Sve toplije vreme menja uslove za uzgoj voća u Srbiji. Dok pojedine tradicionalne vrste sve teže podnose sušu, visoke temperature i vremenske ekstreme, stručnjaci ukazuju da se otvara prostor i za vrste koje se ranije nisu smatrale pogodnim za naše podneblje. Među njima su kivi, kaki, žižula, nar, pa čak i maslina.

Klimatske promene već utiču na poljoprivredu u Srbiji, a njihove posledice posebno se primećuju u voćarstvu.

Promene temperature, drugačiji raspored padavina i sve češće vremenske nepogode menjaju uslove u kojima su se decenijama gajile jabuke, kruške, šljive, višnje, breskve, kajsije i druge tradicionalne voćne vrste.

Istovremeno, toplija klima pojedinim proizvođačima otvara mogućnost da pokušaju sa vrstama koje su se ranije smatrale previše osetljivim za Srbiju.

U Srbiji je poslednjih godina toplije

Vanredna profesorka Departmana za voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu i pejzažnu arhitekturu Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu Biserka Milić navodi da je u poslednjih deset godina srednja godišnja temperatura bila skoro dva stepena viša u odnosu na prosek iz perioda od 1981. do 2010. godine.

Istovremeno, količina padavina je manja za oko 20 milimetara godišnje.

Veći deo Srbije ima umereno-kontinentalnu klimu, koja je tradicionalno odgovarala proizvodnji kontinentalnih voćnih vrsta.

Među njima su:

  • jabuka, kruška i dunja

  • šljiva, višnja, breskva, kajsija i trešnja

  • orah i leska

  • malina, kupina i jagoda

  • borovnica, koja se poslednjih godina sve više gaji

Ranije je za uspešnu proizvodnju bilo posebno važno izabrati odgovarajući položaj, naročito zbog prolećnih mrazeva koji mogu da unište cvetove i smanje prinos.

Međutim, klimatske promene menjaju i te uslove.

Neke tradicionalne voćke sve teže podnose nove uslove

Više temperature, duži periodi bez padavina i vremenski ekstremi predstavljaju sve veći izazov za voćare.

Vrste koje su se ranije mogle proizvoditi bez navodnjavanja danas sve češće zahtevaju dodatno snabdevanje vodom.

Prema rečima profesorke Milić, među voćnim vrstama kod kojih je navodnjavanje postalo praktično neophodno nalaze se višnja, šljiva, vinova loza, leska i orah.

To znači da promena klime ne donosi samo promenu sortimenta već i veće troškove proizvodnje.

Voćari moraju da ulažu u sisteme za navodnjavanje, zaštitu od grada, zasenu i zaštitu od mraza, dok na pojedinim terenima postaje važna i zaštita od jakog vetra.

Toplija klima otvara prostor za „egzotično“ voće

Sa druge strane, više temperature stvaraju uslove za gajenje pojedinih voćnih vrsta koje su ranije bile mnogo rizičnije.

U Srbiji već postoje primeri zasada i pojedinačnih stabala kivija, kakija, žižule, pistacije, nara i masline.

Aktinidija, odnosno kivi, gajena je u okolini Zrenjanina, dok postoje zasadi pistacije u okolini Niša. Kaki, poznat i kao japanska jabuka, takođe se već gaji u Srbiji.

Noviji primer je i zasad masline na Fruškoj gori.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da se sve ove vrste ne mogu jednostavno svrstati u isti klimatski okvir.

Kivi, kaki i žižula imaju potencijal

Kako objašnjava profesorka Milić, kineska urma ili žižula, japanska jabuka i kivi pripadaju voćnim vrstama koje mogu da podnesu nešto hladnije klimatske uslove.

To ih razlikuje od pravih suptropskih voćaka, poput smokve i nara, koje su osetljivije na hladnoću.

Više temperature tokom zime mogu biti značajne za opstanak osetljivijih pupoljaka i grana.

Kod kakija, kivija i nara dodatna prednost može biti kasnije cvetanje, jer se time smanjuje rizik od oštećenja koje izazivaju prolećni mrazevi.

Ipak, postoji i problem.

