Mnogi građani Srbije godinama rade u inostranstvu, uplaćuju doprinose i stiču radni staž, ali planiraju da se jednog dana vrate u Srbiju. Kada dođe vreme za penzionisanje, jedno od najvažnijih pitanja jeste šta će biti sa godinama rada provedenim van zemlje.
Da li će se taj staž računati i kada se osoba vrati u Srbiju i da li godine rada u dve države mogu da se uzmu u obzir prilikom ostvarivanja prava na penziju?
Odgovor zavisi od države u kojoj je osoba bila osigurana.
Srbija ima sporazume o socijalnom osiguranju sa 35 zemalja. Tim sporazumima uređena su pitanja priznavanja radnog staža, penzijskog i invalidskog osiguranja, isplate penzija i drugih prava.
To je posebno značajno za građane koji su deo radnog veka proveli u Srbiji, a zatim otišli da rade u Nemačku, Austriju, Švajcarsku, Italiju, Sloveniju ili neku drugu zemlju sa kojom Srbija ima sporazum.
Godine rada u Srbiji i inostranstvu mogu da se uzmu u obzir
Staž ostvaren u inostranstvu ne prebacuje se jednostavno u srpski penzijski sistem.
Kada postoji međunarodni sporazum, periodi osiguranja iz dve države mogu se, pod uslovima predviđenim sporazumom i kada je to potrebno za ostvarivanje prava, sabirati. Važno je i da se periodi osiguranja ne preklapaju.
Na primer, osoba može imati 15 godina staža u Srbiji, a zatim još 15 godina osiguranja u Nemačkoj. Ukoliko su ispunjeni odgovarajući uslovi, periodi osiguranja mogu biti uzeti u obzir prilikom utvrđivanja prava.
Međutim, to ne znači da će se dobiti jedna jedinstvena penzija za svih 30 godina.
Svaka država ugovornica odlučuje o pravu na penziju prema svojim nacionalnim propisima i međunarodnom sporazumu, a zatim određuje deo penzije koji pripada na osnovu staža ostvarenog u njenom sistemu.
Sa kojim zemljama Srbija ima sporazume?
Prema aktuelnim podacima Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Srbija ima sporazume o socijalnom osiguranju sa sledećim državama:
- Australija
- Austrija
- Azerbejdžan
- Belgija
- Bosna i Hercegovina
- Bugarska
- Velika Britanija
- Grčka
- Danska
- Italija
- Kanada
- Kvebek
- Kipar
- Kina
- Libija
- Luksemburg
- Mađarska
- Severna Makedonija
- Nemačka
- Norveška
- Panama
- Poljska
- Rumunija
- Rusija
- Slovačka
- Slovenija
- Tunis
- Turska
- Francuska
- Holandija
- Hrvatska
- Crna Gora
- Češka
- Švajcarska
- Švedska
Kvebek se na stranici Republičkog fonda PIO vodi kao posebna stavka, iako je kanadska pokrajina.
Nemačka, Austrija i Švajcarska posebno važne za radnike iz Srbije
Među državama sa kojima Srbija ima sporazume nalaze se neke od najčešćih destinacija za građane Srbije koji odlaze na rad u inostranstvo.
Nemačka, Austrija i Švajcarska imaju veliki broj radnika poreklom iz Srbije, pa je pitanje povezivanja staža posebno značajno za one koji planiraju da se posle radnog veka vrate u zemlju.
Slična pravila mogu biti važna i za one koji su radili u Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Holandiji ili Belgiji.
Ipak, postojanje sporazuma ne znači da su uslovi u svim državama isti. Svaka država primenjuje svoje propise i pravila koja su uređena konkretnim međunarodnim sporazumom.
Šta se dešava kada se penzioner vrati u Srbiju?
Za mnoge građane rad u inostranstvu nije plan za ceo život.
Nakon nekoliko decenija rada, deo njih želi da se vrati u Srbiju, gde imaju porodicu, kuću, stan ili druge uslove za život.
Povratak u Srbiju sam po sebi ne znači automatski gubitak prava na penziju ostvarenu u inostranstvu.
Republički fond PIO navodi da se korisnicima penzije sa prebivalištem van Srbije isplata davanja obezbeđuje u skladu sa međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju, odnosno pod uslovima reciprociteta.
Zbog toga je važno razlikovati mesto prebivališta od države u kojoj je pravo na penziju ostvareno.
Ako neko ima 10 godina staža u Srbiji i 20 u inostranstvu
Ovakva situacija može biti veoma česta.
Osoba počne da radi u Srbiji i provede deset godina u domaćem sistemu, nakon čega ode u inostranstvo i tamo radi naredne dve decenije.
Ako je reč o zemlji sa kojom Srbija ima odgovarajući sporazum, periodi osiguranja mogu se, pod propisanim uslovima, uzeti u obzir zajedno prilikom utvrđivanja prava na penziju.
Ali ni tada ne postoji jedna zajednička penzija koju isplaćuje samo jedna država.
Srbija obračunava deo koji proizlazi iz staža ostvarenog u Srbiji, dok druga država utvrđuje svoj deo prema stažu i doprinosima ostvarenim u njenom sistemu.
Zbog toga konačan iznos zavisi od brojnih faktora, uključujući dužinu osiguranja, zarade, uplaćene doprinose i propise koji važe u svakoj državi.
