Dugotrajna suša i ekstremno visoke temperature ostavljaju sve ozbiljnije posledice na poljoprivredne useve. Kukuruz i šećerna repa posebno su pogođeni, a na delu parcela potencijal prinosa već je trajno izgubljen, piše Agroklub.
Profesor dr Bojan Stipešević, koji stanje useva prati direktno na terenu, upozorava da su visoke temperature dodatno poremetile fiziološke procese u biljkama. Problem nisu samo vreli dani već i toplе noći, tokom kojih biljke ubrzano troše ono što su tokom dana uspele da stvore.
Zbog toga se poljoprivrednicima sada nameće važno pitanje – da li čekati završetak vegetacije ili na najugroženijim parcelama ranije iskoristiti ono što je od useva ostalo.
Šećerna repa troši sopstvene rezerve
Posledice suše posebno su vidljive na šećernoj repi. Lišće u uslovima ekstremnog nedostatka vode počinje da odumire, ali biljka nakon padavina može pokušati da formira novu lisnu masu.
To na prvi pogled može izgledati kao oporavak, ali situacija je mnogo složenija.
Kako objašnjava Stipešević, biljka za stvaranje novog lišća troši rezervni šećer koji je već uskladišten u korenu. Ukoliko dođe do prerane obnove lisne mase, deo energije koji je trebalo da ostane u korenu odlazi na novi rast.
Zbog toga se smanjuje količina šećera koja na kraju može biti iskorišćena u preradi.
Vrele noći dodatno iscrpljuju biljke
Visoke dnevne temperature same po sebi predstavljaju veliki problem za useve. Kada temperature prelaze 35 stepeni, dolazi do poremećaja rada hloroplasta i smanjenja stvaranja ugljenih hidrata.
Međutim, problem se ne završava kada sunce zađe.
Toplе noći ubrzavaju disanje biljke, pa ona tokom noći troši deo materije koju je uspela da stvori tokom dana. Što su noći toplije, bilans između stvaranja i potrošnje rezervi postaje nepovoljniji.
Kod šećerne repe to može direktno uticati na konačan sadržaj šećera i kvalitet korena.
Kod kukuruza postoji trenutak posle kojeg kiša više ne pomaže
Situacija je slična i kod kukuruza, ali je važno u kojoj se fazi razvoja biljka nalazi.
Prema objašnjenju profesora Stipeševića, mlečna zrelost predstavlja jednu od ključnih granica kada je reč o formiranju prinosa. Dok se zrno nalazi u odgovarajućoj fazi, voda još može imati određeni uticaj na njegov razvoj.
Kasnije, međutim, dolazi faza u kojoj se formiranje prinosa praktično završava.
Jedan od pokazatelja je stanje zrna. Kada se pritiskom nokta više ne pojavljuje mlečni sadržaj, zrno prelazi u voštanu fazu i proces nakupljanja suve materije ide ka završetku.
Tada ni obilnije padavine ne mogu vratiti ono što je biljka već izgubila.
Prinos kukuruza mogao bi da bude manji i do 50 odsto
Prema procenama sa terena, posledice ovogodišnjih vremenskih uslova mogle bi biti ozbiljne.
Kod ranijih hibrida koji su imali dobru oplodnju situacija može biti nešto povoljnija, dok su kod kasnijih grupa očekivanja mnogo lošija.
U najugroženijim slučajevima prinos kukuruza mogao bi da bude i do 50 odsto niži nego u uobičajenim uslovima.
Konačan rezultat zavisiće od lokalnog stanja useva, vremena setve, izabranog hibrida, dostupnosti vode i uslova tokom prethodnih faza razvoja.
Kasna kiša može doneti novi problem
Iako poljoprivrednici nakon dugotrajne suše priželjkuju kišu, kasne padavine ne moraju nužno značiti i spas za usev.
Ako je biljka već završila ključni deo razvoja, dodatna voda više neće značajno povećati prinos zrna. Istovremeno, vlaga pred berbu može povećati rizik od pojave bolesti i razvoja gljivica.
Poseban problem predstavljaju oštećenja koja usevima mogu naneti kukuruzni moljac, zlatica i mramorasta stenica. Kroz takva oštećenja gljivice lakše prodiru u biljno tkivo.
Zbog toga poljoprivrednici moraju pažljivo proceniti da li čekanje donosi korist ili samo povećava rizik od dodatnih gubitaka.
Kada je bolje kukuruz pretvoriti u silažu?
Na najugroženijim parcelama ratarima može ostati još jedna opcija – ranije iskorišćavanje cele biljke za silažu.
Ako očekivani prinos zrna više ne može da pokrije troškove proizvodnje, čekanje berbe možda neće biti ekonomski opravdano.
U takvoj situaciji, prema Stipeševićevom savetu, može biti racionalnije pokositi biljku dok još ima dovoljno vlage i biomase i iskoristiti je za stočnu hranu ili drugu namenu.
Time se deo vrednosti useva ipak može sačuvati, umesto da se čeka berba u kojoj bi količina zrna bila premala da pokrije ulaganja.
Šta čeka poljoprivrednike do kraja sezone?
Ovogodišnji uslovi još jednom pokazuju koliko su poljoprivredna proizvodnja i prinosi zavisni od rasporeda padavina i temperatura tokom ključnih faza razvoja biljaka.
Za pojedine parcele šteta je već konačna, dok će na drugima naredni period odlučiti koliki će deo očekivanog roda biti sačuvan.
Kod šećerne repe ključni problem ostaje količina šećera, dok se kod kukuruza postavlja pitanje koliko je suve materije već formirano i da li ima smisla čekati završetak vegetacije.
Zato će odluka o trenutku berbe, odnosno o eventualnom ranijem iskorišćavanju najugroženijih useva, za mnoge proizvođače biti jednako važna kao i sama procena prinosa.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)