Kasno sazrevanje može da bude novi rizik

Nije dovoljno da voćka preživi zimu.

Kod pojedinih novih vrsta problem može predstavljati duga vegetacija i kasno sazrevanje plodova, koje se često događa tokom novembra.

Ako u tom periodu nastupi naglo zahlađenje, obilne padavine ili mraz, plodovi mogu ostati nedovoljno zreli.

Zbog toga toplija klima sama po sebi ne znači da će svaka suptropska voćka automatski biti pogodna za komercijalnu proizvodnju u Srbiji.

Važnu ulogu imaju lokalitet, nadmorska visina, položaj parcele, izbor sorte i način zaštite.

Žižula se izdvaja kao zanimljiva za budućnost

Kao posebno perspektivnu voćnu vrstu za kontinentalne uslove profesorka Biserka Milić izdvaja kinesku urmu, odnosno žižulu.

Ova biljka može da podnese niske zimske temperature, ali i visoke letnje temperature i sušu.

Još jedna njena prednost je kasnije cvetanje, zahvaljujući kojem je manji rizik od oštećenja cvetova tokom prolećnih mrazeva.

Upravo zbog kombinacije otpornosti na toplotu, sušu i hladnije periode, žižula bi u budućnosti mogla da bude zanimljiva voćarima koji traže alternativu tradicionalnim vrstama.

Voćari će morati više da ulažu u zaštitu

Klimatske promene ne znače samo promenu vrsta koje se gaje. One menjaju i način proizvodnje.

Navodnjavanje postaje sve važnije, posebno tokom dugih sušnih perioda.

Voćari mogu da koriste i protivgradne mreže, koje štite plodove od grada, ali delimično mogu da ublaže i jako sunčevo zračenje.

Na mestima gde postoji opasnost od ožegotina mogu se koristiti i mreže za zasenu.

Kako se voće štiti od mraza?

Za zaštitu voćnjaka od niskih temperatura koriste se različite metode.

Među njima su:

  • orošavanje

  • zagrevanje

  • mešanje vazdušnih masa

  • zadimljavanje u određenim uslovima

  • vetrozaštitni pojasevi

Vetrozaštita postaje značajna i zbog sve češćih jakih udara vetra.

Snažni vetrovi mogu da oštete konstrukcije u voćnjacima, polome grane i stabla ili izazovu opadanje plodova.

Da li će Srbija početi da gaji više „egzotičnog“ voća?

Stručnjaci ne očekuju da će tradicionalne voćne vrste preko noći nestati iz srpskih voćnjaka.

Mnogo je realniji scenario da će se proizvodnja postepeno prilagođavati novim klimatskim uslovima.

To može da znači pomeranje pojedinih zasada na veće nadmorske visine, izbor otpornijih sorti, uvođenje navodnjavanja i druge mere zaštite.

Istovremeno, pojedini krajevi Srbije mogli bi da postanu pogodniji za vrste koje su ranije bile karakterističnije za toplije krajeve.

Zato bi u budućnosti žižula, kaki, kivi, nar, a možda i druge toploljubive voćne vrste, mogli da budu mnogo češći prizor u Srbiji nego danas.

Sve veći značaj ima proizvodnja u zaštićenom prostoru

Jedan od načina prilagođavanja klimatskim promenama jeste i proizvodnja u plastičnim tunelima i plastenicima.

Takvi objekti mogu da pruže dodatnu zaštitu od nepovoljnih vremenskih uslova i smanje rizik od gubitka prinosa.

Za voćare to znači da će odluka o tome šta saditi u budućnosti zavisiti od mnogo više faktora nego ranije.

Pored same vrste i sorte, biće važno gde se voćnjak nalazi, koliko ima vode, kakav je teren, kada biljka cveta i sazreva i kakve mere zaštite proizvođač može da primeni.

Klimatske promene tako postepeno menjaju sliku srpskog voćarstva. Dok će neke tradicionalne vrste zahtevati sve više ulaganja i zaštite, toplija klima istovremeno može da otvori vrata novim voćnim vrstama koje su do sada bile prava retkost u Srbiji.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

expo

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.