Na brdu iznad jezera Garlate, oko 15 kilometara od Lečea u Lombardiji, stoji jedno od najneobičnijih mesta u severnoj Italiji.
Minaret bez džamije, kineske pagode obragle korovom, lažna srednjovekovna kapija i balska dvorana sa razbijenim prozorima. Sve je to ostatak sna čoveka koji je želeo da izgradi italijanski Las Vegas, a umesto toga stvorio jedan od najpoznatijih gradova duhova u zemlji.
Priča koja datira još od 1962. godine
Tog dana, celo selo Konsono je kupljeno za 22,5 miliona lira, a kupac je bio industrijalac Mario Banjo, grof od Vale del’Olma, meštanima poznatiji kao Konte Amen. Rođen u Verčeliju 1901. godine, Banjo je bio uspešan preduzetnik koji se specijalizovao za izgradnju puteva, autoputeva i aerodromskih pista širom Italije.
Do tada, Konsono je bilo mirno selo koje se vekovima polako praznilo. Pre Drugog svetskog rata, imalo je oko 300 stanovnika, uglavnom seljaka koji su zarađivali za život branjem kestena i uzgojem celera i praziluka. Meštani su bili siromašni, a kuće u kojima su živeli nisu bile njihove, već vlasništvo dve bogate porodice, Verga i Angileri. To je olakšalo Banjov posao.
Otkupio je svu zemlju i preselio malobrojne stanovnike.
Stigle mašine
Srušio skoro sve u selu, poštedevši samo crkvu Svetog Mavrikija, parohijski dom i groblje, i izgradio pristupni put do grada. Izgradnja je počela 1965. godine i trajala je šest godina. Ono što je izniklo iz ruševina starog sela bila je bizarna mešavina stilova iz celog sveta. Glavna dvospratna zgrada imala je tržni centar u prizemlju sa desetinama prodavnica, na čijem se vrhu nalazio minaret visok 30 metara, dok su se na gornjem spratu nalazili mali stanovi za one koji su želeli da tu ostanu.
Trgovačka arkada je bila oblikovana kao minaret, kineske pagode su bile raštrkane po baštama, a na ulazu je stajao lažni srednjovekovni zamak. Planovi su takođe uključivali košarkaški teren, zoološki vrt, teniske terene, fudbalski teren, kazino, diskoteku, kuglanu i zabavni park.
Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, mesto je uživalo u kratkom periodu uspeha, privlačeći mnoštvo ljudi željnih zabave. Poznati umetnici poput Adrijana Čelentana, Mine, Milve i Dika Dika takmičili su se za nastup na sceni. Stilska milanska publika bi vikendom dolazila na brdo da pije šampanjac i kocka se, jer je Milano bio udaljen samo sat vremena vožnje.
Prekretnica se dogodila 1976. godine. Obilne kiše, pogoršane hidrogeološkim disbalansom izazvanim samom gradnjom, izazvale su klizište koje je uništilo jedini put do grada. Posetioci su prestali da dolaze, barovi su zatvoreni, a nekada živahna destinacija je utihnula. Banjo se nije lako predao.
Godine 1981, renovirao je deo hotela Grand Plaza i pretvorio ga u dom za penzionere, koji je radio do maja 2007. Mario Banjo je preminuo 1995. u 94. godini.
Napuštene zgrade postale su mesto okupljanja mladih ljudi u potrazi za avanturom, a 2007. godine tamo je održan rejv, na kojem su učesnici vandalizovali i devastirali veliki deo objekta.Danas je Konsono čudan spomenik neuspelim ambicijama.
Minaret i dalje stoji usred ruševina, balska dvorana je prazna, a priroda polako vraća ono što je oduzeto od nje, piše Putni kofer.
Od 2007. godine, "Amiči di Konsono", volontersko udruženje sastavljeno od bivših stanovnika i njihove dece i unučadi, posvećeno je očuvanju istorije grada. Grad koji je trebalo da bude italijanski Las Vegas, ostao je grad duhova koji privlači fotografe, istraživače napuštenih mesta i radoznalce.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)