Upravo zato je vest iz Španije izazvala veliko interesovanje širom Evrope: u pokrajini Sijudad Real otkriveno je nalazište retkih zemnih elemenata koje bi, prema procenama kompanije koja ga istražuje, moglo da pokrije čak trećinu evropskih potreba za ovim strateškim sirovinama.
Otkriće dolazi u trenutku kada Evropska unija pokušava da se oslobodi zavisnosti od uvoza kritičnih minerala, pre svega iz Kine, koja danas praktično dominira globalnim lancem prerade retkih zemnih elemenata, piše Ecoticias.
Novo „naftno polje“ zelene ekonomije
Nalazište u oblasti Kampo de Montijel povezano je sa mineralom monacitom, iz kojeg se izdvajaju elementi poput neodimijuma, cerijuma i lantana. Iako su široj javnosti relativno nepoznati, upravo oni predstavljaju ključne sastojke električnih motora, vetroturbina, baterija, pametnih telefona, vojnih sistema i naprednih industrijskih magneta.
U 21. veku retki zemni elementi postali su ono što je nafta bila u 20. veku – strateški resurs bez kojeg moderne ekonomije ne mogu da funkcionišu.
Kompanija Quantum Minería procenjuje da bi rudnik mogao da proizvodi oko 2.300 tona godišnje, što je dovoljno za proizvodnju komponenti za približno 350.000 električnih automobila ili 10.000 vetroturbina.
Kraj kineskog monopola?
Najveći značaj španskog nalazišta nije u samoj količini rude, već u njegovoj geopolitičkoj vrednosti.
Evropska komisija upozorava da Kina kontroliše gotovo kompletan lanac prerade retkih zemnih elemenata namenjenih proizvodnji permanentnih magneta. Poslednjih godina Peking je više puta pokazao spremnost da ograničavanjem izvoza koristi svoju poziciju kao politički instrument.
Zbog toga Evropska unija kroz Zakon o kritičnim sirovinama pokušava da izgradi sopstveni lanac snabdevanja. Cilj je da do 2030. godine najmanje 10 odsto potreba bude obezbeđeno iz domaće eksploatacije, 40 odsto iz evropske prerade, a 25 odsto kroz reciklažu.
Ako procene budu potvrđene, nalazište u Španiji moglo bi da postane jedan od najvažnijih evropskih projekata u toj strategiji.
Međutim, postoji problem
Priča o retkim zemnim elementima često se predstavlja kao deo „zelene revolucije“, ali rudnik u Kampo de Montijelu pokazuje i drugu stranu te tranzicije.
Nalazište se nalazi usred poljoprivrednog područja gde je voda već ograničen resurs. Lokalno stanovništvo i ekološke organizacije upozoravaju da bi buduća eksploatacija mogla značajno da optereti podzemne vodonosnike i ugrozi poljoprivredu.
Pored toga, područje je poznato po zaštićenim vrstama ptica i predstavlja deo staništa iberskog risa, jedne od najugroženijih životinjskih vrsta u Evropi.
Zbog toga se rudnik pretvorio u simbol šire evropske dileme: kako ubrzati energetsku tranziciju, a da se pritom ne žrtvuju prirodni resursi i lokalne zajednice.
Zelena tranzicija nije bez rudnika
Jedna od najvećih zabluda u javnosti jeste da su električni automobili i obnovljivi izvori energije potpuno „čisti“. U stvarnosti, svaki vetrogenerator, baterija ili električni automobil zahteva ogromne količine metala i minerala čija eksploatacija ima značajan uticaj na životnu sredinu.
Drugim rečima, svet možda napušta naftu, ali ne napušta rudnike.
Upravo zato će budućnost evropske zelene tranzicije zavisiti od sposobnosti da se pronađe ravnoteža između energetske bezbednosti, industrijskog razvoja i zaštite životne sredine.
Više od španskog rudnika
Za Evropu, Kampo de Montijel nije samo još jedno nalazište rude. To je test čitave strategije kojom kontinent pokušava da smanji zavisnost od spoljnih dobavljača i obezbedi sirovine za ekonomiju budućnosti.
Za stanovnike Sijudad Reala, međutim, pitanje je mnogo konkretnije: da li će obećanje novih radnih mesta i tehnološkog razvoja biti vredno rizika po njihove njive, izvore vode i prirodu koja ih okružuje.
Od odgovora na to pitanje moglo bi da zavisi ne samo budućnost jednog španskog regiona, već i deo evropske borbe za energetsku i industrijsku nezavisnost.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)