Mali senzor za curenje vode može da registruje prve kapi ispod veš-mašine, sudopere ili bojlera i upozori vlasnika pre nego što se voda proširi kroz stan. Međutim, sam senzor uglavnom samo aktivira alarm ili šalje obaveštenje, dok je za automatsko zatvaranje dovoda potreban i motorni ventil, prenose Nekretnine.rs.
Curenje vode često počinje gotovo neprimetno. Nekoliko kapi ispod uređaja ili na spoju cevi može tokom nekoliko sati napraviti ozbiljnu štetu, posebno kada u stanu nema nikoga.
Zbog toga se senzori za curenje sve češće koriste kao deo sistema zaštite doma. Ipak, važno je znati šta takav uređaj zaista može da uradi.
Senzor za curenje vode nije isto što i automatski ventil
Najjednostavniji senzori imaju kontakte na donjoj strani. Kada voda spoji kontakte, uređaj aktivira alarm, dok pametni modeli mogu poslati obaveštenje na telefon putem aplikacije.
Neki uređaji povezuju se direktno sa kućnom Wi-Fi mrežom, dok drugi rade preko centralne jedinice.
Postoje i sistemi koji ne detektuju vodu direktno, već prate protok i pritisak u cevima. Oni mogu prepoznati neuobičajeno dugu potrošnju ili nagli gubitak vode.
Ipak, ni svaki takav uređaj nema mogućnost da sam zatvori dovod.
Za automatsko prekidanje vode potreban je motorni ventil koji je povezan sa detektorom. Kada senzor registruje curenje, sistem može poslati signal ventilu da prekine dovod.
To je posebno važno za prazne stanove, jer obaveštenje na telefonu ne rešava problem ako vlasnik nije u blizini i nema ko da zatvori vodu.
Gde postaviti senzore?
Položaj senzora je jedan od najvažnijih faktora za pravovremenu reakciju.
Uređaj treba postaviti na pod ili drugu najnižu tačku do koje će voda prvo stići. Ako je senzor postavljen previsoko, curenje može potrajati pre nego što ga uređaj registruje.
U kupatilu je korisno postaviti ga:
- ispod ili neposredno ispred veš-mašine;
- pored bojlera;
- blizu priključaka i ventila;
- u blizini vodokotlića.
U kuhinji se senzor najčešće postavlja u ormarić ispod sudopere, u blizini ventila i spojeva, kao i ispod sudomašine.
Dodatni detektor može imati smisla iza frižidera koji je povezan na dovod vode, kao i pored kotla ili drugih uređaja koji koriste vodovodnu instalaciju.
Ako ispod uređaja nema dovoljno prostora, praktično rešenje mogu biti modeli sa kablom i izdvojenom sondom koja se postavlja direktno na pod.
Kada sistem može sam da zatvori vodu?
Automatsko zatvaranje moguće je samo ako je senzor povezan sa kompatibilnim motornim ventilom i ako je funkcija automatske reakcije pravilno podešena.
Ventil se najčešće ugrađuje na individualni dovod vode u stan, posle postojećeg ručnog ventila i pre grananja instalacije prema slavinama i uređajima.
Kod pojedinih sistema automatsko zatvaranje mora posebno da se aktivira kroz aplikaciju. U suprotnom sistem može poslati upozorenje, ali dovod vode ostaje otvoren.
Više senzora može biti povezano sa jednim glavnim ventilom, što omogućava da detektor ispod sudopere, veš-mašine ili bojlera pokrene zatvaranje celog dovoda vode u stanu.
Montažu motornog ventila najbolje je poveriti vodoinstalateru, posebno kada je potrebno preseći cev i ugraditi novi kuglasti ventil.
U stambenim zgradama sistem se postavlja na dovod konkretnog stana, a ne na zajedničku vertikalu.
Koliko košta zaštita od curenja vode?
Cena zavisi od broja senzora, vrste centrale i načina automatskog zatvaranja.
Na domaćem tržištu pojedinačni senzor za curenje vode košta približno 2.300 do 3.300 dinara, dok se centrala kreće oko 3.600 do 5.000 dinara.
Za tri detektora, bez automatskog ventila, potrebno je izdvojiti približno 9.000 do 14.000 dinara.
Motorni pogon koji se postavlja preko postojećeg kuglastog ventila može koštati oko 6.000 dinara. Kada se uračunaju senzor, centrala i montaža, osnovni sistem može izaći približno 16.000 do 23.000 dinara.
Za tri rizične tačke i automatsko zatvaranje realan budžet je oko 20.000 do 30.000 dinara, dok profesionalni sistemi sa namenskim ventilom, centralom i većim brojem detektora mogu koštati 65.000 dinara i više.
Šta automatski ventil ne može da spreči?
Čak ni sistem sa senzorima i automatskim ventilom nije potpuna zaštita od svih vrsta poplava.
Ne može da zaustavi vodu koja dolazi iz susednog stana, povrat iz kanalizacije, prodor vode kroz krov ili curenje na delu instalacije koji se nalazi pre ugrađenog ventila.
Kod pucanja bojlera automatski ventil može da prekine njegovo dalje punjenje, ali ne može da zaustavi vodu koja se već nalazi u rezervoaru.
Zato ovakav sistem ne predstavlja potpunu zaštitu od svake moguće poplave.
Ipak, pravilno postavljen senzor u kombinaciji sa motornim ventilom može da registruje curenje na vreme i automatski prekine dovod vode. U slučaju male havarije, upravo nekoliko minuta može napraviti razliku između manjeg problema i velike štete u celom stanu.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)