Vođena potrebom da diversifikuje svoj energetski sektor Srbija se kreće ka tome da okonča decenijama staru politiku zemlje koja zabranjuje izgradnju nuklearnih elektrana na svojoj teritoriji.

Javna debata o mogućnostima korišćenja nuklearne energije otvorena je 10. jula nakon što je pet ministarstava u Vladi Srbije potpisalo Memorandum o razumevanju sa 20 naučnih instituta i institucija u vezi sa nuklearnom energijom.

Budućnost nuklearne energije u Srbiji


Budućnost nuklearne energije je ravnoteža između prepoznavanja njene uloge u postizanju niskougljeničnih ciljeva i rešavanja ekoloških, bezbednosnih i političkih pitanja. A gde je tu Srbija?

Domaću javnost ponovo je zainteresovalo pitanje nuklearne energije u sklopu posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića francuskom kolegi Emanuelu Makronu. Za razliku od pitanja ekonomske i vojne saradnje, o kojima se već govorilo u javnosti, pitanje saradnje sa Parizom u sferi energetike predstavljalo je novu vest.

Nuklearna energija u Srbiji tek od skoro je postala tema o kojoj se razgovara i gde bi francuska tehnologija u budućnosti mogla da bude novina za region i našu državu, nakon prethodnih razgovora o sufinansiranju izgradnje takve elektrane u nekoj od okolnih država, navodi portal Ekologika.

Javnost se pokazala kao prilično polarizovana oko ovog pitanja, ali Srbija nije jedina država u svetu gde postoje sumnje oko ovog vida energije. U državama gde su nuklearne elektrane u upotrebi godinama, poverenje u njih relativno je visoko, a naročito ako većih problema nije bilo u decenijama njihove upotrebe. U državama gde se ova energija nije koristila, poput Srbije, postoje velike sumnje i strahovi. Ovi strahovi mahom su bazirani na anegdotalnim dokazima kao što su uznemirujuće slike havarija poput Fukušime ili Černobilja, a manje na statističkoj potvrdi opasnosti ovog vida energije.

Uprkos široko raširenim sumnjama u odnosu na ovaj vid energije, deluje da u svetu postoji interesovanje za dalju ekspanziju. Iako je pažnja sveta prevashodno usmerena na zelene izvore poput vetra i sunca – uz primetan pad cene njihove upotrebe – u mnogim državama nuklearna energija je oslonac energetskog sistema ili će to uskoro biti. Da li će tako ostati u budućnosti u svetu ili će to možda desiti u Srbiji?

Ukoliko bude uspešna u tome, Vlada Srbije bi se takođe mogla naći na novoj geopolitičkoj tački podele oko nuklearne energije u istočnoj Evropi, sa naporima država da smanje zavisnost od Rusije, koja je dominirala nuklearnim sektorom, i razmotre alternativna partnerstva sa državama poput Kine, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

[caption id="attachment_97261" align="alignnone" width="1200"] Foto: Shutterstock/ 1footage[/caption]

Implikacije na Balkan


Nuklearne ambicije Srbije mogle bi da imaju značajne implikacije na Balkan i šire evropsko energetsko tržište.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić nastoji da meandrira kroz novu realnost koju je stvorila invazija Rusije na Ukrajinu u punom obimu i oko nuklearne budućnosti zemlje primeni istu strategiju koju je Beograd koristio za SAD i Evropsku uniju naspram Rusije i Kine po nizu bezbednosnih i spoljnopolitičkih pitanja.

- Iako Srbija nije bila stroga prema Rusiji kao što je to bila Evropska unija (EU), ona nastoji da sačuva balans sa Zapadom - ocenio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Stefan Vladisavljev, programski direktor Fondacije BFPE, istraživačkog centra iz Beograda.

- To znači udaljavanje od Rusije po pitanju velikih strateških projekata, ali kuda to tačno vodi Beograd ostaje da se vidi.

Pre početka ruskog rata u februaru 2022. godine, Srbija se oslanjala na jeftinu lokalnu radnu snagu i popust na ruski gas kako bi svoju rudarsku i proizvodnu industriju učinila konkurentnom i privlačnom za investitore. Ali zapadne sankcije i tržišne turbulencije povećale su cenu ruskog gasa i videle da Brisel i Vašington pridaju političku cenu sklapanju novih poslova sa ruskim kompanijama.

