Njene slatke krtole koriste se sveže, ali i za proizvodnju sirupa, praha i drugih prehrambenih proizvoda, a rezultati eksperimenata u Češkoj i Nemačkoj pokazuju da može da se uzgaja i u klimatskim uslovima sličnim našim.

Poljoprivrednici koji razmišljaju o uvođenju novih kultura mogli bi da obrate pažnju na jakon (Smallanthus sonchifolius), biljku iz Južne Amerike koja se uzgaja prvenstveno zbog jestivih krtola koje razvija ispod zemlje. Iako kod nas nije među uobičajenim povrtarskim kulturama, njena proizvodnja već je ispitivana u nekoliko evropskih zemalja, a posebno su zanimljivi rezultati iz centralne Evrope.

Jakon je poreklom iz planinskih predela Anda, naročito Perua i Bolivije, gde se tradicionalno koristi u ishrani. Pripada porodici glavočika, a izgledom podseća na visoku zeljastu biljku sa velikim zelenim listovima. Može da naraste i do dva i po metra, dok se njegov najvredniji deo nalazi ispod površine zemlje.

Za razliku od krompira, koji skladišti ugljene hidrate uglavnom u obliku skroba, jakon sadrži značajne količine fruktooligosaharida (FOS) i inulina. Reč je o vrstama ugljenih hidrata koji imaju prebiotička svojstva, zbog čega je ova biljka zanimljiva prehrambenoj industriji i tržištu funkcionalne hrane.

Jesenji biznis

Od jedne biljke može da se dobije nekoliko kilograma krtola

Jestivi deo jakona čine zadebljali podzemni korenovi, koji mogu da budu različitih oblika i boja. U zavisnosti od sorte, njihova unutrašnjost može biti bela, krem, žuta, narandžasta, crvena ili ljubičasta.

Krtole su sočne, hrskave i blago slatke, zbog čega se često porede sa kombinacijom jabuke i kruške. Mogu da se jedu sveže, oljuštene, dodaju salatama ili koriste u pripremi različitih jela.

Njihova dodatna vrednost je u mogućnosti prerade. Od jakona se proizvode sirup koji se koristi kao zaslađivač, brašno odnosno prah, sušeni komadići i čips. Upravo prerada bi mogla da bude važna za eventualne proizvođače u Srbiji, jer bi omogućila da se ne oslanjaju isključivo na prodaju svežih krtola.

Istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Agronomy 2019. godine, koje je obuhvatilo devet genotipova jakona u Nemačkoj, pokazalo je da su pojedine sorte ostvarile prinose od 41,6 do 46,6 tona krtola po hektaru.

U literaturi se navodi da jedna biljka u proseku može da proizvede dva do tri kilograma krtola, dok se kod pojedinih primeraka beleže i veće količine. Ipak, prinos zavisi od sorte, zemljišta, vode, dužine vegetacije i načina uzgoja, pa ove rezultate ne treba posmatrati kao garantovan prinos u drugim uslovima.

Kako se jakon uzgaja i kada se vadi iz zemlje

Iako je višegodišnja biljka u svom prirodnom području, u zemljama sa hladnijim zimama najčešće se uzgaja kao jednogodišnja kultura, jer ne podnosi mraz.

Za proizvodnju su pogodna duboka, rastresita i dobro drenirana zemljišta, bogata organskom materijom. Posebno je važno obezbediti dovoljno vlage, jer nedostatak vode može značajno da umanji razvoj podzemnih krtola.

Jakon se najčešće razmnožava delovima podzemnog stabla, odnosno rizomima sa pupoljcima iz kojih se razvijaju nove biljke. Važno je razlikovati te delove od jestivih krtola, jer se za sadnju koristi reproduktivni materijal, a ne obični korenovi koji se koriste u ishrani.

U centralnoj Evropi biljke se prvo razvijaju u zaštićenom prostoru, a na otvoreno se iznose kada prođe opasnost od prolećnih mrazeva. U istraživanju sprovedenom u Češkoj sadnja je obavljana uglavnom u drugoj polovini maja.

Razmak između biljaka u jednom od ispitivanih sistema bio je oko 70 centimetara, koliko i razmak između redova. U početnoj fazi razvoja jakon raste relativno sporo i ne podnosi dobro konkurenciju korova, zbog čega je potrebno redovno održavanje zemljišta.

