U voćnjaku fondacije Todolí raste oko 500 sorti citrusa iz različitih delova sveta, među kojima su i plodovi koje većina ljudi nikada nije videla, a kamoli probala.
Kolekcija se nalazi u botaničkoj bašti El Bartolí i smatra se jednom od najvećih kolekcija citrusa koji se uzgajaju na otvorenom. U njoj su zastupljene sorte iz svih glavnih područja sveta u kojima citrusi uspevaju, piše Gardijan.
Od limuna, pomela i mandarina, preko kumkvata i bergamota, do potpuno neobičnih vrsta poput finger lime-a i takozvane Budine ruke – ovaj voćnjak pokazuje koliko je svet citrusa zapravo mnogo širi od pomorandži i limuna koje svakodnevno viđamo u prodavnicama.
Plod koji nema ni meso ni sok
Jedan od najneobičnijih primeraka je citron poznat kao Budina ruka, poreklom iz Kine. Njegov plod je karakterističnog oblika koji podseća na prste, a za razliku od većine citrusa nema klasično meso i sok. Jestivi su njegova kora i beli unutrašnji deo.
Tu je i finger lime, poznat i kao "kavijar limeta". Kada se plod preseče, iz njega izlaze sitne citrusne kuglice koje pucaju u ustima, zbog čega je posebno zanimljiv gastronomima i kuvarima.
U kolekciji se nalaze i sudachi, bergamot, calamansi, tangelo, pomelo i brojne druge sorte koje se retko mogu pronaći na uobičajenom tržištu.
Čak 40 japanskih sorti
Posebno mesto u ovoj neobičnoj kolekciji imaju citrusi iz Japana. Na imanju raste oko 40 japanskih sorti, među kojima je i Kiyomi tangor.
Među drugim zanimljivim plodovima su Valentine pomelo, calamansi - mali i kiselkasti citrus poreklom sa Filipina - kao i Borneo lumia, poznata po intenzivnom mirisu.
Zvanična fondacija kolekciju deli u 12 grupa, među kojima su citrone, pomela, mandarine, slatke i gorke pomorandže, limuni, limete, grejpfrut, australijski citrusi, kumkvati i trifolijate.
Nisu samo neobični - mogli bi da pomognu citrusima da prežive klimatske promene
Ova kolekcija nema samo gastronomsku vrednost. Stručnjaci fondacije u stotinama sorti vide svojevrsnu genetsku banku koja bi mogla da bude važna za budućnost citrusa.
Tehnički direktor fondacije Óscar Olivares-Fuster rekao je za Guardian da se u kolekciji nalazi "banka gena" sa stotinama sorti i da bi njihovo proučavanje moglo da bude značajno za opstanak citrusa pred izazovima koje donose klimatske promene.
Jedan od posebno zanimljivih primera je trifolijata pomorandža. Ovaj mali i veoma oštar plod uglavnom se koristi za džemove i marmelade ili kao zamena za limunovu koru. Za razliku od većine citrusa, biljka zimi odbacuje lišće, što joj omogućava veću otpornost na hladnoću. Upravo bi takva osobina jednog dana mogla biti korisna u stvaranju otpornijih citrusnih sorti.
Voćnjak bez pesticida
Todolí se razlikuje od velikih komercijalnih zasada u okolini. U voćnjaku se citrusi uzgajaju organski, bez pesticida, a umesto intenzivnog veštačkog navodnjavanja koriste se tradicionalni sistemi kanala i jezerca za zadržavanje vode.
Takav način uzgoja promenio je i izgled samog prostora. Voćnjak je postao stanište za žabe, pčele i ptice pevačice koje su nekada bile karakteristične za plantaže citrusa u okolini Valensije.
Od nepoznatog voća do restoranskih tanjira
Dugo kolekcija nije imala ozbiljniju komercijalnu namenu. Situacija se promenila kada su je otkrili kuvari, zainteresovani za neobične ukuse i mirise.
Finger lime, na primer, danas se koristi u gastronomiji zbog svojih sitnih citrusnih "perli", dok se retke sorte iz Todolí kolekcije dopremaju restoranima u Londonu.
Fondacija danas omogućava i vođene posete kolekciji, ali isključivo uz prethodnu registraciju.
Tako je voćnjak u Palmera postao mnogo više od mesta na kojem rastu neobični plodovi - on je svojevrsna živa riznica citrusa, u kojoj se čuvaju sorte koje bi u budućnosti mogle imati važnu ulogu u poljoprivredi, gastronomiji i prilagođavanju voćarstva klimatskim promenama.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)