Evropska unija priprema se za potpuni prekid uvoza ruskog gasa, ali se istovremeno sve više oslanja na Sjedinjene Američke Države kao glavnog snabdevača tečnim prirodnim gasom (LNG). Dok Brisel želi da do početka 2027. godine zaustavi preostali uvoz ruskog LNG-a, otvara se novo pitanje: da li Evropa zaista postaje energetski nezavisna ili samo menja jednu zavisnost drugom?

Energetska politika Evrope ulazi u jednu od najvažnijih faza od početka rata u Ukrajini. Godinama je Rusija bila jedan od najvećih dobavljača prirodnog gasa evropskim državama, ali su sankcije, promene u snabdevanju i političke odluke značajno promenile tržište, piše acer.

Ipak, ruski gas nije potpuno nestao iz Evrope. Pojedine zemlje i dalje primaju isporuke, posebno tečni prirodni gas koji stiže brodovima iz ruskih izvoznih terminala.

Prema pravilima Evropske unije, zabrana uvoza ruskog LNG-a po postojećim dugoročnim ugovorima počinje 1. januara 2027. godine. Za preostale dugoročne ugovore o isporuci gasa gasovodima predviđen je rok do 30. septembra 2027, uz mogućnost produženja do 1. novembra pod određenim uslovima.

To znači da će naredni meseci biti ključni za evropsko tržište gasa, ali i za odnose Brisela, Vašingtona i Moskve.

Koliko je Evropa smanjila zavisnost od ruskog gasa?

Pre ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Rusija je imala izuzetno važnu ulogu u snabdevanju Evropske unije prirodnim gasom.

Prema podacima Evropske komisije, ruski gas činio je oko 45 odsto ukupnog uvoza EU 2021. godine. Nakon početka rata i postepenog smanjivanja isporuka, taj udeo je značajno opao.

Ipak, zavisnost nije potpuno nestala. Rusija je nastavila da izvozi gas u Evropu, kako gasovodima, tako i u obliku LNG-a.

Posebno su značajne isporuke iz ruskog postrojenja Jamal na Arktiku. LNG iz ovog projekta stizao je u evropske luke, uključujući terminale u Francuskoj, Španiji i Belgiji.

Prema analizi Agencije Evropske unije za saradnju energetskih regulatora (ACER), ruski LNG činio je 14 odsto ukupnog uvoza LNG-a u EU tokom 2025. godine. To pokazuje da je Rusija, uprkos političkim odlukama i sankcijama, zadržala značajno mesto na evropskom tržištu.

Kada prestaje uvoz ruskog gasa u Evropsku uniju?

Evropska unija usvojila je postepeni plan za potpuno ukidanje uvoza ruskog prirodnog gasa.

Prema usvojenoj regulativi, zabrana se sprovodi u nekoliko faza:

  • Od 25. aprila 2026. zabranjen je uvoz ruskog LNG-a po obuhvaćenim kratkoročnim ugovorima.
  • Od 17. juna 2026. zabrana se primenjuje na obuhvaćene kratkoročne ugovore za gasovodni gas.
  • Od 1. januara 2027. zabrana obuhvata i preostale dugoročne ugovore za ruski LNG.
  • Od 30. septembra 2027. trebalo bi da prestanu i preostale dugoročne isporuke ruskog gasa gasovodima, uz mogućnost ograničenog produženja do 1. novembra.

Cilj Brisela je da se evropsko tržište potpuno oslobodi zavisnosti od ruskog gasa i da se dugoročno obezbedi stabilnije snabdevanje iz različitih izvora.

Međutim, sprovođenje ove odluke neće biti jednostavno. Pojedine članice EU i dalje imaju značajnu zavisnost od ruskih energenata, pa se očekuju politički i pravni sporovi oko načina primene zabrane.

Amerika postaje sve važniji snabdevač evropskog tržišta

Dok se uvoz iz Rusije smanjuje, Sjedinjene Američke Države povećavaju prisustvo na evropskom tržištu LNG-a.

Američki tečni prirodni gas postao je jedan od ključnih izvora snabdevanja evropskih država, posebno nakon što je Rusija smanjila isporuke gasovodima.

Prema podacima ACER-a, SAD su tokom 2025. godine obezbedile oko 58 odsto ukupnog uvoza LNG-a u Evropsku uniju, piše IAE.

Ovakva promena predstavlja veliki zaokret u evropskoj energetskoj politici. Umesto oslanjanja na ruski gas, Evropa sve više zavisi od isporuka koje stižu iz SAD, ali i od globalnog tržišta tečnog prirodnog gasa.

