Međutim, na mapi koja se trenutno razmatra posebno se izdvaja Bugarska, dok Srbija nije na glavnoj zamišljenoj osi prema centralnoj Evropi.
Planirana železnička veza trebalo bi da poveže Saudijsku Arabiju sa Turskom preko Jordana i Sirije, odakle bi roba mogla da nastavi prema Evropi. Projekat je još daleko od gotove pruge – tek predstoje tehničke studije, procene troškova i dogovor o finansiranju.
Ipak, ideja je ponovo postala aktuelna nakon što su Turska i Saudijska Arabija u junu potpisale memorandume o saradnji u oblasti železnice i logistike. Turski ministar saobraćaja Abdulkadir Uraloglu govorio je o povezivanju dve zemlje preko Jordana i Sirije u narednih nekoliko godina.
Ako bi se plan ostvario, novom trasom ne bi putovali samo putnici i klasični teret. Razmatra se transport robe, nafte i prirodnog gasa, a mreži bi kasnije mogle da se priključe i druge države Persijskog zaliva.
Balkan ponovo na velikoj transportnoj mapi
Najzanimljiviji deo priče počinje tek kada pruga stigne do Turske. Jedan od prirodnih nastavaka prema tržištu Evropske unije vodi preko Bugarske, a zatim Rumunije ka centralnoj Evropi. Time bi Bugarska mogla da dobije ulogu svojevrsne železničke kapije između Bliskog istoka i EU, kako navodi bugarska Marica pozivajući se na izvore iz Ministarstva spoljnih poslova Turske i Ministarstva saobraćaja Katara.
To, međutim, ne znači da je evropska trasa već određena.
Pravci iz Bugarske prema Srbiji i Severnoj Makedoniji takođe ostaju važni kao alternativne veze, posebno ako bi količina tereta u budućnosti značajno porasla. Upravo sposobnost da se roba preusmerava na više pravaca mogla bi da bude presudna za funkcionisanje ovako velikog međunarodnog koridora.
Za Srbiju je zato zanimljivo pitanje gde će se budući tokovi robe usmeriti nakon ulaska u Evropu. Ako dominantan pravac bude Turska-Bugarska-Rumunija-centralna Evropa, naša zemlja bi ostala izvan njegove glavne ose. Ukoliko se razviju alternativni kraci prema zapadnom Balkanu, računica bi mogla da izgleda drugačije.
Ideja je nova, ali san traje decenijama
Ovo nije prvi pokušaj da se Persijski zaliv kopnenim putem približi evropskom tržištu. Jedan od najvećih projekata poslednjih godina je irački "Development Road", koji predviđa povezivanje velike luke Al-Fo na jugu Iraka sa turskom granicom.
Planirana železnica i autoput kroz Irak trebalo bi da budu dugi oko 1.200 kilometara, a vrednost projekta procenjivana je na oko 17 milijardi dolara. Irak, Turska, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati još 2024. godine potpisali su memorandum o saradnji na projektu.
Cilj je gotovo isti kao kod nove saudijske ideje - napraviti bržu kopnenu vezu između zemalja Zaliva i Evrope i deo ogromnog međunarodnog teretnog saobraćaja preusmeriti na novu trasu.
U tom smislu, na Bliskom istoku se praktično razvija više velikih ideja sa sličnim ciljem: ko uspe da napravi pouzdanu vezu do Turske, dobija pristup kapiji prema evropskom tržištu.
Najteži deo pruge prolazi kroz Siriju
Na papiru linija izgleda jednostavno. U stvarnosti je pred graditeljima ogroman posao. Saudijska Arabija već ima železničku infrastrukturu koja se približava jordanskoj granici, dok Turska raspolaže razvijenom mrežom na jugu zemlje.
Problem je prostor između njih. Potrebno je povezati i obnoviti deonice kroz Jordan i naročito Siriju, gde je deo železničke infrastrukture oštećen ili napušten tokom dugogodišnjeg rata.
Zbog toga trenutno nema neprekinute međunarodne železničke veze kojom bi voz mogao da krene iz Saudijske Arabije i stigne do Turske. Tek kada se reši taj deo slagalice, počinje evropska trka.
Bugarska vidi priliku
Sofija se već priprema za rast međunarodnog transporta. Bugarska i Turska rade i na razvoju takozvanog Srednjeg koridora, koji povezuje Kinu i centralnu Aziju sa Evropom preko Kaspijskog mora, Kavkaza i Turske.
Posebnu ulogu u tim planovima mogli bi da imaju Varna i Burgas, koji se posmatraju kao potencijalni regionalni logistički centri. Ali veći broj vozova i kamiona ne znači automatski i veliku zaradu.
Ako pruge, terminali, granični prelazi i luke ne budu imali dovoljan kapacitet, zemlja koja želi da postane logističko čvorište može veoma lako da postane usko grlo.
Sličan problem već prati postojeće međunarodne koridore: roba se pretovara između različitih vrsta transporta, prolazi kroz više carinskih sistema i čeka na granicama, pa najkraća ruta na karti nije nužno i najbrža.
Velika borba za novu rutu do Evrope
Priča o novoj železnici nije samo priča o šinama. U pitanju je mnogo veća borba za buduće tokove robe između Azije, Bliskog istoka i Evrope. Irak želi svoju rutu preko Al-Fawa, Saudijska Arabija razmatra vezu preko Jordana i Sirije, dok Turska zbog svog geografskog položaja postaje zajednička tačka gotovo svih ovih planova.
Kada teret pređe Bosfor i stigne na Balkan, počinje nova računica.
Bugarska trenutno ima veoma dobru geografsku poziciju da postane prvi evropski čvor nove veze, ali konačni pravci dalje prema Rumuniji, Srbiji, Severnoj Makedoniji i ostatku kontinenta zavisiće od infrastrukture, kapaciteta i milijardi koje tek treba uložiti.
Zato nova pruga još nije koridor koji zaobilazi Srbiju, ali jeste još jedan veliki projekat koji pokazuje da se transportna mapa oko nas ubrzano crta.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)