Tokom leta razvija veliku lisnu masu, a podzemni organi postepeno rastu. Berba se obavlja u jesen, pre nego što prvi jači mraz ošteti biljku i krtole.

Posebnu pažnju treba posvetiti skladištenju. Jakon sadrži mnogo vode, pa njegovi korenovi nisu pogodni za dugotrajno čuvanje u neodgovarajućim uslovima. Temperatura i vlažnost moraju da se kontrolišu kako bi se smanjili gubici i sačuvao kvalitet proizvoda.

Da li bi jakon mogao da uspeva u Srbiji?

Najvažniji argument je činjenica da je jakon već uspešno uzgajan u Češkoj, gde su istraživači tokom više godina ispitivali različite sorte i načine proizvodnje. U tamošnjim ogledima zabeleženi su prinosi korenastih krtola do 35 tona po hektaru, što pokazuje da biljka nije ograničena samo na tople klimatske oblasti Južne Amerike.

U jednom istraživanju sprovedenom u centralnoj Evropi biljke su presađivane na otvoreno u maju, a vađene u oktobru ili novembru, u zavisnosti od godine i pojave prvog mraza. To je posebno značajno za Srbiju, gde se takođe može planirati prolećna sadnja i jesenja berba.

Ipak, postoje i ograničenja. Jakon je osetljiv na mraz, a za formiranje krtola potrebno mu je dovoljno vremena i vode. Zbog toga bi uspeh proizvodnje mogao da zavisi od područja, vrste zemljišta, mogućnosti navodnjavanja i izbora sorte.

U toplijim delovima Srbije i na parcelama sa kvalitetnim zemljištem i obezbeđenim navodnjavanjem mogli bi da se sprovedu prvi ogledni zasadi. To bi omogućilo da se utvrdi kako biljka reaguje na domaće uslove, kada postiže punu zrelost i koliki prinos može da ostvari.

Zanimljivo je i istraživanje iz Italije. U ogledu na Siciliji, čiji su rezultati objavljeni 2022. godine, istraživači su dobili približno kilogram tržišno upotrebljivih krtola po biljci. Iako se taj rezultat ne može direktno preneti na Srbiju, pokazuje da je moguće razvijati proizvodnju i u evropskim klimatskim uslovima.

Gde bi poljoprivrednici mogli da pronađu kupce?

Jedno od najvažnijih pitanja za svakoga ko razmišlja o novoj kulturi jeste tržište.

Jakon ima nekoliko mogućih pravaca plasmana. Prvi je prodaja svežih krtola, koje bi mogle da budu zanimljive specijalizovanim prodavnicama hrane, restoranima i potrošačima koji traže manje zastupljene namirnice.

Druga mogućnost je prerada. Proizvodnja sirupa, praha i sušenih proizvoda mogla bi da omogući veću dodatnu vrednost u odnosu na prodaju sirovine. Međutim, za to su potrebni odgovarajuća oprema, poznavanje tehnologije prerade i kupci koji bi takve proizvode redovno nabavljali.

Treća mogućnost je proizvodnja sadnog materijala. Ako bi se pokazalo da biljka može stabilno da uspeva u Srbiji, proizvođači bi mogli da razvijaju i ponudu rizoma i sadnica za druge zainteresovane poljoprivrednike.

Ipak, trenutno nema dovoljno javno dostupnih podataka da bi se mogla napraviti pouzdana računica o zaradi po hektaru u Srbiji. Nisu potvrđene ni organizovana domaća proizvodnja ni razvijeno tržište za ovu kulturu.

Zato bi prvi korak trebalo da budu manji ogledni zasadi, a ne ulaganje u velike površine. Tek nakon provere prinosa, troškova sadnog materijala, navodnjavanja, vađenja, skladištenja i mogućnosti prodaje moglo bi da se proceni da li jakon ima ekonomsku perspektivu.

Za srpske proizvođače ova biljka za sada predstavlja zanimljivu mogućnost za eksperimentisanje, ali ne i proverenu zamenu za tradicionalne povrtarske kulture.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

Ekspo 2027

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.