Mnogi parovi u Srbiji decenijama žive u vanbračnoj zajednici, zajedno grade kuću, kupuju stan, uređuju domaćinstvo i stiču imovinu, ali nikada formalno ne sklope brak.
Problem često nastane tek kada jedan partner premine.
Tada se postavlja pitanje koje može biti od presudne važnosti: ako je kuća upisana samo na ime preminulog partnera, da li drugi partner automatski ostaje bez nje?
Odgovor nije jednostavan, jer treba razlikovati pravo na imovinu stečenu tokom vanbračne zajednice od prava na nasleđivanje imovine nakon smrti partnera.
Vanbračna zajednica ima imovinska prava
Porodični zakon definiše vanbračnu zajednicu kao trajniju zajednicu života žene i muškarca između kojih nema bračnih smetnji. Zakon istovremeno propisuje da imovina koju vanbračni partneri steknu radom tokom trajanja zajednice predstavlja njihovu zajedničku imovinu.
To znači da činjenica da je neka nekretnina upisana samo na jednog partnera ne mora sama po sebi da znači da drugi partner nema nikakvo pravo na nju.
Ako je, na primer, kuća kupljena ili izgrađena tokom trajanja vanbračne zajednice zajedničkim radom i doprinosom, može postojati osnov da se utvrdi da predstavlja zajedničku imovinu partnera.
Zakon predviđa da se na imovinske odnose vanbračnih partnera shodno primenjuju pravila koja važe za imovinske odnose supružnika.
Primer: Kuća kupljena tokom zajedničkog života
Recimo da muškarac i žena žive zajedno 20 godina.
Tokom tog perioda oboje rade, zajedno otplaćuju kredit i kupe kuću. Međutim, kuća se u katastru upiše samo na ime muškarca.
Ako muškarac premine, ne mora značiti da cela kuća ulazi u njegovu zaostavštinu.
Najpre može biti potrebno utvrditi da li je kuća bila zajednička imovina vanbračnih partnera i koliki deo pripada preživelom partneru.
Tek nakon toga se utvrđuje šta od preostale imovine čini zaostavštinu preminulog i ko je može naslediti.
Zbog toga podatak iz katastra da je samo jedan partner upisan kao vlasnik nije uvek jedini podatak koji je bitan za rešavanje imovinskog odnosa.
Ali postoji velika razlika ako je kuća bila njegova od ranije
Situacija je drugačija ako je partner kuću stekao pre početka vanbračne zajednice.
Na primer, muškarac je vlasnik kuće koju je nasledio od roditelja, a nekoliko godina kasnije započinje vanbračnu zajednicu.
Sama činjenica da njegova partnerka narednih 20 godina živi u toj kući ne znači da automatski postaje suvlasnik cele nekretnine.
Nasleđena imovina predstavlja posebnu imovinu, a imovina stečena pre zajednice takođe se ne pretvara automatski u zajedničku imovinu samo zato što partneri dugo žive zajedno.
Međutim, tokom zajedničkog života može doći do značajnog ulaganja u takvu nekretninu, pa pitanje doprinosa i eventualnog uvećanja vrednosti može postati posebno važno.
Najveća zamka nastaje posle smrti
Čak i kada vanbračni partner ima pravo na deo zajednički stečene imovine, to ne znači da automatski nasleđuje i ostatak kuće koji je pripadao preminulom partneru.
Tu dolazi do jedne od najvažnijih razlika između braka i vanbračne zajednice.
Prema važećem Zakonu o nasleđivanju, krug zakonskih naslednika obuhvata, između ostalih, potomke, bračnog druga, roditelje i druge srodnike, ali vanbračni partner nije naveden kao zakonski naslednik.
Zato partner koji je decenijama živeo sa preminulim ne dobija automatski njegovu posebnu imovinu samo zato što su bili u vanbračnoj zajednici.
Primer: Partner umre, a kuća je njegova od pre braka
Muškarac poseduje kuću koju je kupio pre nego što je započeo vanbračnu zajednicu.
Sa partnerkom živi 25 godina, ali nisu venčani.