To ostavlja Vučića da hoda po konopcu između potrebe da se poboljša energetska bezbednost Srbije dodavanjem nuklearne energije i geopolitičkih razloga koje donosi zemlja sa kojom Beograd odlučuje da postane partner.

Srpski zvaničnici su aktivno odmeravali svoje opcije, pošto su već održali sastanke sa britanskim Rolls-Roiceom i francuskom državnom kompanijom Electricite de France (EDF), u aprilu, kada je potpisan memorandum o „proceni potencijala za razvoj civilnog nuklearnog programa u Srbija."

Ministarstvo energetike je u junu saopštilo da "postavlja temelje" za procenu o partnerstvu sa EDF-om.

[caption id="attachment_97262" align="alignnone" width="1193"] Foto: Shutterstock /huru[/caption]

Saradnja Srbije sa Mađarskom


Ministarstvo energetike u junu je saopštilo da Vlada "već postavlja temelje" za procenu partnerstva sa EDF-om.

EDF nije odgovorio upit RSE o tome šta bi podrazumevala saradnja sa Srbijom, ali bi u međuvremenu u igru mogla da uđe i Kina.

Kineska nacionalna nuklearna korporacija (CNNC) u državnom vlasništvu mogla bi da isporuči male modularne reaktore (SMR), za koje zagovornici kažu da su manje zahtevni za izgradnju i da bi više odgovarali zemlji skromnijih potreba za nuklearnom energijom poput Srbije.

Druga opcija uključuje kupovinu udela u nuklearnoj elektrani Pakš 2, zajedničkom rusko-mađarskom projektu započetom 2014, koja se još gradi. Elektrana se nalazi na 100 kilometara jugozapadno od Budimpešte, odakle bi se električna energija transportovala južno do Srbije.

Evropski primeri i dugoročni efekti


Ukoliko se analiziraju neki od najuspešnijih primera primene nuklearne energije, oni se dominantno mogu naći u Evropi. Nekoliko država članica Evropske unije dobro su izbalansirale ekonomski rast, nuklearne kapacitete za proizvodnju električne energije i drastično smanjenje štetnih emisija ugljendioksida u odnosu na sebi slične države.

Francuska se ističe kao globalni lider u nuklearnoj energiji, dobijajući kao što je navedeno preko dve trećine svoje električne energije iz nuklearne energije što je najveći procenat u svetu. Ovo značajno ulaganje u nuklearnu tehnologiju počelo je ‘70. nakon naftne krize, što je dovelo do strateške odluke da se minimizira oslanjanje na uvezenu naftu. Francuski nuklearni program je usredsređen na državnu kompaniju EDF (Electricite de France), koja upravlja sa 56 reaktora širom zemlje. Ova ogromna mreža ne samo da zadovoljava domaće energetske potrebe, već i omogućava Francuskoj da izvozi električnu energiju u susedne zemlje, što je čini najvećim svetskim neto izvoznikom električne energije.

Uspeh francuskog nuklearnog sektora može se pripisati nekoliko faktora, uključujući standardizovane dizajne reaktora, koji pojednostavljuju održavanje i unapređuju bezbednosne procedure, kao i snažan regulatorni okvir koji obezbeđuje rigorozan nadzor bezbednosti. Štaviše, posvećenost Francuske nuklearnoj energiji omogućila joj je da postigne jednu od najnižih stopa emisije ugljendioksida po glavi stanovnika među industrijalizovanim zemljama, pozicionirajući je kao lidera u praksi održive energije. Francuska iako ima oko četiri puta više stanovnika od Holadnije, ima duplo niže štetne emisije ugljendioksida. Iz tog razloga ova država jedan je od najboljih primera upotrebe nuklearki i pozitivnih efekata takvog načina dobijanja električne energije.

Srbija i nuklearna energija – mogućnosti i rizici


Kada se govori o Srbiji i energetici radi se o pitanju koje će uzimati sve više pažnje i u političkoj sferi iz tri razloga. Prvi razlog je očekivanje da će potrošnja električne energije rasti sa daljim privrednim rastom, a da trenutni kapaciteti za proizvodnju struje nisu dovoljno veliki, a naročito ne kada se radi o čistijim izvorima. U strukturi trenutne proizvodnje struje ugalj, kao najveći zagađivač, zauzima preko polovine udela, ostatak čine hidrocentrale i u manjoj meri izvori poput vetra, gasa i solarne energije.

