Peking trenutno ima tri takva broda, dok se četvrti, poznat kao Tip 004, nalazi u izgradnji. Reč je o prvom kineskom nosaču aviona na nuklearni pogon, deplasmana do 120.000 tona, koji bi mogao da bude porinut u brodogradilištu u Dalijanu do 2027. godine.
Ostvarenje ovog plana zahtevalo bi izuzetno brz tempo izgradnje, odnosno uvođenje u upotrebu jednog novog nosača na svakih 18 meseci. Istovremeno, Kina će morati da odluči šta će učiniti sa svojim najstarijim nosačem, Liaoningom, koji bi do tada mogao da zahteva povlačenje iz službe ili obimnu modernizaciju, piše 19fortyfive.
Kina ubrzano širi flotu nosača aviona
Kina je poslednjih godina značajno unapredila svoje pomorske kapacitete i sposobnost da predstavlja vojni izazov Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima.
Pre samo desetak godina Peking je imao jedan nosač aviona – stari sovjetski brod klase Kuznjecov, opremljen uzletnom rampom. Brod je preimenovan u Liaoning i uveden u sastav kineske Ratne mornarice u septembru 2012. godine.
U decembru 2019. pridružio mu se Šandong, prvi kineski nosač aviona izgrađen u domaćim brodogradilištima. Ipak, taj brod je u velikoj meri predstavljao unapređenu verziju Liaoninga, a ne potpuno novo konstrukciono rešenje.
Treći nosač, Fudžijan, uveden je u operativnu upotrebu u novembru 2025. godine i predstavljao je značajan tehnološki iskorak. Za razliku od prethodnika, opremljen je elektromagnetnim sistemom za lansiranje aviona (EMALS), koji omogućava poletanje težih letelica i potencijalno veći broj vazdušnih operacija.
Ovaj sistem prvobitno je razvijen za američke nosače aviona i smatra se jednom od najznačajnijih inovacija u konstrukciji modernih ratnih brodova. Umesto klasičnih parnih katapultova, elektromagnetni sistem koristi električnu energiju za ubrzavanje aviona prilikom poletanja.
Američki nosači najnovije klase Džerald R. Ford takođe koriste ovu tehnologiju, koja bi trebalo da poveća broj borbenih letova. Međutim, američki sistem suočavao se sa tehničkim problemima još od uvođenja prvog broda ove klase, pre skoro deceniju.
Zbog toga je posebnu pažnju privukla činjenica da je Kina uspela da razvije i uvede u upotrebu sopstveni elektromagnetni sistem. Pojedine američke obaveštajne procene ranije su optuživale Peking da je do tehničkih rešenja došao krađom američkih projekata, ali je kineska verzija pokazala da zemlja može da razvija i primenjuje ovu tehnologiju na sopstvenim brodovima.
Planirano vazduhoplovno krilo nosača Fudžijan trebalo bi da obuhvati stelt višenamenski lovac pete generacije Šenjang J-35, različite verzije lovca J-15 četvrte generacije, kao i avion za rano upozoravanje i kontrolu KJ-600.
Nuklearni nosač od 120.000 tona
Četvrti kineski nosač aviona, koji se gradi u brodogradilištu u Dalijanu, poznat je pod oznakom Tip 004. Očekuje se da će biti prvi kineski nosač na nuklearni pogon, sa deplasmanom do 120.000 tona.
Prema dostupnim procenama, porinuće bi moglo da usledi do 2027. godine. Ipak, to ne znači da će brod odmah biti spreman za borbenu upotrebu. Nakon porinuća predstoje opremanje, integracija sistema, ispitivanja na moru, sertifikacija vazduhoplovnih kapaciteta i obuka posade.
Brzina kojom Kina razvija svoj prvi nuklearni nosač predstavlja značajan industrijski poduhvat, posebno kada se uporedi sa sporijim tempom američkih brodogradilišta, koja se suočavaju sa izazovima održavanja postojeće flote i izgradnje novih brodova.
Ipak, posedovanje nosača aviona ne znači automatski i sposobnost njihovog efikasnog korišćenja u borbenim operacijama.
Ovakvi brodovi zahtevaju složenu logističku podršku i čitave grupe pratećih plovila. Za njihovu zaštitu i snabdevanje potrebni su razarači, fregate, podmornice i logistički brodovi, naročito kada operišu daleko od matičnih luka.
Prednost Kine u prvom ostrvskom lancu
Kineska pomorska strategija posebno je usmerena na kontrolu takozvanog Prvog ostrvskog lanca, koji obuhvata niz ostrva i teritorija od Japana, preko Tajvana, do Filipina.
Peking je za potrebe takve strategije razvio široku mrežu sistema za sprečavanje pristupa i ograničavanje slobode delovanja protivničkih snaga (A2/AD). Njihov domet obuhvata i delove Drugog ostrvskog lanca, što dodatno komplikuje mogućnost američkog vojnog prisustva u regionu.
U slučaju sukoba u području Prvog ostrvskog lanca, kineski nosači aviona mogli bi da imaju prednost blizine sopstvenih baza i kopnenih sistema podrške. Zbog toga bi se u određenim scenarijima mogli oslanjati na manji broj pratećih brodova nego što bi im bio potreban za operacije na velikim udaljenostima.
Problem je i starost postojećih brodova
Iako Kina ima snažnu industrijsku bazu i kapacitete za serijsku proizvodnju složenih vojnih sistema, planirani tempo izgradnje predstavljaće veliki izazov.
Poseban problem je Liaoning. Prvi kineski nosač aviona zasnovan je na starijem sovjetskom trupu i do 2035. godine biće brod sa više od dve decenije operativne službe. Zbog starosti i tehničkih ograničenja, Kina će morati da odluči da li će ga povući iz upotrebe ili uložiti značajna sredstva u njegovu modernizaciju.
Bez obzira na to da li će Peking ostvariti zacrtani cilj, postojeća flota već ga čini jednom od najznačajnijih pomorskih sila u Indo-Pacifiku. Posebno bi problematičan za Vašington mogao da bude scenario u kojem Kina uspe da istovremeno rasporedi više nosača aviona u regionu.
Takav razvoj događaja predstavljao bi ozbiljan izazov za američku mornaricu, naročito u području Prvog ostrvskog lanca, gde bi kineske snage imale značajnu geografsku i logističku prednost.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)