Iako je sonar pokazao objekat dovoljno mali da bi zaroni mogao da budu kratki, poljski ronioci koji su istraživali Baltičko more pomislili su da bi to podjednako lako mogao biti i ribarski čamac. Tog dana već su obavili jedan zaron, ali su Marek Cacaj i Pavel Truzinski odlučili da još jednom pogledaju šta se nalazi na dnu. Ono što je trebalo da bude kratka provera pretvorilo se u gotovo dva sata provedena pod vodom.
Na dnu mora pronašli su jedrenjak iz 19. veka, gotovo potpuno očuvan, koji je ležao na dubini od oko 60 metara. Brod se nalazio približno 20 nautičkih milja severozapadno od švedskog ostrva Eland. Cacaj je kasnije rekao da na plovilu gotovo da nije bilo oštećenja, osim onih koja su primećena na pramcu, piše Dejli Galaksi.
A onda su ronioci ugledali boce.
Prema grupi Baltictech, brod je bio pun luksuznog tereta koji je obuhvatao porcelan, mineralnu vodu i vino, ali i više od 100 boca šampanjca. Tim je pronašao i oko 100 zapečaćenih glinenih boca mineralne vode.
Ono što je u početku izgledalo kao skromna olupina pretvorilo se u izuzetno očuvan prizor trgovine luksuznom robom na Baltiku tokom 19. veka.
Mineralna voda otkrila približnu starost broda
Šampanjac je svakako bio jedan od najupečatljivijih delova tereta, ali su upravo drugi predmeti pomogli roniocima da preciznije utvrde kada je brod mogao da potone.
Baltictech je fotografisao etikete na nekim glinenim bocama. Na njima se nalazio naziv Selters, nemačkog proizvođača mineralne vode. Uz pomoć istoričara, stručnjaci su analizirali oznake na bocama i zaključili da su verovatno nastale u periodu između 1850. i 1867. godine.
To daje mnogo precizniju predstavu o starosti tereta od jednostavne tvrdnje da je šampanjac star 175 godina. Prema informacijama koje je objavio Baltictech, pošiljka Selters mineralne vode prevezena je najverovatnije između 1850. i 1867. godine.
Iako je potvrđeno da i brod i njegov teret potiču iz 19. veka, tačan datum potonuća još nije utvrđen.
Mineralna voda tada nije bila samo obična roba za osveženje. Prema roniocima, smatrala se dovoljno vrednom da je kupuju imućniji ljudi, ali se koristila i u medicinske svrhe.
Cacaj je za Reuters rekao da su pošiljke mineralne vode ponekad bile toliko važne da su do odredišta stizale uz policijsku ili vojnu pratnju. Baltictech navodi da je ovaj proizvod dospevao čak i na kraljevske trpeze.
Upravo ta činjenica pomaže da se objasni zbog čega su se na istom brodu našli šampanjac, porcelan i flaširana mineralna voda. Bez obzira na tačno odredište, teretni prostor bio je ispunjen robom namenjenom mnogo bogatijem sloju društva.
Veza sa ruskim carem još nije potvrđena
Identitet i krajnje odredište šampanjca mnogo su manje sigurni od vremenskog perioda koji su ronioci utvrdili na osnovu boca Seltersa.
Cacaj je za Reuters rekao da je tim uspeo da identifikuje proizvođača šampanjca i da je stupio u kontakt sa tom kompanijom. Prema njegovim rečima, reč je o naročito ekskluzivnom proizvodu, a proizvođač je svojevremeno pravio slađi šampanjac posebno za ruskog cara.
Na osnovu tih tragova, Cacaj smatra da je pošiljka sa olupine najverovatnije bila namenjena Rusiji.
Ipak, to je pretpostavka ronilaca, a ne potvrđeno odredište. Raniji navodi tima ostavljali su otvorenom i mogućnost da je teret bio namenjen kraljevskim dvorovima u Stokholmu ili Sankt Peterburgu.
Nije pronađen brodski manifest niti druga dokumentacija koja bi potvrdila rutu kojom je brod plovio.
Još jedno veliko pitanje jeste u kakvom su stanju boce šampanjca posle više od jednog veka pod vodom.
Ukoliko dobiju dozvolu za vađenje boca, Cacaj je rekao da tim želi da pojedine primerke pošalje proizvođaču kako bi se utvrdila njihova vrednost i proverilo da li je sadržaj i dalje pogodan za piće.
Međutim, dosadašnji izveštaji ne potvrđuju da je šampanjac zaista preživeo sve ove decenije u stanju u kojem bi mogao da se pije.
Teret ne može tek tako da bude izvađen
Pronaći boce i izvaditi ih iz mora dve su potpuno različite stvari.
Pošto se olupina nalazi u vodama pod švedskom jurisdikcijom, poljskom timu biće potrebna dozvola švedskih vlasti pre nego što bilo koji deo tereta bude uklonjen. Ronioci su nakon otkrića obavestili švedske nadležne organe.
Baltictech je takođe kontaktirao Fondaciju MARIS, Univerzitet Sedertern i profesora Johana Renbija kako bi dobio stručne smernice o načinu na koji bi olupinu trebalo istraživati.
Tim navodi da je dobio preporuke za buduća istraživanja, umesto da odmah započne akciju spasavanja i vađenja tereta.
Za Tomaša Stahuru, koji je predvodio grupu Baltictech, upravo količina pronađene robe čini ovo otkriće posebnim.
On je za Guardian rekao da je posle 40 godina ronjenja navikao da u olupinama pronađe poneku bocu, ali da se nikada ranije nije susreo sa tolikom količinom tereta na jednom mestu.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)