Američki LNG ima važnu prednost jer može da se transportuje brodovima i isporučuje različitim kupcima. Ipak, njegova dostupnost zavisi od proizvodnih kapaciteta, transporta, cena na svetskom tržištu i političkih odnosa.

Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li Evropa rizikuje da, nakon smanjenja zavisnosti od Moskve, postane previše oslonjena na Vašington.

biznis

Trampova politika prema Rusiji otvara novo pitanje za Evropu

Energetsko približavanje Evrope i Sjedinjenih Država odvija se u trenutku kada se njihovi politički stavovi prema Rusiji ne poklapaju u potpunosti.

Dok Evropska unija nastavlja da sprovodi politiku postepenog ukidanja ruskog gasa, administracija američkog predsednika Donalda Trampa donosila je odluke o privremenom ublažavanju pojedinih energetskih sankcija Moskvi.

Takvi potezi izazvali su zabrinutost u evropskim institucijama, jer bi ublažavanje ograničenja moglo da poveća prihode Rusije od izvoza energenata.

Za evropske države to predstavlja dodatni izazov. Njihova energetska bezbednost sve više zavisi od međunarodnih odnosa, trgovinskih sporazuma i političkih odluka u Vašingtonu.

Ukoliko se američka politika prema Moskvi promeni, Evropa bi mogla da se nađe u situaciji u kojoj je njeno snabdevanje energentima povezano sa odlukama na koje ima ograničen uticaj.

Evropa i dalje kupuje ruski gas, uprkos planu za potpuni prekid

Iako je Brisel utvrdio rok za ukidanje uvoza, evropske države i dalje primaju određene količine ruskog gasa.

To se posebno odnosi na LNG koji stiže iz ruskog arktičkog postrojenja Jamal. Evropski terminali nastavljaju da primaju isporuke u skladu sa ugovorima koji još nisu obuhvaćeni potpunom zabranom.

Ovakva situacija pokazuje koliko je teško brzo promeniti energetske tokove. Gasna infrastruktura, dugoročni ugovori i potrebe industrije ne mogu se promeniti preko noći.

Francuska, Španija i Belgija među državama su čije su luke primale ruski LNG, a pojedini dugoročni ugovori ostaju na snazi do isteka prelaznog perioda.

Zato se naredni rok, 1. januar 2027. godine, smatra jednim od ključnih datuma za evropsko tržište prirodnog gasa.

Da li će Evropa plaćati skuplji gas?

Prekid uvoza ruskog gasa ne znači automatski da će evropski potrošači plaćati skuplju energiju, ali promena dobavljača nosi određene rizike.

LNG se transportuje brodovima, što podrazumeva troškove tečnjenja, transporta i ponovnog pretvaranja u gas. Cene zavise i od potražnje u Aziji, dostupnosti tankera, kapaciteta terminala i stanja na globalnom tržištu.

Evropa će zato morati da obezbedi dovoljne količine gasa iz SAD, Norveške, Katara i drugih dobavljača, ali i da ulaže u infrastrukturu i alternativne izvore energije.

Agencija ACER upozorava da je diversifikacija snabdevanja smanjila zavisnost od Rusije, ali da je istovremeno povećana koncentracija uvoza LNG-a kod pojedinih alternativnih dobavljača.

To znači da energetska bezbednost više ne zavisi samo od toga odakle gas dolazi, već i od toga koliko različitih izvora Evropa zaista ima na raspolaganju.

Novi energetski odnos snaga: Ko će snabdevati Evropu u budućnosti?

Evropa se nalazi pred velikom promenom energetskog sistema. Rusija gubi deo tržišta koje je decenijama smatrala jednim od najvažnijih, dok SAD postaju sve značajniji dobavljač prirodnog gasa.

Ipak, potpuno ukidanje ruskog gasa neće automatski značiti i energetsku nezavisnost Evropske unije.

Da bi izbegla novu zavisnost, Evropa će morati da nastavi da razvija više pravaca snabdevanja, povećava energetsku efikasnost, ulaže u obnovljive izvore i obezbeđuje stabilnost tržišta.

Najveći izazov neće biti samo kako zameniti ruski gas, već kako izgraditi energetski sistem u kojem nijedna pojedinačna država neće imati prevelik uticaj na snabdevanje evropskih potrošača.

Upravo zato odluka o prekidu uvoza ruskog gasa predstavlja mnogo više od promene dobavljača. Ona bi mogla dugoročno da promeni političke i ekonomske odnose na evropskom energetskom tržištu.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

ekspo

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.