Najnoviji kineski potez u oblasti obnovljive energije – projekat brane Motuo na Tibetu – predstavlja ogroman iskorak u hidroenergetici. Planirana snaga od 60 gigavata znači da bi ova brana bila čak tri puta snažnija od čuvene brane Tri klisure. Prema podacima kineske novinske agencije Sinhua, procenjena vrednost projekta iznosi 165 milijardi dolara.
Ovaj ambiciozni plan ne pokazuje samo odlučnost Kine da ulaže u obnovljive izvore energije, već otvara i ozbiljna ekološka i geopolitička pitanja.
Kineska energetska strategija
Kina je svetski lider u razvoju obnovljive energije. Ova zemlja instalirala je više solarnih panela nego ostatak sveta zajedno, što jasno pokazuje njenu posvećenost proizvodnji čistije energije. Ipak, Kina istovremeno nastavlja da gradi termoelektrane na ugalj, što pokazuje da pokušava da kombinuje tradicionalne izvore energije sa novim tehnologijama.
Hidroelektrane predstavljaju važan deo kineske strategije. Trenutno je u pripremi čak 193 hidroenergetska projekta, čiji bi ukupni kapacitet mogao da dostigne 270 gigavata – približno koliko iznosi ukupna proizvodnja električne energije u Nemačkoj, piše Dejli galaksi.
Posebno je zanimljivo što je 80 odsto ovih projekata veće od 100 megavata, što ih čini znatno snažnijim od najveće francuske brane Grand'Maison, čija proizvodnja iznosi 1.800 megavata. Za sada se 59 odsto planiranih brana nalazi u fazi pripreme ili proučavanja.
Ekološki i društveni izazovi
Lokacija odabrana za branu Motuo na Tibetanskoj visoravni već je izazvala kritike zbog mogućih društvenih i ekoloških posledica.
Izgradnja brane mogla bi da dovede do raseljavanja velikog broja ljudi, bez odgovarajućih konsultacija sa lokalnim vlastima i stanovništvom. To je posebno osetljivo pitanje imajući u vidu više od sedam decenija kineske kontrole nad Tibetom.
Do sada je zbog 34 brane koje su u funkciji raseljeno više od 120.000 ljudi. Procene pokazuju da bi, ukoliko svih 193 projekta budu realizovana, broj ugroženih mogao da dostigne između 750.000 i milion ljudi.
Voda postaje strateško pitanje
Brana Motuo nalazi se na reci Jangce, a njen položaj mogao bi značajno da utiče na upravljanje vodnim resursima u Južnoj Aziji.
Oko 1,8 milijardi ljudi zavisi od voda koje potiču sa Tibeta, uključujući stanovništvo samog Tibeta, ali i Indije. Kina tvrdi da projekat neće imati „negativan uticaj na područja nizvodno“, dok je Indija jasno poručila da će „preduzeti neophodne mere“ kako bi zaštitila svoje interese.
Pitanje je posebno značajno jer Kina, uprkos populaciji od oko 1,4 milijarde ljudi, raspolaže sa svega oko šest odsto svetskih zaliha vode.
Strateške i ekonomske prednosti
Pored ekoloških i društvenih izazova, projekat Motuo mogao bi da postane važan strateški instrument Kine.
Kontrola ključnih izvora vode, uz istovremeno povećanje proizvodnje električne energije, Pekingu bi omogućila da odgovori na rastuće energetske potrebe sopstvene privrede. Istovremeno, višak proizvedene električne energije mogao bi u budućnosti da bude plasiran susednim državama, čime bi Kina dodatno ojačala svoju poziciju regionalne sile.
Klimatske promene i zemljotresi
I pored potencijalnih koristi, projekat Motuo nosi i rizike povezane sa klimatskim promenama i seizmičkom aktivnošću. Ekstremno visoke temperature mogle bi da utiču na efikasnost i bezbednost brane, dok činjenica da je Tibet područje sklono zemljotresima predstavlja dodatni izvor neizvesnosti.
Dok Kina napreduje sa projektom Motuo, suočava se sa teškim balansom između razvoja novih energetskih kapaciteta i odgovornosti prema stanovništvu, životnoj sredini i susednim državama.
Ishod ovog projekta mogao bi da promeni ne samo kinesku energetsku sliku već i odnose snaga u Aziji, kao i način na koji se u budućnosti posmatraju voda, energija i prirodni resursi kao instrumenti geopolitičke moći.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)