Stanarsko pravo jedno je od pitanja koje i danas izaziva nedoumice, posebno među ljudima koji decenijama žive u istom stanu, a nisu njegovi vlasnici.
Često se može čuti da neko ko dovoljno dugo živi u određenom stanu vremenom može da stekne stanarsko pravo ili čak vlasništvo. Međutim, samo dugogodišnje stanovanje u stanu nije dovoljno za sticanje stanarskog prava.
Današnji propisi razlikuju ranije stečena prava, zakup na neodređeno vreme i običan zakup stana.
Da li podstanar posle 20 ili 30 godina dobija stanarsko pravo?
Ne.
Osoba koja danas živi u tuđem stanu na osnovu običnog zakupa ne stiče automatski stanarsko pravo samo zato što je u tom stanu provela 10, 20 ili 30 godina.
Drugim rečima, činjenica da neko decenijama plaća kiriju i živi na istoj adresi sama po sebi ne menja vlasnički status nekretnine niti stvara novo stanarsko pravo.
Za pravni status stanara mnogo je važnije na osnovu čega je osoba uselila u stan i kakav je pravni odnos postojao između nje i vlasnika ili nosioca prava raspolaganja.
Stanarsko pravo i zakup nisu isto
Stanarsko pravo je institut koji je karakterisao raniji sistem društvene svojine i stambenih odnosa.
Danas se u propisima koriste druge pravne kategorije, među kojima je i zakup na neodređeno vreme u određenim slučajevima.
Zato nije dovoljno reći da neko „ima stanarsko pravo“ samo zato što godinama živi u određenoj nekretnini. Potrebno je utvrditi kakav dokument ili pravni osnov postoji za korišćenje tog stana.
Šta ako je stan dodeljen pre više decenija?
Situacija može biti potpuno drugačija ako je osoba stan dobila na korišćenje u vreme kada su važili raniji propisi.
Kod ranije stečenih prava mogu postojati pravne posledice koje se ne mogu izjednačiti sa običnim podstanarskim odnosom.
Zakon o stanovanju uređuje, između ostalog, situacije u kojima članovi porodičnog domaćinstva nastavljaju da koriste stan nakon smrti ili iseljenja zakupca. U određenim slučajevima zakupac može postati član domaćinstva koji je nastavio da koristi stan, uz ispunjenje zakonskih uslova.
Zbog toga je kod stanova koji se koriste još od vremena društvene svojine posebno važno proveriti dokumentaciju o tome ko je bio nosilac prava, kada je stan dodeljen i po kom osnovu.
Primer: osoba živi 30 godina kao podstanar
Ako je osoba 1996. godine iznajmila stan od privatnog vlasnika i od tada u njemu živi, činjenica da je prošlo 30 godina ne znači da je stekla stanarsko pravo.
Ako postoji ugovor o zakupu, njen odnos prema vlasniku uređuje se pravilima koja važe za zakup. Dug period stanovanja sam po sebi ne pretvara zakupca u vlasnika niti mu daje novo stanarsko pravo.
Primer: stan je nekada bio društveni
Drugačija situacija može postojati kada je stan nekada bio u društvenoj svojini i kada je osoba ili njen član domaćinstva imao odgovarajući akt o dodeli stana ili ranije priznato pravo korišćenja.
U takvim slučajevima potrebno je analizirati istoriju stana i dokumentaciju, jer se prava članova domaćinstva mogu razlikovati od prava običnog podstanara.
Zakon predviđa i slučajeve u kojima članovi porodičnog domaćinstva zakupca društvenog stana imaju pravo da trajno koriste stan pod zakonskim uslovima.
Primer: član porodice ostaje u stanu nakon smrti zakupca
Posebno pitanje nastaje kada nosilac ranijeg prava ili zakupac premine, a u stanu ostane supružnik, dete ili drugi član domaćinstva.
Zakon o stanovanju predviđa redosled članova porodičnog domaćinstva koji, pod propisanim uslovima, mogu nastaviti korišćenje stana. U obzir se mogu uzimati i okolnosti poput toga da li član domaćinstva ima rešenu stambenu potrebu.
Zato činjenica da neko nije bio formalni nosilac prvobitnog prava ne znači automatski da mora da napusti stan, ali isto tako ni samo dugogodišnje stanovanje nije dovoljno da bi se pravo priznalo.
Posebna kategorija: zakup na neodređeno vreme
Postoje i slučajevi u kojima zakon poznaje zakup na neodređeno vreme, naročito kod određenih stanova u svojini građana, zadužbina i fondacija.
Kod takvih situacija pravni položaj zakupca može biti znatno zaštićeniji od položaja običnog podstanara.
Za dokazivanje statusa mogu biti važni ugovor o zakupu, akt o dodeli stana ili pravosnažno sudsko rešenje koje zamenjuje ugovor.
Da li godine stanovanja imaju ikakav značaj?
Dugogodišnje stanovanje može biti važna činjenica u određenim sporovima, ali ne postoji jednostavno pravilo po kojem 10, 20 ili 30 godina života u stanu automatski stvara stanarsko pravo.
Ključni su pravni osnov korišćenja stana, dokumentacija, status nekretnine i okolnosti pod kojima je stan dodeljen ili korišćen.
Zbog toga dve osobe koje žive u istom stanu podjednako dugo mogu imati potpuno različit pravni položaj.
Šta treba proveriti kod starog stana?
Kod nekretnina koje se koriste decenijama posebno su važne sledeće informacije:
- kada je osoba uselila u stan;
- ko je tada bio vlasnik ili nosilac prava raspolaganja;
- da li postoji ugovor o zakupu;
- da li postoji rešenje o dodeli stana;
- da li je postojalo ranije stanarsko pravo;
- ko je bio nosilac tog prava;
- da li su u stanu živeli članovi porodičnog domaćinstva;
- da li je stan u međuvremenu promenio vlasnika;
- da li postoji sudska ili druga odluka koja reguliše korišćenje stana.
Upravo dokumentacija često daje odgovor na pitanje da li osoba ima samo status zakupca ili postoji osnov za neko od zaštićenijih prava stanovanja.
Ukratko: može li neko dobiti stanarsko pravo zato što dugo živi u stanu?
Ne samo zbog toga.
Dugogodišnji podstanar ne stiče automatski stanarsko pravo, niti posle određenog broja godina postaje vlasnik stana.
Međutim, kod stanova koji su korišćeni po osnovu ranije stečenih prava, društvene svojine ili posebnih zakonskih režima situacija može biti drugačija.
Zato je kod svakog konkretnog slučaja najvažnije utvrditi kako je osoba stekla pravo da koristi stan, kada se uselila i koja dokumentacija o tome postoji. Tek na osnovu tih podataka može se utvrditi da li postoji neko pravo koje prevazilazi status običnog podstanara.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)