Glavno pitanje pred zaposlenje – da li su mladi lenji i razmaženi, ili poslodavci treba da im se prilagode
Kada poslodavci traže nove radnike, spisak uslova koje im postavljaju često deluje kao da ih je nemoguće ispuniti – sudeći po tome, kandidat mora da bude idealan u svakom pogledu.
Na toj listi su često dugogodišnje iskustvo za datu poziciju, niz veština kao što je znanje jezika, rad na računaru…
Da li kompanije zaista traže idealne kandidate, i sa kakvim se još izazovima i preprekama suočavaju?
Prema rečima Miloša Turinskog, PR menadžera sa sajta Poslovi infostud, glavno i osnovno su veštine, to jest kompetencije, koje kandidat poseduje.
– Kompentencije podrazumevaju obrazovanje, radno iskustvo i dodatne veštine koje kandidat može da ponudi kompaniji. Nažalost, mladi ljudi koji kada završe srednju školu ili Fakultete najčešće nemaju iskustva ili imaju nedovoljno iskustva koje poslodavac u oglasu traži. Važno je napomenuti mladim ljudima da, iako nemaju dovoljno iskustva, mogu da apliciraju sa pismom preporuke, u kojem će navesti zašto konkurišu za određeno mesto iako nemaju iskustva koje je poslodavac istakao u oglasu. Naravno, kriterijumi poslodavaca zavise od kompanije do kompanije – ističe Miloš Turinski.
Naš sagovornik takođe napominje da je tržište rada postalo deficitarno i to posebno u IT sektoru i u zanatima. Problem leži u samom izboru školovanja.
– Mladi ne žele da upisuju zanatske škole, iako se poslodavci se trude da u svojim oglasima motivišu kandidate sigurnim zaposlenjem. U vidu punog ugovora o radu ili sa visokom zaradom – kaže Turinski.
Hroničan nedostatak radne snage se može zapaziti u oblasti građevine, ugostiteljstvu, potražnji vozača, autolimara, stolara. Mladi, jednostavno, nisu dovoljno motivisani za ta zanimanja i nije preterano reći, ne žele da „uprljaju ruke“.
Mlađe generacije (ispod 30. godina) odrastaju uz jutjubere, tiktok zvezde, frilensere i influensere, čije se zarade kreću u šestocifrenim zaradama, kako u Srbiji, tako i u Evropi. Stoga mladi ljudi nemaju dovoljno motivacije da provode osam sati na poslu za znatno manju zaradu, kada imaju primere i u medijima i na Internetu, koji im govore da laka zarada, bar na prvi pogled, dolazi kraćim radom i manjim trudom.
Kako, onda, motivisati mlade ljude iz takozvane „Zed generacije“ da uspeh zavisi od uloženog truda i da zarada je zapravo ono što dolazi kao nagrada za uloženi trud?
– „Zed generacije“ i kandidati koji prvi put izlaze na tržište rada nisu zaista problematični, kao što se govori u medijima. Svaka generacija donosi nešto novo i nešto svoje. Za njih je karakteristično da znaju odmah šta neće i vrlo poštuju svoju vrednost. Iako su odrasli na internetu i imaju drugačiji pogled na visinu plate, ili su im očekivanja drugačija da rade sve od kuće, poslodavci su njihov način života prilagodili svom načinu rada. Tokom pandemije su poslodavci najviše uvodili rad od kuće koji se sada integrisao u novi način rada, tako da su poslodavci promenili ustaljeni sistem rada, da se ne radi samo iz kancelarije. Stoga su i promene uvedene tokom pandemije uticale na bolje uslove za rad Zed generacije, jer su i poslodavci uvideli pogodnosti takvog načina rada – zaključuje Turinski.
Dakle, deluje kao da je najveći problem motivacija, koji bi prvo trebalo rešavati, tako da imaju veću želju da ostanu u Srbiji i ovde nađu posao koji će ih ispuniti. Ima li načina?
– Fokus bi mogao da se preraspodeli na poslove za koje mladi ljudi ne interesuju dovoljno, poput zanata, rada na građevini, poslova u ugostiteljstvu, saobraćaju, jer je sve manje upisa na godišnjem nivou za ova zanimanja – pojašnjava sagovornik za Bizportal Miloš Turinski.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.