Međutim, ubrzano širenje satelitskih konstelacija dovodi u pitanje taj princip. Oko 10.000 satelita pripada jednoj kompaniji, SpejsIks (SpaceX), koja je svoju mrežu Starlink počela da lansira 2019. godine. Do sredine 2026. godine, Starlink sateliti činili su približno dve trećine svih aktivnih satelita u orbiti. Starlink je i inače najunosiji deo poslovne imperije u vlasništvu Ilona Maska.
„Ko prvi dođe, njegovo je“
Ovaj rast pokreće sistem „ko prvi dođe, njegovo je“, kojim upravlja International Telecommunication Union (ITU), a koji dodeljuje orbitalne pozicije i radio-frekvencije. Iako Ugovor o svemiru iz 1967. godine zabranjuje prisvajanje svemira od strane država, njegovi autori nisu mogli da predvide razmere savremenih satelitskih mreža niti pravnu prazninu koja omogućava kompanijama i državama da godinama unapred „rezervišu“ orbitalne pozicije i frekvencije na papiru, pre nego što uopšte lansiraju satelite, prenosi Spejs dejli.
Takav sistem doveo je do prave trke u podnošenju zahteva, čime se praktično rezervišu najvrednije orbite i frekvencijski opsezi. Kina je, na primer, krajem 2025. godine tokom samo jedne sedmice podnela prijave za više od 200.000 satelita, što daleko premašuje broj letelica koje je zaista lansirala. Takve prijave ograničavaju pristup drugim državama, posebno siromašnijim zemljama koje nemaju resurse da učestvuju u ovoj trci za rezervisanje prostora.
Posledice prevazilaze pitanje vlasništva. Astronomi se suočavaju sa smetnjama koje izazivaju tragovi satelita i radio-šum, ugrožavajući jednu od najstarijih ljudskih aktivnosti – posmatranje zvezda i naučna istraživanja svemira. Istovremeno, oslanjanje na mali broj privatnih mreža za globalnu povezanost stvara geopolitičke rizike, jer kontrola nad tim mrežama može postati sredstvo političkog i ekonomskog uticaja nad državama.
Velika gužva u orbiti
Pored toga, sve veća zagušenost niske Zemljine orbite povećava rizik od sudara i stvaranja svemirskog otpada, što bi moglo da učini dragocene orbitalne putanje neupotrebljivim generacijama koje dolaze. Uprkos jasnom jeziku međunarodnog ugovora, stvarnost pokazuje da države i korporacije sve više dele nebo između sebe kroz masovne prijave i rano zauzimanje pozicija – fenomen koji se danas naziva „korporativni suverenitet“.
Ostaje otvoreno pitanje da li će međunarodna pravila biti izmenjena kako bi se očuvao pravedan pristup svemiru za sve, ili će nebo uskoro biti pod dominacijom nekolicine moćnih aktera, dok će ostatak čovečanstva ostati isključen iz poslednje velike granice ljudskog istraživanja.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)