Miodrag Mijo Bajić, čovek koji je zakoračio u 93. godinu života, i danas sa istom pažnjom i ljubavlju prilazi ovom instrumentu kojem je podario više od sedam decenija svog života.
U njegovoj radionici vreme kao da je stalo. Miris drveta, zvuk alata i tiho šuštanje mehova starih harmonika podsećaju na neka prošla vremena kada se zanat učio godinama, kada je majstorska ruka bila vrednija od mašine, a svaki predmet imao svoju priču, piše Kurir.
Mijo nije običan harmonikaš. On je njen poznavalac i tvorac. Kroz njegove ruke prošle su hiljade instrumenata, a više od 8.000 harmonika pronašlo je put do njegovog stola za popravku. Kod njega i danas dolaze muzičari iz gotovo svih krajeva Srbije, ali i iz inostranstva, znajući da će iz njegove radionice instrument izaći ponovo rođen.
"Za mene harmonika nikada nije bila samo komad drveta, kože i metala. Ona je velika nauka. Da bi se popravila harmonika, nije dovoljno samo zameniti dotrajali deo – potrebno je razumeti njen karakter, njen ton i dušu muzičara koji na njoj svira. Svaki jezičak, svaka dirka i svaki deo mehanizma traže preciznost, strpljenje i iskustvo koje se stiče decenijama rada", priča Mijo.
Svoje znanje počeo je da gradi još u mladosti, kada je, osim muzike, izučavao različite zanate. Bio je čovek svestranih ruku, umeo je da radi sa drvetom i metalom, da popravlja razne predmete i da od onoga što drugima izgleda neupotrebljivo napravi nešto vredno. Ali je harmonika ostala njegova najveća ljubav i životno opredeljenje.
Još od 1957. godine počeo je da izrađuje i sopstvene harmonike. Za razliku od fabričkih instrumenata, njegove harmonike nastajale su polako, pažljivo i ručno, uz mnogo rada i posvećenosti. Svaki deo morao je da bude savršeno uklopljen, jer je od najmanje sitnice zavisio konačni zvuk instrumenta. Na njegovim instrumentima danas sviraju brojni umetnici.
"Ovde su navraćali mnogi, znani i neznani. Ne postoji kontinent na koji instrument iz ove radionice nije otišao. Mnogi navrate i zbog saveta, razgovora i iskustva. Mlađi zbog iskustva, a stariji uspešni harmonikaši, zbog tajni ovog instrumenta. Izumeo sam i izradio više od 800 alata koji mi pomažu u popravci ili restauraciji harmonike. Alate sam pravio iz nužde, kako bih brže i preciznije mogao da pristupim instrumentu koji je vrlo kompleksan", priča majstor Mijo.
Od zanata kojim se bavi više od sedam decenija Mijo kaže da je lepo živeo. Hranio porodicu, školovao sinove. I danas popravlja harmonike, dodajući da popravka izađe i na više stotina evra. Harmonike koje izrađuje koštaju daleko više.
"Živeti s muzikom i od muzike je veliki blagoslov. Materijalna strana nije presudna ali nije ni zanemarljiva. Nažalost, danas je malo onih koji bi da nastave mojim zanatskim stopama", dodaje Mijo.
Osim što je majstor, Mijo Bajić je i umetnik. Svirao je, komponovao i ostavio trag u muzičkom životu. Svoje iskustvo i znanje pretočio je i u knjigu "Harmonika, velika nauka", želeći da sačuva ono što je decenijama stvarao i da budućim naraštajima ostavi svedočanstvo o zanatu koji polako nestaje.
I danas, u poznim godinama, kada bi mnogi odavno odložili alat, Mijove ruke još uvek umeju da pronađu kvar, poprave ton i vrate život staroj harmonici. Njegov sluh i osećaj za zvuk i dalje ga savršeno služe, a njegovo ime među muzičarima je i danas sinonim za vrhunsko majstorstvo.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)