U vremenu kada se gotovo sve kupovine obavljaju karticama, mobilnim telefonima i beskontaktnim plaćanjem, sve je manje prostora za neposredan odnos između prodavca i kupca. Ipak, tri situacije koje je jedna Hrvatica doživela tokom boravka u Srbiji podsetile su je da poverenje i ljudskost u trgovini još postoje, piše Telegraf.
Marina iz Hrvatske podelila je svoje iskustvo na društvenoj mreži LinkedIn, gde je opisala susrete sa prodavcima na pijaci, u maloj prodavnici i u zlatari. Kako je navela, ono što je doživela u Srbiji iznenadilo ju je jer takav odnos prema kupcima u Hrvatskoj, kako tvrdi, nije iskusila još od devedesetih godina.
Prodavac joj poklonio rotkvice jer nije imala sitan novac
Prvo iznenađenje dogodilo se na pijaci, gde je Marina želela da kupi vezicu rotkvica.
Kada je došlo vreme za plaćanje, ispostavilo se da ona nema sitan novac, dok prodavac nije imao dovoljno kusura da joj vrati.
Umesto da odustane od kupovine ili potraži način da razmeni novac, stariji prodavac joj je jednostavno poklonio rotkvice.
„Ma uzmi, ne brini ništa“, rekao joj je, a Marina je upravo ovaj mali gest izdvojila kao prvi trenutak koji ju je prijatno iznenadio.
U prodavnici joj ponudili da plati tek do Nove godine
Druga situacija dogodila se u lokalnoj prodavnici, u koju je ušla kako bi kupila par čarapa.
Tek na kasi shvatila je da nema gotovinu, dok prodavnica nije imala POS terminal za plaćanje karticama.
Iako u takvoj situaciji kupci najčešće moraju da vrate robu ili pronađu bankomat, prodavac joj je ponudio drugačije rešenje.
Rekao joj je da slobodno uzme čarape i da novac donese kada sledeći put bude prolazila pored prodavnice, čak i ako to bude tek do Nove godine.
Marina je kasnije zaista donela novac, ali ju je posebno iznenadila činjenica da je prodavac imao dovoljno poverenja da joj robu da bez trenutnog plaćanja.
Upravo je taj događaj podsetio na nekadašnju praksu kupovine na veresiju, koja je u mnogim sredinama danas gotovo nestala.
Prodavačica u zlatari nije želela da joj uzme poslednji dinar
Treće iskustvo dogodilo se u zlatari, gde je Marina razgledala dve srebrne ogrlice.
Jedna je koštala oko 130 evra, dok je druga bila dostupna za približno 85 evra. Prodavačica joj je ponudila popust za gotovinsko plaćanje i cenu skuplje ogrlice spustila na 110 evra.
Kada je Marina objasnila da ipak nema dovoljno novca za skuplju ogrlicu, prodavačica ju je pitala koliko novca ima kod sebe.
Marina je izvadila novčanicu od 100 evra i 100 dinara. Prodavačica je prihvatila 100 evra, a dinare joj vratila uz komentar koji je dodatno ostavio utisak na nju:
„Ma dobro je, eto, rešeno. Pa neću ti valjda uzeti poslednji dinar iz džepa.“
I ovaj gest Marina je izdvojila kao primer odnosa prema kupcu kakav nije očekivala.
„To u Hrvatskoj nisam doživela od devedesetih“
Na kraju svoje objave Marina je sabrala utiske iz sva tri susreta i istakla ono što ju je najviše iznenadilo – poverenje koje su joj prodavci ukazali, iako je nisu poznavali.
„Eto. Koliko poverenja u ljude. To u Hrvatskoj nisam doživela od devedesetih“, poručila je.
Njena priča izazvala je pažnju upravo zato što govori o jednostavnim situacijama iz svakodnevnog života, koje često uzimamo zdravo za gotovo.
Poklonjena vezica rotkvica, čarape uz dogovor da se plate kasnije i popust u zlatari možda nisu veliki poslovni potezi, ali su primeri koliko ljubazan odnos i poverenje mogu da znače kupcu.
U vremenu u kojem se trgovina sve više oslanja na tehnologiju i automatizaciju, ovakva iskustva podsećaju da lični odnos između prodavca i kupca i dalje može da ostavi najjači utisak.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)