Kako je objasnio arhitekta Jošitaka Suzuki, izostavljanje krova bilo je praktično rešenje za ograničenja gradnje na malim parcelama. U Tokiju se natkrivena površina uzima u obzir prilikom obračuna dozvoljene izgrađenosti, pa je ovakvim pristupom porodica dobila više korisnog prostora, bez kršenja urbanističkih propisa, prenosi Jutarnji.hr.
Umesto klasičnog krova, arhitekte su osmislile pokretnu ceradu, nalik brodskom jedru, koja štiti prostor od sunca i kiše kada je to potrebno.
Kuća od samo 57 kvadrata za petočlanu porodicu
Kuća je izgrađena 2019. godine u tokijskoj četvrti Suginami, u saradnji Zajirogha, arhitekte Jošitake Suzukija i njegove supruge Minori Amamoto.
Na prvi pogled izgleda kao jednostavna, bela dv spratna kuća pravilnih linija. Međutim, iza njenog skromnog izgleda krije se neobično arhitektonsko rešenje.
Prodaje se stan u Bloku 45 - ima 70 kvadrata, veliku terasu, a cena će vas iznenaditi, više detalja pročitajte OVDE.
Stambena površina iznosi svega 57 kvadratnih metara, a u kući žive bračni par i njihovo troje dece. Izgrađena je na parceli od 76 kvadratnih metara, dok osnova objekta zauzima 38 kvadratnih metara.
Najveći deo posebnosti krije se u centralnom prostoru bez krova, koji služi kao dnevni boravak i svojevrsno unutrašnje dvorište.
Umesto krova imaju pokretno jedro
Najzanimljiviji detalj kuće je pokretna cerada koja se razvlači iznad otvorenog dnevnog boravka. Konstrukcija je inspirisana jedrima na brodovima, a porodica je može ručno postaviti kada želi zaštitu od kiše ili sunca.
Kada je vreme lepo, cerada se sklanja i prostor se ponovo otvara prema nebu.
Ovakvo rešenje nije slučajno. Zajirogh je još kao dečak sanjao o životu u kamperu ili na brodu, a posebno ga je privlačio način na koji se na malom prostoru može organizovati svakodnevni život.
Upravo tu ideju preneo je u svoju kuću. Dnevni boravak tako može biti natkrivena prostorija, otvoreno dvorište ili mesto za spavanje pod zvezdama.
Deca se igraju na kiši, a leti spavaju pod zvezdama
Iako na prvi pogled deluje kao eksperiment, ovo je pravi porodični dom u kojem se svakodnevno živi.
Kiša i sneg nisu samo vremenske pojave koje porodica posmatra kroz prozor. Oni doslovno ulaze u centralni deo kuće. Kada pada kiša, deca ponekad izlaze sa kišobranima i igraju se na otvorenom prostoru.
Šta prvo propadne u novogradnji - problemi koje kupci otkriju tek posle useljenja, više o tome pročitajte OVDE.
Tokom toplih dana postavljaju mali bazen, a leti sa prijateljima ponekad spavaju u vrećama za spavanje pod otvorenim nebom. Odrasli se okupljaju oko vatre i roštiljaju.
Da bi ovakav način života bio moguć, arhitekte su morale da reše i brojne praktične probleme. Pod otvorenog dela napravljen je od betona, a ispod njega postavljene su cevi za grejanje toplom vodom, pa prostor može da se koristi i tokom hladnijih meseci.
Posebno je osmišljena odvodnja kišnice, kako voda ne bi prodirala u ostale prostorije. Osetljivi predmeti, televizor i klavir nalaze se iza velikih kliznih staklenih vrata, dok se u otvorenom delu koristi nameštaj za kampovanje koji se lako sklanja.
Svaki centimetar prostora ima svoju namenu
Ostatak kuće raspoređen je na dve etaže. U prizemlju se nalaze kuhinja i trpezarija, povezane sa otvorenim dnevnim boravkom velikim staklenim vratima.
Posebna pažnja posvećena je organizaciji kupatila. Pošto pet članova porodice koristi relativno mali prostor, toalet je odvojen od umivaonika kako bi se istovremeno moglo obavljati više aktivnosti. Dodatni toalet nalazi se i na spratu.
Na gornjoj etaži smeštene su spavaće i radne prostorije. Mala soba tokom dana služi kao radni kutak supruge, a uveče se pretvara u spavaću sobu za supružnike, koji koriste tradicionalni japanski futon.
Zajirogh je za sebe osmislio i radni kutak od svega jednog kvadratnog metra, u kojem crta i razvija umetničke projekte.
Troje dece zasad deli veliki radni sto i podignutu platformu za spavanje, do koje se dolazi stepenicama napravljenim od polica za knjige. Predviđena je i mogućnost da se prostor kasnije podeli na tri manje sobe.
Kuća koja se menja zajedno sa porodicom
Zajirogh i njegova supruga nisu želeli dom koji će jednom biti završen i ostati nepromenjen. Vole da sakupljaju predmete, prave sopstveni nameštaj i prilagođavaju prostor svakodnevnim potrebama. Sami su učestvovali u početnom osmišljavanju kuće, a i danas rade manje izmene, farbaju zidove i postavljaju zaštitnu ceradu.
Arhitekta Jošitaka Suzuki opisao je ovaj dom kao malu arku koja plovi gradom.
U toj poredbi ima dosta istine: porodica mora da prati vremenske prilike, prilagođava svoje malo „jedro“ i prihvati da priroda nije nešto što posmatraju samo kroz prozor, već sastavni deo njihovog doma.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)