Ako premine bez testamenta, partnerka ne postaje automatski naslednik kuće po osnovu same vanbračne zajednice.
Ako postoje deca, roditelji ili drugi zakonski naslednici, pitanje nasleđivanja rešava se prema Zakonu o nasleđivanju.
Drugim rečima, dužina vanbračne zajednice sama po sebi ne pretvara partnera u zakonskog naslednika.
A šta ako su zajedno gradili kuću?
Ovo je jedna od najvažnijih situacija.
Ako je zemljište ili postojeća nekretnina bila posebna imovina jednog partnera, ali su tokom vanbračne zajednice oba partnera ulagala novac, rad ili druga sredstva u izgradnju ili značajno uvećanje vrednosti objekta, mogu nastati posebna imovinska potraživanja.
Zbog toga se u eventualnom sporu ne posmatra samo ko je upisan kao vlasnik, već i kada je nekretnina stečena, na koji način, ko je ulagao i kakav je bio doprinos svakog partnera.
Upravo zbog toga je dokumentacija o kupovini, kreditima, ulaganjima i gradnji izuzetno značajna.
Šta ako postoji testament?
Situacija može biti drugačija ako je preminuli partner za života ostavio testament.
Zakon o nasleđivanju dozvoljava da se testamentom postavi jedan ili više naslednika, a naslednik može biti i lice kojem je ostavljena celokupna imovina ili određeni deo imovine.
To znači da vanbračni partner može biti određen testamentom kao naslednik.
Međutim, ni testament nije apsolutno neograničen.
Zakon poznaje nužne naslednike, kojima pripada nužni deo pod zakonom propisanim uslovima. Zbog toga postojanje testamenta ne znači automatski da se mogu zanemariti sva prava potomaka ili drugih lica koja imaju status nužnih naslednika.
Šta ako partner želi da zaštiti drugog partnera?
Ako par decenijama živi zajedno, a nije venčan, važno je da pitanje imovine ne ostane nerešeno.
Moguće je unapred urediti imovinske odnose i raspolaganje imovinom različitim pravnim poslovima, u zavisnosti od konkretne situacije.
Jedna od mogućnosti je testament, kojim partner može odrediti kome ostavlja svoju imovinu, uz poštovanje pravila o nužnom delu.
U određenim situacijama mogu biti relevantni i ugovor o poklonu, ugovor o doživotnom izdržavanju ili drugi pravni poslovi, ali svaki od njih ima različite posledice i uslove.
Važno: kuća na jednom imenu ne znači uvek da drugi nema nikakvo pravo
Najveća zabluda je da je dovoljno pogledati katastar i zaključiti da sve pripada osobi čije ime piše na listu nepokretnosti.
Kod vanbračne zajednice treba razlikovati:
Ako je kuća stečena radom tokom vanbračne zajednice, može postojati zajednička imovina oba partnera, čak i kada je u javnom registru upisan samo jedan od njih.
Ako je kuća bila posebna imovina jednog partnera, drugi partner nema automatski pravo svojine samo zato što je dugo živeo u njoj.
Ako partner umre, vanbračni partner nije zakonski naslednik na isti način kao bračni drug, pa je posebno važno da se proveri da li postoji testament ili drugi pravni osnov za sticanje imovine.
Zato je važno rešiti imovinu dok su oba partnera živa
Za parove koji decenijama žive zajedno, najveći problem često nije svakodnevni život već trenutak kada dođe do smrti jednog partnera.
Ako je kuća zajednički stečena, potrebno je imati dokaze o načinu sticanja i doprinosu partnera.
Ako je kuća posebna imovina jednog partnera, pitanje nasleđivanja može biti potpuno drugačije.
A ako postoji želja da partner posle smrti dobije određenu imovinu, ne treba računati na to da će sama činjenica višedecenjske vanbračne zajednice biti dovoljna.
Kod konkretne nekretnine presudni mogu biti dokumentacija, način sticanja, ulaganja, postojanje dece i drugih naslednika, kao i eventualni testament ili drugi ugovor.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)