Prava cena toplotnih talasa, suše i šumskih požara u Evropi ne vidi se odmah u javnim finansijama. Kada se požari ugase, a reke ponovo napune, ministarstva finansija tek tada počinju da sabiraju posledice: potrebno je nadoknaditi štetu poljoprivrednicima, obnoviti puteve i železnice, dodatno opteretiti zdravstvene službe, ali i nadomestiti prihode koje usporena privreda nije uspela da ostvari.
Problem je što taj teret sve više premašuje rezerve koje države imaju za vanredne situacije, a ovogodišnji pritisak posebno je izražen.
Polovina EU i Velike Britanije bila pod sušom
Prema podacima Evropske opservatorije za sušu Kopernik, polovina teritorije Evropske unije i Velike Britanije bila je krajem jula pogođena sušom, dok je devet odsto bilo u najtežoj fazi, označenoj kao „alarm“.
Istovremeno, reke Loara, Po, Rajna i Dunav tokom avgusta dostigle su rekordno niske vodostaje.
Požari su do početka avgusta zahvatili više od 505.000 hektara, prema podacima Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije. Time je obim opožarenih površina već premašio isti period 2025. godine, koje je bilo najteža godina do sada.
Ekstremne vremenske prilike prouzrokovale su u Evropskoj uniji između 1980. i 2024. godine direktne gubitke od čak 822 milijarde evra. Četvrtina tog iznosa nastala je samo tokom poslednje četiri godine, pokazuju podaci Evropske agencije za životnu sredinu (EEA).
Na pitanje da li takva koncentracija štete predstavlja stvarni preokret u odnosu na prošlost, iz EEA su odgovorili nedvosmisleno: "Ovo predstavlja promenu trenda", piše Euronews.
Agencija navodi da podaci pokazuju rast ekonomskih gubitaka od oko 3,4 odsto godišnje, pri čemu se trend ubrzava. Prve procene za 2025. godinu ukazuju da bi se ubrzanje moglo nastaviti.
Samo mali deo štete pokriven osiguranjem
Jedan od najvećih problema je što većina štete nije osigurana.
Samo oko petine ukupnih gubitaka izazvanih ekstremnim vremenskim prilikama bilo je pokriveno osiguranjem. Kada je reč o sušama, toplotnim talasima i šumskim požarima, pokrivenost pada na svega 10 do 11 odsto.
Razlog je to što veliki deo posledica nije lako direktno izračunati. Tu spadaju smanjeni poljoprivredni prinosi, izgubljeni radni sati, posledice po zdravlje ljudi, uništavanje ekosistema i drugi indirektni gubici.
"Jaz u osiguranju od katastrofa se povećava, što znači da rast ukupnih gubitaka nije praćen većim obuhvatom osiguranja", navodi EEA.
Kada osiguranje ne pokrije štetu, na scenu stupaju države.
Međutim, samo četiri članice EU - Austrija, Francuska, Mađarska i Italija - imaju posebne fondove namenjene katastrofama. Ostale se uglavnom oslanjaju na naknadna preusmeravanja novca iz postojećih budžeta, što može usporiti isplatu pomoći.
Ni evropski fondovi nisu dovoljni da pokriju razmere problema. Briselski ekonomski institut Bruegel procenjuje da će sredstva EU za katastrofe za period od 2028. do 2034. godine iznositi oko pet milijardi evra.
Za poređenje, to je svega 10 do 15 odsto štete koju su izazvale poplave u zapadnoj Evropi 2021. godine.
Francuska pokušala da izračuna cenu ovogodišnje suše
Francuska je izašla sa jednom od najambicioznijih procena.
Ministarka ekološke tranzicije Monik Barbi procenila je 12. avgusta da bi ovogodišnji toplotni talasi mogli da Francusku koštaju između 10 i 15 milijardi evra, računajući direktne i indirektne posledice.
To bi odgovaralo iznosu od 0,3 do 0,5 odsto bruto domaćeg proizvoda, dok Francuska trenutno očekuje privredni rast od svega 0,7 odsto.
Međutim, procena je odmah izazvala polemike.
Francuski nacionalni institut za statistiku INSEE demantovao je da je on napravio takvu projekciju. Ministarstvo je potom pojasnilo da je procena njegova sopstvena i da je izvedena na osnovu ranijih podataka INSEE. Sama ministarka priznala je da brojku treba posmatrati sa oprezom.
Ni Španija nije pošteđena.
Do kraja jula u toj zemlji izgorelo je oko 172.400 hektara, približno polovina površine uništene tokom cele prošle godine.
Kada se primene procene troškova gašenja požara po hektaru koje koriste šumarska agencija Navare i industrijsko udruženje Asemfo, samo gašenje ovogodišnjih požara moglo bi da košta između 1,7 i 3,3 milijarde evra.
U tu računicu nisu uključeni troškovi obnove, koji su, prema šumarskim inženjerima, obično veći od samog gašenja požara.
