Na oko 120 kilometara severno od Rima nalazi se jedno od najneobičnijih mesta u Italiji - Čivita di Banjoređo. Drevni grad podignut je na vrhu stene, okružen dubokim dolinama, a sa ostatkom sveta povezan je samo jednim dugim pešačkim mostom. Iako danas privlači turiste iz celog sveta, njegov najveći problem krije se upravo ispod njega - stena na kojoj je izgrađen vekovima se urušava.
Na prvi pogled, Čivita di Banjoređo izgleda kao filmska kulisa.
Kamenite kuće zbijene su na vrhu uske stene, dok se oko njih prostiru duboke doline. Do samog grada ne može se doći automobilom kao do većine italijanskih mesta – poslednji deo puta vodi preko dugog pešačkog mosta, piše Metropolitan.
U mestu danas živi manje od 20 ljudi, ali njegov izgled i istorija privlače veliki broj turista.
Upravo zbog neobične sudbine grad je dobio nadimak „la città che muore“ – grad koji umire.
Grad star više od 2.500 godina
Čivitu di Banjoređo osnovali su Etrurci pre više od 2.500 godina.
Nekada je grad imao pet kapija kroz koje se ulazilo u naselje. Danas je ostala samo jedna – Porta Santa Marija, poznata i kao Porta Kava.
Put do nje vodi iz doline kroz tunel uklesan u steni, a zatim preko mosta koji je danas jedina direktna pešačka veza sa gradom.
Most od armiranog betona izgrađen je 1995. godine.
Zbog potreba stanovnika i radnika, lokalne vlasti su dozvolile da se u određenim periodima dana most prelazi i biciklom ili motociklom.
Zašto grad nestaje?
Najveći problem Čivite nije njena izolovanost, već teren na kojem je izgrađena.
Grad se nalazi na vulkanskom tufu, poroznoj steni nastaloj od stvrdnutog vulkanskog pepela.
Ispod nje se nalaze slojevi gline i peska.
Takva geološka struktura čini teren veoma nestabilnim. Vekovima su kiša, vetar i drugi prirodni procesi postepeno nagrizali stenu.
Zbog erozije i klizišta ivice platoa se povlače, a u prošlosti su se u dolinu obrušavali delovi grada.
Stradale su kuće, kule, pa čak i nekadašnja gradska kapija.
Upravo je ta neprestana borba sa prirodom razlog zbog kojeg je Čivita dobila svoj dramatični nadimak.
Nekada je bila mnogo veća
Današnja Čivita teško može da se poredi sa gradom kakav je nekada bio.
Kako se stena postepeno menjala i postajala sve nestabilnija, stanovništvo se selilo u okolna područja.
Na vrhu danas ostaje svega nekoliko stalnih stanovnika.
Ipak, istorijski centar nije napušten.
Kamenite kuće, uske ulice i trgovi sačuvali su izgled koji je grad imao kroz srednji vek i renesansu.
Upravo ta kombinacija drevne arhitekture i dramatičnog položaja čini ga jednim od najprepoznatljivijih mesta u ovom delu Italije.
Turisti dolaze preko jedinog mosta
Iako je broj stalnih stanovnika veoma mali, Čivita di Banjoređo tokom godine posećuju turisti iz različitih delova sveta.
Do grada se dolazi upravo preko mosta, što posetiocima pruža neobičan pogled na kamene kuće podignute visoko iznad doline.
U mestu se održavaju verske manifestacije i muzički festivali, a turizam je postao jedan od najvažnijih razloga zbog kojih Čivita i dalje ima veoma živu funkciju.
Međutim, veliki broj posetilaca doneo je i novi problem.
Bajkoviti grad privukao previše turista
Neobičan izgled Čivite privukao je pažnju svetskih medija, fotografa i filmskih stvaralaca.
U gradu i okolini snimljeno je više italijanskih i međunarodnih filmova.
Njegova atmosfera inspirisala je i japanskog animatora Hajaoa Mijazakija, koji je ovaj pejzaž povezivao sa vizuelnim svetom svog čuvenog animiranog filma Zamak na nebu.
Popularnost je, međutim, dovela do velikog priliva posetilaca.
Američki CNN je još 2020. godine pisao o problemu prekomernog turizma, nakon što je grad uveo ulaznicu za posetu.
Paradoks je u tome što je mera uvedena kako bi se kontrolisao pritisak turizma, ali je dodatna pažnja istovremeno doprinela tome da za Čivitu sazna još veći broj ljudi.
Jedan od najneobičnijih gradova Italije
Čivita di Banjoređo danas predstavlja spoj nekoliko potpuno različitih priča.
To je drevno naselje staro više od dva i po milenijuma, turistička atrakcija koju posećuju ljudi iz celog sveta, ali i mesto koje se neprestano bori sa erozijom tla.
Njegov bajkoviti izgled istovremeno je i njegova najveća prednost i najveća slabost.
Kuće na vrhu stene izgledaju kao da su iz nekog drugog sveta, ali upravo nestabilno zemljište ispod njih već vekovima određuje sudbinu ovog neobičnog italijanskog grada.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)