Novi administrativni glavni grad (New Administrative Capital) zamišljen je kao novo administrativno i finansijsko središte površine od oko 725 kvadratnih kilometara, sa državnim institucijama, stambenim četvrtima, aerodromom i centralnim poslovnim distriktom izgrađenim oko najviše zgrade u Africi.
Ideja je jednostavna, iako sama izgradnja nije. Egipat želi da rastereti Kairo i stvori „pametni grad“ – grad u kojem bi digitalne usluge, čistija energija, javni prevoz i planski uređene zelene površine trebalo da olakšaju svakodnevni život. Međutim, može li grad izgrađen usred peska zaista da reši probleme saobraćajnih gužvi, vrućina i prenaseljenosti jednog od najvećih urbanih centara regiona?
Pustinjski odgovor na prenatrpani Kairo
Kairo nije samo prenaseljen grad. Za mnoge njegove stanovnike to znači i višesatne saobraćajne gužve, buku, izduvne gasove i letnje vrućine koje se zadržavaju na asfaltu tokom celog dana. Upravo zato je novi glavni grad postao jedno od najvidljivijih rešenja kojima Egipat pokušava da odgovori na urbani pritisak, piše Ecoticias.
Projekat je deo nacionalne strategije „Vizija Egipat 2030“ i promoviše se kao održiv i tehnološki napredan grad. Plan obuhvata vladinu četvrt, diplomatsku zonu, kulturni distrikt, 21 stambenu četvrt i novi aerodrom, zbog čega više liči na potpuno novi glavni grad nego na obično predgrađe.
Državne institucije prve se sele
Egipatsko predsedništvo predstavlja projekat kao preseljenje administrativnog centra države. Zvanični planovi predviđaju izgradnju ministarstava, zgrade parlamenta i sedišta vlade u novoj administrativnoj zoni.
To je važno jer glavni grad nije samo impresivan horizont nebodera. To je mesto gde se donose političke odluke, obrađuje dokumentacija i pružaju javne usluge. Prema dokumentima egipatskog Centra za informisanje i podršku donošenju odluka, novi grad treba da obuhvati sedišta predsedništva, parlamenta, vlade i ministarstava, kao i kulturni centar, operu, stambene komplekse, škole i univerzitete, sa dugoročnim ciljem da privuče milione stanovnika.
Najviša zgrada Afrike
Vizuelni simbol novog grada jeste Ikonični toranj (Iconic Tower), smešten u Centralnom poslovnom distriktu. Kineska kompanija China State Construction Engineering Corporation navodi da zgrada dostiže visinu od oko 385 metara i ima više od 230.000 kvadratnih metara korisne površine, uključujući kancelarije, hotel, komercijalne sadržaje i vidikovce.
U praktičnom smislu, toranj je podjednako simbol koliko i funkcionalna građevina. Neboder visok gotovo 400 metara usred pustinje šalje poruku investitorima i posetiocima da Egipat želi da ovaj grad bude vidljiv i prepoznatljiv daleko izvan svojih granica. Ipak, visoke zgrade same po sebi ne rešavaju problem saobraćaja – ljudi moraju da žive, rade i kreću se oko njih.
„Zelena reka“ kao pluća grada
„Zelena reka“ nije prirodna reka, već planski osmišljena zelena osovina sastavljena od parkova, vrtova, jezera i vodenih površina. Prva faza obuhvata oko 10 kilometara, dok je krajnji cilj koridor dug približno 35 kilometara.
Jednostavnije rečeno, to bi trebalo da budu pluća novog grada. Istraživanja arhitektkinje Nohe H. Hefnavi sa Univerziteta Benha pokazuju da zelene površine mogu smanjiti izloženost toplotnim talasima, poboljšati otpornost grada na klimatske promene, unaprediti kvalitet vazduha i pozitivno uticati na kvalitet života stanovnika.
To možda zvuči tehnički, ali je lako zamisliti. Hladovina često predstavlja razliku između ulice kojom ljudi rado šetaju i prostora koji izbegavaju tokom podnevne žege. U Kairu, gde je nestanak velikog broja starih stabala povezan sa rastom temperatura u pojedinim četvrtima, ostaje pitanje da li će nove zelene površine biti dovoljno velike i dostupne da zaista promene svakodnevni život građana.
Prevoz bez dodatnih automobila
Saobraćaj bi mogao da odluči da li će novi glavni grad biti dobro povezan ili izolovan. Egipat razvija sistem lake gradske železnice (Light Rail Transit) dug oko 103 kilometra sa 19 stanica, koji treba da poveže novi glavni grad sa Kairom i drugim novim gradovima.
Dodatnu vezu predstavlja monorejl Istočni Nil (East Nile Monorail), dug oko 56 kilometara, koji će povezivati stanicu Cairo Stadium u naselju Nasr City sa stanicom Justice City u novom glavnom gradu preko 22 stanice.
Ako ovi sistemi budu funkcionisali kako je planirano, mogli bi da smanje zavisnost od automobila, saobraćajne gužve i zagađenje vazduha koje stanovnici Kaira veoma dobro poznaju.
Grad simbola i svakodnevnog života
Novi glavni grad nije zamišljen samo kao administrativni centar. U njemu su već izgrađeni veliki verski i javni objekti. Predsedništvo Egipta navodi da su džamija Al-Fatah Al-Alim i Katedrala Rođenja Hristovog otvorene u januaru 2019. godine.
Njihove dimenzije su impresivne. Džamija može da primi oko 17.000 vernika, dok se Katedrala Rođenja Hristovog smatra najvećom katedralom na Bliskom istoku, prostire se na više od šest hektara i može da primi oko 9.200 ljudi.
Međutim, pored simbolike, plan uključuje i infrastrukturu neophodnu za svakodnevni život: javni prevoz, stanove, škole, univerzitete, parkove, kulturne ustanove i brojne javne usluge. Upravo će to stanovnici najviše primetiti.
Najteži deo počinje nakon izgradnje
Megaprojekti se lakše najavljuju nego što se uspešno realizuju. Studija objavljena 2024. godine u časopisu Sustainability navodi da je novi glavni grad predstavljen kao rešenje za prenaseljenost i saobraćajne probleme Kaira, ali upozorava i na kritike da bi njegova blizina Kairu mogla da podstakne dalje širenje urbanog područja.
Istraživači takođe upozoravaju da se ponekad više pažnje posvećuje imidžu i monumentalnom dizajnu nego suštinskoj održivosti.
Tu počinje pravi test projekta. Ako stanovanje bude preskupo, javni prevoz spor ili zelene površine nedovoljno dostupne, novi glavni grad mogao bi da ostane impresivan, ali nedovršen eksperiment. S druge strane, ako saobraćajna mreža, zelene površine, sistemi za prečišćavanje vode i javne usluge ispune očekivanja, grad bi mogao postati model za narednu generaciju egipatskih urbanih centara.
Energetska održivost je deo te vizije. Prema planovima, u obližnjoj pustinji predviđene su solarne elektrane na površini od oko 90 kvadratnih kilometara, koje bi mogle da obezbede do 35 odsto energetskih potreba grada.
Na kraju, upravo to ovaj projekat pokušava da dokaže: da glavni grad može biti mnogo više od sedišta političke moći. Može postati eksperiment koji pokazuje kako jedna brzo rastuća država želi da živi u budućnosti.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)