Evropska komisija je prošlog meseca odobrila Španiji 120,55 miliona evra hitne pomoći, ali se taj novac odnosi na štetu nastalu tokom prethodnog leta.
Portugal ne zna koliko ga požari zapravo koštaju
Portugal pokazuje koliko je teško dobiti pravu sliku o finansijskim posledicama katastrofa.
Tamošnja služba civilne zaštite priznala je da nije moguće precizno utvrditi ukupan trošak pojedinačnog požara, jer se finansijski i operativni podaci nalaze u različitim sistemima.
Nezavisna komisija koja je istraživala požare iz avgusta 2025. godine dobila je zbirnu procenu od oko 18,8 miliona evra, ali taj iznos nije bilo moguće razložiti po pojedinačnim požarima.
Sličan problem uočio je i portugalski državni revizorski sud još 2021. godine.
Za precizniji obračun štete, prema EEA, bilo bi potrebno povezati podatke o svakom događaju sa podacima o radu, zdravstvu, transportu, energetici, poljoprivredi i širim ekonomskim kretanjima.
Države ne gube samo novac - gube i prihode
Trošenje novca na saniranje posledica samo je jedna strana problema.
Druga je novac koji države nikada ne uspeju da prikupe.
Analiza Bruegela pokazuje da privrede mogu ostati slabije godinama nakon ekstremnih vremenskih događaja. BDP je u proseku 1,5 odsto niži dve godine nakon toplotnog talasa, dok je četiri godine nakon suše oko tri odsto niži.
Samo suša iz 2022. godine smanjila je rast BDP-a po stanovniku u EU za 1,35 odsto, što odgovara gubitku od oko 203 milijarde evra.
Triodos banka procenjuje da će ekstremne vrućine ovog leta evropske ekonomije koštati oko 180 milijardi evra, odnosno približno jedan odsto ukupne ekonomske proizvodnje.
Na prvi pogled, međutim, posledice mogu delovati mnogo manje dramatično.
Oxford Economics procenjuje da bi rekordno nizak vodostaj Rajne mogao da smanji rast nemačke ekonomije u trećem kvartalu za oko 0,2 odsto, ali ne očekuje širi ekonomski pad.
Ekonomista Tomas Dvorak objašnjava da se deo gubitaka nadoknađuje većom aktivnošću u drugim sektorima, poput proizvodnje za odbrambenu industriju, transportne opreme, maloprodaje i usluga.
Ipak, problem se postepeno preliva na tržište hrane.
Vrućine će se osetiti i kroz skuplju hranu
Evropska komisija smanjila je prognozu proizvodnje maslinovog ulja u EU za pet odsto, prvenstveno zbog očekivanog pada proizvodnje u Grčkoj od 18 odsto.
Španija očekuje da će ovogodišnja žetva žitarica pasti sa 24 miliona tona na nešto više od 18,5 miliona tona.
Oxford Economics procenjuje da bi toplotni talasi i suša mogli sledeće godine da dodaju do jedan procentni poen inflaciji hrane u evrozoni.
Poskupljenja se ne pojavljuju odmah.
Kako objašnjavaju ekonomisti, udar najpre pogađa robne berze i poljoprivrednike, zatim prerađivače, a tek potom dolazi do trgovina i potrošača. Svaka karika u tom lancu može da doda svoj trošak, pa posledice do kupaca često stižu tek nakon nekoliko meseci.
Zbog toga prognozeri sve manje posmatraju ovakva leta kao izuzetak.
Oxford Economics je troškove ekstremnih vremenskih prilika već uključio u svoje osnovne projekcije, uz očekivanje da će srednjoročna inflacija hrane biti oko 2,5 odsto.
Klimatski "začarani krug" sve skuplji za države
Najveća opasnost je što se svi ovi problemi međusobno pojačavaju.
Bruegel govori o svojevrsnoj „klimatskoj dužničkoj spirali“: katastrofe smanjuju privredni rast i poreske prihode, što povećava budžetske deficite i troškove zaduživanja. Državama tada ostaje manje novca za ulaganja u prevenciju, zbog čega naredna katastrofa može biti još skuplja.
Evropska centralna banka procenjuje da bi suša koja se događa jednom u 25 godina mogla da ugrozi gotovo 15 odsto ekonomske proizvodnje evrozone.
Istovremeno, EU godišnje ulaže oko 29 milijardi evra u prilagođavanje klimatskim promenama, dok se procenjuje da su potrebe između 35 i 500 milijardi evra godišnje.
A postoji i drugačija računica.
Prema procenama Ujedinjenih nacija, svaki evro uložen u mere zaštite i prilagođavanja može doneti do deset evra uštede kroz izbegnute buduće gubitke.
Drugim rečima, evropske vlade ne plaćaju samo cenu ovogodišnjih požara, suša i toplotnih talasa.
Plaćaju i cenu nepripremljenosti za ono što tek dolazi.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)