Roditelji prilikom izbora dečije igraonice uglavnom proveravaju cenu, sadržaj i opremljenost prostora, ali retko razmišljaju o tome šta se dešava ako se dete povredi tokom igre. Ipak, ukoliko do nezgode dođe zbog neispravne opreme, nebezbednih uslova ili propusta u nadzoru, vlasnik igraonice može snositi odgovornost za nastalu štetu. Čak i ako objekat nema polisu osiguranja, roditelji i dalje mogu da traže naknadu, pod uslovom da se utvrdi odgovornost, piše Telegraf.

Povrede dece u igraonicama mogu nastati na različite načine – od padova sa tobogana i trampolina do povreda na neispravnim spravama ili sudara sa drugom decom. Međutim, nije svaka nezgoda automatski razlog za isplatu odštete.

Ključno je utvrditi kako je do povrede došlo, da li je postojao propust u bezbednosti ili nadzoru i da li je upravo taj propust izazvao štetu.

Ko odgovara ako se dete povredi u igraonici?

Ukoliko je povreda nastala zbog neispravne opreme, lošeg održavanja prostora ili propusta u organizaciji i nadzoru, odgovornost može snositi vlasnik igraonice, odnosno firma ili preduzetnik koji obavlja delatnost.

Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je lice koje drugome prouzrokuje štetu dužno da je nadoknadi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

To znači da, na primer, vlasnik igraonice može odgovarati ako se dete povredi na polomljenoj spravi, nezaštićenoj konstrukciji ili opremi koja nije pravilno održavana.

S druge strane, ako je do povrede došlo tokom uobičajene igre, bez propusta u održavanju ili organizaciji prostora, ne znači da će igraonica automatski morati da isplati odštetu.

Svaki slučaj procenjuje se pojedinačno, na osnovu okolnosti nezgode i dokaza.

Koliku odštetu roditelji mogu da traže?

Ukoliko se utvrdi odgovornost igraonice ili drugog lica, roditelji kao zakonski zastupnici mogu u ime deteta da pokrenu postupak za naknadu štete.

Naknada može obuhvatiti dve osnovne vrste štete.

Materijalna šteta može uključivati:

  • Troškove lečenja i medicinskih usluga.
  • Troškove lekova i medicinskih pomagala.
  • Druge opravdane troškove nastale zbog povrede.

Nematerijalna šteta može obuhvatiti:

  • Pretrpljene fizičke bolove.
  • Strah koji je dete pretrpelo.
  • Druge zakonom priznate oblike nematerijalne štete.

Član 200. Zakona o obligacionim odnosima predviđa mogućnost pravične novčane naknade za fizičke bolove i strah, u zavisnosti od okolnosti slučaja.

Ne postoji unapred određena suma koju roditelji dobijaju za svaku povredu. Visina naknade zavisi od težine povrede, trajanja i intenziteta bolova, posledica i drugih okolnosti, a konačnu odluku, ukoliko nema dogovora, donosi sud.

Grejanje

Šta ako igraonica nema osiguranje?

Ovo je jedno od najvažnijih pitanja za roditelje.

Činjenica da igraonica nema polisu osiguranja ne znači da je oslobođena odgovornosti za štetu koju je prouzrokovala.

Osiguranje predstavlja dodatnu finansijsku zaštitu za poslovanje, ali ne ukida zakonsku obavezu naknade štete.

Ako objekat nema osiguranje, roditelji i dalje mogu da zahtevaju naknadu direktno od odgovornog lica ili firme. Ukoliko dogovor nije moguć, pravo mogu da ostvaruju sudskim putem.

Ako igraonica ima odgovarajuću polisu osiguranja od odgovornosti, postupak može uključivati i osiguravajuću kuću, u skladu sa ugovorenim pokrićem i uslovima polise.

Važno je proveriti i da li polisa zaista obuhvata povrede korisnika prostora, jer ne pokrivaju sva osiguranja iste rizike.

Šta roditelji treba da urade odmah nakon povrede deteta?

Ukoliko se dete povredi u igraonici, važno je da roditelji, pored pružanja medicinske pomoći, sačuvaju i dokaze o tome kako je do nezgode došlo.

Preporučljivo je da:

  1. Odmah zatraže medicinski pregled i sačuvaju kompletnu dokumentaciju.
  2. Fotografisu mesto nezgode, opremu i eventualna oštećenja.
  3. Zabeleže datum, vreme i okolnosti povrede.
  4. Zatraže podatke o zaposlenima i osobama koje su prisustvovale događaju.
  5. Sačuvaju kontakt podatke svedoka.
  6. Zatraže od igraonice da evidentira nezgodu i sačuva eventualni snimak video-nadzora.
  7. Provere da li objekat ima polisu osiguranja od odgovornosti.

Ovi dokazi mogu biti veoma značajni prilikom utvrđivanja odgovornosti i eventualnog ostvarivanja prava na naknadu štete.

Da li igraonica mora da ima osiguranje?

Roditelji često pretpostavljaju da svaka dečija igraonica mora da ima osiguranje koje pokriva povrede korisnika.

Međutim, ne treba mešati postojanje zakonske odgovornosti za štetu sa obavezom posedovanja polise osiguranja.

Ne postoji opšta obaveza da svaka komercijalna dečija igraonica ima polisu osiguranja od odgovornosti za povrede posetilaca. Ipak, to ne znači da vlasnik može da izbegne odgovornost ako se dokaže da je povreda nastala njegovim propustom.

Posebno treba razlikovati zatvorene komercijalne igraonice od javnih dečijih igrališta na otvorenom.

Za javna dečija igrališta važi Pravilnik o bezbednosti dečjih igrališta, koji propisuje zahteve u vezi sa opremom, podlogama, pregledima i održavanjem.

Prema tom pravilniku, vlasnik javnog dečijeg igrališta dužan je da obezbedi redovne godišnje preglede i da se stara o bezbednosti prostora tokom čitavog perioda upotrebe.

Šta roditelji treba da provere pre nego što ostave dete u igraonici?

Pored sadržaja i cene, roditelji bi trebalo da obrate pažnju na nekoliko važnih stvari.

Pre svega, važno je da oprema bude očuvana, da nema polomljenih delova i oštrih ivica, kao i da prostor bude prilagođen uzrastu dece.

Treba proveriti i da li zaposleni nadziru igru, koliko dece istovremeno boravi u prostoru i da li postoje jasna pravila korišćenja sprava.

Korisno je pitati i da li igraonica ima osiguranje od odgovornosti i šta ta polisa obuhvata.

Na kraju, najvažnije je da roditelji znaju da odsustvo osiguranja ne znači i odsustvo odgovornosti. Ako se dete povredi zbog propusta u bezbednosti ili organizaciji rada igraonice, postoji mogućnost da se traži naknada nastale štete.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

expo

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.