ono što je u Jugoslaviji bio simbol napornog rada, statusa i porodičnog ponosa, danas je za mnoge samo sećanje na detinjstvo, bakinu vitrinu ili stan u kome se "ništa nije smelo dirati".
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)