Cene gasa u Evropskoj uniji od kraja februara porasle su 140 odsto, dok su se cene dizela udvostručile. Istovremeno, troškovi uvoza fosilnih goriva povećani su za više od 100 milijardi evra, bez dodatne količine energije koja bi odgovarala tom rastu troškova, piše Tanjug.
Na problem je upozorila predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, koja smatra da evropska privreda i građani ostaju izloženi događajima koji se odvijaju van granica EU sve dok kontinent zavisi od uvozne nafte i gasa.
Gas i dizel ponovo pritiskaju Evropu
Rast cena energije direktno pogađa i domaćinstva i kompanije.
Skuplji gas povećava troškove grejanja i proizvodnje, dok viša cena dizela utiče na transport i gotovo sve delove privrede koji zavise od drumskog saobraćaja.
Fon der Lajen je upozorila da se pritisak već oseća kroz veće račune i troškove poslovanja, dok bi situacija mogla dodatno da se zakomplikuje kako se Evropa približava zimi.
Poseban problem predstavlja činjenica da evropske zemlje za fosilna goriva izdvajaju znatno više novca, a da taj dodatni trošak ne znači i veću količinu energije.
Evropa za uvoz plaća više od 100 milijardi evra
Jedan od najvažnijih podataka koji je iznela predsednica Evropske komisije odnosi se na ukupan trošak uvoza fosilnih goriva.
Prema njenim navodima, račun za Evropu povećan je za više od 100 milijardi evra.
To pokazuje koliko promena cena na svetskom tržištu može brzo da se prenese na evropsku ekonomiju.
Kada cena energenata raste, posledice ne ostaju samo na računima za gas ili gorivo. Energija je potrebna fabrikama, transportu, trgovini i velikom delu uslužnog sektora, pa se deo troška vremenom preliva i na druge proizvode i usluge.
Rusija više nije najveći izvor gasa za EU
Evropa je poslednjih godina značajno promenila strukturu snabdevanja gasom.
Pre četiri godine, oko 45 odsto uvoza gasa u EU dolazilo je iz Rusije. Nakon prekida velikog dela tog snabdevanja, evropske zemlje počele su ubrzano da traže druge izvore.
Fon der Lajen je navela da je udeo ruskog gasa sada pao na oko 12 odsto, uz očekivanje da bi do kraja godine mogao da bude sveden na nulu.
To predstavlja ogromnu promenu u odnosu na period kada je Rusija imala mnogo veću ulogu u evropskom energetskom sistemu.
EU je u međuvremenu povećala broj dobavljača i ubrzala ulaganja u domaće izvore energije.
Problem nije samo u Rusiji
Evropska energetska zavisnost ne završava se pitanjem ruskog gasa.
Čak i kada se promeni dobavljač, uvoz fosilnih goriva i dalje znači zavisnost od svetskog tržišta.
Na cenu gasa, nafte i derivata mogu da utiču ratovi, političke krize, prekidi u snabdevanju, transportni problemi i promene potražnje.
Zato je poruka Evropske komisije šira od smanjenja uvoza iz jedne zemlje.
Cilj je da se smanji zavisnost od samih fosilnih goriva i da veći deo potrebne energije dolazi iz izvora koji se proizvode unutar Evrope.
EU želi više domaće električne energije
Fon der Lajen smatra da Evropa mora da promeni način na koji proizvodi i troši energiju.
Umesto oslanjanja na uvoznu naftu i gas, cilj je veće korišćenje električne energije proizvedene iz domaćih čistih izvora.
To podrazumeva dodatna ulaganja u proizvodnju električne energije, elektroenergetsku mrežu, skladištenje energije i infrastrukturu potrebnu za povećanje potrošnje električne energije.
Takva transformacija ne može da se dogodi preko noći, ali EU je poslednjih godina upravo energetsku nezavisnost postavila među svoje strateške prioritete.
Zašto je energija postala pitanje konkurentnosti?
Visoke cene energije nisu samo problem za građane.
Evropska industrija se zbog skupog gasa i električne energije suočava sa većim troškovima proizvodnje u odnosu na konkurente iz delova sveta gde je energija jeftinija.
To posebno pogađa energetski intenzivne industrije, kojima energija predstavlja jedan od najvećih troškova.
Zbog toga energetska politika sve više postaje i pitanje evropske konkurentnosti.
Ako proizvodnja u Evropi postane skuplja zbog energije, kompanije mogu smanjivati proizvodnju, odlagati ulaganja ili deo poslovanja premeštati na tržišta sa povoljnijim uslovima.
Evropa sada mora da ulaže u više oblasti
Energetika je samo jedan deo šireg plana koji Evropska komisija želi da sprovede.
Fon der Lajen je istakla potrebu za većim ulaganjima u odbranu i bezbednost, konkurentnost, veštačku inteligenciju, energetsku infrastrukturu, sirovine, istraživanje, inovacije i razvoj veština.
Problem je što su potrebe velike, dok su javni budžeti ograničeni.
Zbog toga će naredni dugoročni budžet EU imati važnu ulogu u određivanju toga koliko novca može da bude usmereno na energetsku infrastrukturu i smanjenje zavisnosti od uvoza.
Energetska nezavisnost postaje sve skuplji prioritet
Evropa je već napravila veliki zaokret u odnosu na period kada je veliki deo gasa nabavljala iz Rusije.
Međutim, smanjenje jedne vrste zavisnosti ne znači automatski potpunu energetsku nezavisnost.
Ako EU i dalje mora da uvozi velike količine nafte i gasa, evropska ekonomija ostaje izložena svetskim cenama i geopolitičkim krizama.
Zato Brisel sve više pokušava da smanji samu potrebu za fosilnim gorivima, a ne samo da pronađe druge dobavljače.
Račun od 100 milijardi evra pokazuje koliko je problem ozbiljan
Najnoviji skok troškova pokazuje koliko brzo energetski šok može da postane ekonomski problem.
Više od 100 milijardi evra dodatnih troškova za uvoz fosilnih goriva predstavlja novac koji napušta evropsku ekonomiju, dok se građani i kompanije istovremeno suočavaju sa skupljom energijom.
Zbog toga se energetska nezavisnost više ne posmatra samo kao ekološko pitanje.
Za Evropsku uniju ona je postala pitanje novca, konkurentnosti, bezbednosti i ekonomske stabilnosti.
Poruka Brisela je zato jasna: što je Evropa manje zavisna od uvozne nafte i gasa, to će biti manje izložena cenovnim i geopolitičkim šokovima koji nastaju van njenih granica.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)