Drugi razlog važnosti energetike je upravo taj, jer međunarodne obaveze o izbacivanju uglja i smanjenju vazdušnog zagađenja, podrazumevaju da se smanji upotreba glavnog izvora električne energije u Srbiji. To nije lako postići samo kroz vetar i solarne kapacitete, pa čak i hidrocentrale. Nuklearna energija se u tom smislu nameće kao komplikovano, ali matematički najlakše rešenje. Primera radi, da bi se proizveo ekvivalent električne energije prosečne nuklearne elektrane, potrebno je 900-1000 vetrogeneratora na 100 puta većoj površini zemlje, a slične su brojke i kada se radi o solarnim kapacitetima.

Treći razlog važnosti energetike je sve veći pritisak domaće javnosti za čistijom životnom sredinom i čistijim vazduhom. U tom smislu pitanje uglja i drugih manje održivih goriva se postavlja kao kontroverzno pitanje i predmet javnog nezadovoljstva i političkog pritiska. Kada se radi o hidro energiji u prethodnim godinama postao je skepticizam dela javnosti i aktivističke zajednice oko promene prirodnog okruženje kroz ovaj vid proizvodnje električne energije. Nuklearna energija sa druge strane proizvodi veoma niske emisije, a čak i nuklearni otpad ne zauzima previše prostora. On je kompaktan i za 60 godina upotrebe nuklearnih elektrana u SAD-u sav nuklearni otpad staje u jedan prosečan supermarket Volmart.

Nova nuklearna šahovska tabla


Iako je Rusija izgubila dominantnu poziciju u izvozu nafte i gasa od početka rata u Ukrajini 2022. godine, ona je i dalje najveći globalni igrač u snabdevanju nuklearnim gorivom, sa više od 40 odsto udela na svetskom tržištu. Rusija takođe ima potpuni monopol na proizvodnju naprednog nuklearnog goriva koje će biti neophodno za napajanje naredne generacije nuklearnih reaktora.

Za zemlje sa reaktorima ruske proizvodnje ova zavisnost je još veća, jer ruski državni nuklearni gigant Rosatom upravlja sa 18 reaktora širom Evropske unije, od čega se najveći deo nalazi u centralnoj i istočnoj Evropi.

U tom kontekstu Beograd mora da donese odluku i uzme u obzir dugoročne implikacije te odluke. Srbija trenutno dobija skoro 70 odsto svoje električne energije iz uglja, ali se obavezala da će ga potpuno ukinuti do 2050. Da bi ispunila taj cilja mora da uključi nuklearnu energiju u energetski miks, uz više energije iz obnovljivih izvora.

Odluka o izboru partnera za saradnju u nuklearnoj energiji bi za Beograd mogla da bude najava kuda Vučić želi da povede Srbiju.

Para se diže iz rashladnih tornjeva nuklearne elektrane Electricite de France (EDF) u Belleville-sur-Loire, Francuska, 12. oktobar 2021.

[caption id="attachment_97260" align="alignnone" width="1200"] Foto: Shutterstock/ Kittirat Roekburi[/caption]

Nuklearke u Srbiji na 'dugom štapu'


Dok je Srbija i dalje nesvrstana, Srbija insistira da je njen cilj članstvo u EU, ali pregovori su malo napredovali za 12 godina koliko je Srbija država kandidat, usred zabrinutosti EU oko vladavine prava i nerešavanja pitanja oko statusa Kosova i Metohije.

Srbija ima tradicionalno bliske odnose sa Moskvom, ali sa ratom u Ukrajini zvanični Beograd prema analizi svestkih medija traž način da se distancira od Rusije.

Još uvek nejasan partner


Dok se čini da francuski EDF, nekada vodeći svetski proizvođač nuklearne energije, napreduje u pregovorima sa Beogradom, druge opcije su i dalje u igri.

Ministarstvo energetike Srbije je za RSE navelo da će u skorijoj budućnosti biti izvršena analiza da li da se odabere koncencionalni reaktor ili da se ide na male modularne reaktore (SMR). Aleksandar Vučić je u martu rekao na energetskom samitu u Briselu da je Srbija "zainteresovana da nabavi najmanje četiri mala modularna reaktora kako bi se nadomestilo 1200 megavata" električne energije.

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.