Ružičasta ribizla, poznata i kao "Pink Champagne", izgleda kao neobičnija verzija dobro poznate crvene ribizle, a interesovanje za ovu sortu raste. Dobra vest za domaće proizvođače je da ribizla nije strana srpskim uslovima - naprotiv, različite sorte već su ispitivane i gajene u Srbiji.
Ružičaste ribizle nisu potpuno nova voćna vrsta, već posebne sorte ribizle koje daju karakteristične svetloružičaste, gotovo prozirne plodove. Jedna od poznatijih je sorta "Pink Champagne", koja nastaje ukrštanjem crvene i bele ribizle.
U Velikoj Britaniji je ove godine svrstavaju među neobične bobičaste vrste koje privlače sve veću pažnju baštovana. Kraljevsko hortikulturno društvo navodi da se među sortama koje ljudi sve više traže nalaze upravo ružičaste ribizle, uz druge manje uobičajene bobičaste vrste.
The Guardian je letos pisao da su zbog sve toplijeg vremena, ove bobice postale sve više popularne.
Izgled joj je jedan od glavnih aduta
Plodovi "Pink Champagne" razlikuju se od klasične crvene ribizle pre svega bojom. Bobice su svetle, prozirno ružičaste i formiraju grozdove, pa mogu biti zanimljive i za svežu potrošnju i za kolače, džemove, želee i druge proizvode.
Za razliku od nekih bobičastih vrsta koje zahtevaju specifične uslove, ribizla generalno nije naročito zahtevna za gajenje. „Pink Champagne“ je samooplodna, što znači da jedna biljka može da donese rod i bez druge sorte u blizini, iako više biljaka može doprineti većem prinosu.
Može li ružičasta ribizla da uspeva u Srbiji?
Može, ali lokacija je veoma važna. Ribizla najbolje uspeva u umerenoj klimi, na zemljištu koje je bogato organskom materijom i dobro drenira, uz dovoljno vlage. Poseban problem mogu predstavljati visoke letnje temperature i duži sušni periodi.
To znači da bi proizvođač u Srbiji trebalo pažljivo da bira parcelu, naročito u toplijim krajevima gde letnje temperature mogu dugo da budu visoke.
Domaća istraživanja pokazuju da je uzgoj ribizle moguć i u toplijim uslovima u okolini Beograda. U istraživanju sprovedenom u Mislođinu ispitivano je 11 sorti crvene ribizle, na nadmorskoj visini od oko 80 do 90 metara, pri prosečnoj godišnjoj temperaturi od oko 11 stepeni i prosečno 640 milimetara padavina godišnje.
Ribizla je proučavana i u Čačku, gde su u eksperimentima gajene brojne sorte crvene, crne i bele ribizle.
Srpska klima ima jednu prednost, ali i problem
Ribizla dobro podnosi niske zimske temperature, ali ranije kreće sa vegetacijom, zbog čega prolećni mrazevi mogu predstavljati rizik. Crvena ribizla lista već na temperaturama od oko 2 do 6 stepeni, dok cvetovi mogu da izdrže do oko minus pet stepeni.
Sa druge strane, dugotrajna vrućina nije joj saveznik.
Zbog toga bi za proizvodnju u Srbiji posebno trebalo birati hladnije i vlažnije položaje, a u toplijim područjima obezbediti dovoljno vode i zaštitu od prejakog sunca.
Već postoji iskustvo sa ribizlom u Srbiji
Iako ribizla kod nas nije ni približno zastupljena kao malina ili kupina, njeno gajenje nije novost.
Jedna analiza srpske proizvodnje navodi da je proizvodnja ribizle godinama bila mala i uglavnom koncentrisana u zapadnoj i centralnoj Srbiji.
Postoje i savremeni zasadi crvene ribizle u Srbiji, sa sortama poput Rovade, Red Poll, Rolana i Stance. Proizvođači je koriste i za svežu potrošnju i za preradu u sokove i džemove.
Ružičasta može da bude zanimljiva niša
Upravo tu „Pink Champagne“ može da bude zanimljiva.
Ne treba je predstavljati kao novu biljku koja će preko noći zameniti malinu ili borovnicu. Međutim, njen izgled i drugačiji ukus mogu da joj daju mesto u niši skupljeg i atraktivnijeg bobičastog voća.
Za proizvođača to znači mogućnost da se ne takmiči samo količinom, već i izgledom, sortom i namenom ploda.
Ružičaste bobice mogu biti zanimljive restoranima, poslastičarnicama, proizvođačima džemova i želea, ali i kupcima koji traže nešto drugačije od standardne crvene ribizle.
Prvi rod ne dolazi odmah
Kod ribizle ne treba očekivati ozbiljnu zaradu odmah nakon sadnje. Prvi rod može da se očekuje već oko treće godine, dok se kasnije rodnost povećava uz pravilnu rezidbu i negu.
Zbog toga bi pre podizanja zasada trebalo proveriti tri stvari: da li parcela ima dovoljno vode, da li letnje temperature predstavljaju problem i postoji li siguran kupac.
Upravo poslednja stavka može biti presudna. Neobična boja jeste dobar marketinški adut, ali za komercijalnu proizvodnju nije dovoljna sama po sebi.
Ružičasta ribizla zato u Srbiji nije egzotična biljka koju je nemoguće uzgajati. Ona je pre potencijalna niša za proizvođače koji žele da ponude drugačiji proizvod i pronađu tržište spremno da ga plati.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)