Nije dovoljno samo imati godine rada
Činjenica da je neko proveo određeni broj godina u inostranstvu ne znači automatski da ima pravo na penziju.
Potrebno je da je osoba bila obuhvaćena odgovarajućim sistemom osiguranja i da postoje podaci kojima se potvrđuje period osiguranja.
Zato je veoma važno da se sačuva dokumentacija o radu u inostranstvu.
Republički fond PIO među dokumentacijom za ostvarivanje prava navodi i pisane dokaze o stažu ostvarenom u inostranstvu.
U praksi to znači da je korisno sačuvati ugovore o radu, potvrde o osiguranju, podatke o poslodavcima i drugu dokumentaciju koja može pomoći u utvrđivanju perioda osiguranja.
Šta ako je neko radio u više država?
Situacija može biti složenija kada osoba nije radila samo u jednoj zemlji.
Neko može imati deset godina staža u Srbiji, nekoliko godina u Austriji, zatim desetak godina u Nemačkoj i još nekoliko godina u Švajcarskoj.
Tada je potrebno posmatrati pravila koja važe između Srbije i svake države u kojoj je osoba bila osigurana.
Ne postoji jedno univerzalno pravilo koje na isti način uređuje svaki takav slučaj.
Zbog toga je pre odlaska u penziju važno proveriti sve periode osiguranja i način na koji se oni mogu uzeti u obzir.
Malta nije na spisku država sa sporazumom
Malta je poslednjih godina privukla veliki broj stranih radnika, među kojima su i državljani Srbije.
Međutim, Malta se trenutno ne nalazi na spisku država sa kojima Srbija ima bilateralni sporazum o socijalnom osiguranju koji objavljuje Republički fond PIO.
Zbog toga se staž ostvaren na Malti ne može automatski posmatrati na isti način kao staž ostvaren, na primer, u Nemačkoj, Austriji ili Sloveniji.
To ne znači da osoba koja je radila na Malti nema pravo na penziju po osnovu malteškog sistema.
Pravo na penziju iz Malte zavisi od malteških propisa, perioda osiguranja i drugih uslova. Pitanje povezivanja tog staža sa stažom ostvarenim u Srbiji predstavlja posebno pitanje koje zavisi od važećih pravila.
Zahtev može da se podnese preko nadležnog nosioca osiguranja
Za građane koji se vrate u Srbiju važna je i procedura ostvarivanja prava.
Republički fond PIO navodi da se zahtev u okviru međunarodnog sporazuma podnosi nosiocu osiguranja države ugovornice na čijem području osoba ima prebivalište ili boravište.
Zahtev podnet nosiocu osiguranja jedne države ugovornice smatra se zahtevom podnetim i nosiocu druge države ugovornice, koji se o tome obaveštava na propisanim obrascima.
To znači da osoba koja živi u Srbiji ne mora nužno samostalno da pokreće postupak u svakoj zemlji u kojoj je ranije radila.
Koliko godina rada u inostranstvu je dovoljno za penziju?
Na ovo pitanje ne postoji jedan broj koji važi za sve.
Uslovi za ostvarivanje penzije razlikuju se od države do države.
Zato 10, 15 ili 20 godina rada u inostranstvu samo po sebi ne predstavlja univerzalnu garanciju za penziju.
U nekim situacijama staž ostvaren u jednoj zemlji može biti dovoljan za samostalno ostvarivanje prava, dok se u drugim slučajevima periodi osiguranja iz Srbije i inostranstva mogu sabirati kako bi se ispunili uslovi.
Tek nakon toga određuje se deo penzije koji pripada iz svakog sistema.
Šta proveriti pre povratka u Srbiju?
Za osobe koje planiraju da se posle više godina rada u inostranstvu vrate u Srbiju, korisno je da pre povratka provere koliko im je tačno evidentirano godina osiguranja.
Važno je proveriti da li su doprinosi uredno evidentirani, da li postoji dokumentacija o radu i koji uslovi važe u zemlji u kojoj je staž ostvaren.
Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na to da li Srbija ima sporazum o socijalnom osiguranju sa državom u kojoj je osoba radila.
Za one koji su tokom radnog veka menjali više država, potrebno je proveriti pravila za svaku od njih.
Povratak u Srbiju ne mora da znači gubitak godina rada u inostranstvu
Za veliki broj građana Srbije rad u inostranstvu predstavlja način da obezbede bolja primanja tokom radnog veka, ali i veću finansijsku sigurnost u starosti.
Kada postoji međunarodni sporazum, godine osiguranja ostvarene u inostranstvu mogu imati značaj prilikom ostvarivanja prava na penziju, čak i kada osoba planira da se vrati u Srbiju.
Ipak, ključna razlika je u tome što se staž ne „prebacuje“ iz jedne države u drugu. Periodi osiguranja mogu se, kada je to predviđeno sporazumom i potrebno za ostvarivanje prava, uzeti u obzir zajedno, dok svaka država odlučuje o svom delu penzije prema sopstvenim propisima.
Zato je za svakoga ko radi u inostranstvu najvažnije da na vreme proveri svoj staž, dokumentaciju i pravila koja važe između Srbije i države u kojoj je radio.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)