Ispod njega su se nalazili fotonaponski paneli, pričvršćeni za put još pre osam godina. Lokalno veće je u februaru donelo odluku da se čitava instalacija ukloni, a radovi su trajali oko dve nedelje.
Najzanimljivije u priči o ovom solarnom putu nije to što je eksperiment završen. Već to što su svi razlozi zbog kojih je propao bili poznati unapred i javno izneti pre nego što je postavljen i prvi panel, piše Ecoportal.
Dve nedelje bile su dovoljne da nestane osam godina eksperimenta
Opštinsko veće mesta Turuvr o Peršu (Tourouvre-au-Perche) još u februaru 2024. godine izglasalo je uklanjanje cele površine. Kao razlozi navedeni su stalni kvarovi i činjenica da su oštećeni delovi puta počeli da ometaju lokalni saobraćaj.
Rušenje je počelo 27. maja i bilo je planirano da traje do 7. juna.
Do tada je instalacija već izgledala kao zakrpljeni mozaik, jer su pojedini delovi bili uklanjani i menjani čak dva puta – prvi put 2020, a zatim ponovo 2021. godine. Te zamene obuhvatile su samo nekoliko stotina metara prvobitne trase.
Direktor projekta Wattway ipak je eksperiment ocenio uspešnim, navodeći da je tehnologija korišćena na deonici obnovljenoj 2020. kasnije primenjena na oko 50 drugih lokacija. Dodao je i da ovakav tip puta nije namenjen za saobraćaj velikih brzina.
Šta je ovaj put trebalo da postigne
Otvaranje je 22. decembra 2016. godine bilo događaj od nacionalnog značaja, uz prisustvo tadašnje ministarke zaštite životne sredine. Plan je izgledao impresivno: oko 2.800 kvadratnih metara solarnih panela postavljeno je duž nešto više od jednog kilometra običnog seoskog puta.
Ukupna cena projekta iznosila je nešto više od pet miliona dolara državnog novca za deonicu koju pešice možete preći za svega dvanaestak minuta. Cilj je bio proizvodnja oko 790 kilovat-sati električne energije dnevno, što bi bilo dovoljno za napajanje javne rasvete grada sa približno 3.400 stanovnika.
Put je projektovan da izdrži oko 2.000 vozila dnevno, što je podatak koji se često izostavlja kada se govori o ovom projektu. Ovo nikada nije bio zatvoreni eksperimentalni poligon. Bio je to običan seoski put kroz poljoprivredno područje, a upravo je vožnja preko panela predstavljala suštinu čitavog projekta.
Tri problema pojavila su se gotovo istovremeno
Najpre su počeli da se odvajaju paneli. Spojevi su pucali, zaštitni laminat se podizao, pa je već 2018. godine oko 90 metara površine moralo da bude uklonjeno i zamenjeno.
Jedan od uzroka bio je poljoprivredni saobraćaj. Natovareni traktori opterećuju kolovoz znatno više nego putnički automobili, a stakleni laminat nije predviđen za takvo savijanje i uvijanje.
Drugi problem bila je buka. Zaštitni sloj od smole proizvodio je toliko glasnu buku da je ograničenje brzine na toj deonici smanjeno na oko 70 kilometara na sat. A zatim su stigli i podaci o proizvodnji električne energije.
Tokom prve godine proizvedeno je oko 150.000 kilovat-sati, iako je plan bio skoro 288.000. Naredne pune godine proizvodnja je pala na oko 78.000 kilovat-sati, dok je u prvoj polovini sledeće godine iznosila svega oko 38.000 kilovat-sati.
Prihodi su pratili isti silazni trend – sa očekivanih oko 11.000 dolara godišnje na svega približno 3.300 dolara.
Zašto je ravan položaj najgora moguća opcija
Ništa od ovoga nije iznenađenje ako se pođe od fizike, a ne od marketinških obećanja.
Solarni paneli najbolje rade kada su postavljeni pod uglom. Nagib omogućava da budu bolje okrenuti prema Suncu, ali i da ih kiša prirodno čisti. Paneli ugrađeni u kolovoz nemaju nijednu od tih prednosti.
Okrenuti su pravo nagore, na njima se zadržavaju prljavština i prašina, a pošto ispod njih nema vazduha, teže se hlade, što dodatno smanjuje efikasnost. Na to treba dodati senku svakog vozila koje pređe preko njih, lišće tokom jeseni, pesak i kamenčiće sa puta tokom cele godine, kao i ogromno mehaničko opterećenje koje trpe.
Najbolje poređenje dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država.
Jedna saobraćajna traka sa ugrađenim solarnim panelima u saveznoj državi Džordžija proizvodi oko 1.300 kilovat-sati godišnje, dok solarna elektrana postavljena pored autoputa u Oregonu proizvodi oko 128.000 kilovat-sati godišnje.
Paneli su isti, količina sunčeve svetlosti je slična, ali je proizvodnja gotovo stotinu puta veća. Jedina razlika je u tome što preko jednih prolaze automobili, dok su drugi postavljeni pored puta.
Šta je ostalo iza projekta
Ovaj eksperiment bio je deo mnogo ambicioznijeg plana. Tadašnja ministarka najavila je izgradnju čak 1.000 kilometara solarnih puteva širom Francuske u roku od pet godina.
Taj plan nikada nije realizovan.
Kompanija je kasnije preusmerila razvoj na manje solarne module namenjene dvorištima, parking prostorima i biciklističkim stazama – mestima gde ova tehnologija od početka daje mnogo bolje rezultate, pored saobraćaja, a ne ispod njega.
Normandija u proseku ima svega oko 44 dana jakog sunčevog zračenja godišnje, podatak koji je bio poznat mnogo pre nego što je ugovor o izgradnji potpisan. Danas je nekadašnji solarni put ponovo običan asfalt. Njime prolaze ista vozila kao i ranije, samo što ispod njih više nema ničega.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)