Herman fon Pikler-Muskau imao je život kakav bi mogao da posluži kao scenario za istorijski film. Bio je nemački princ, pisac, putnik i veliki ljubitelj vrtova, ali i čovek koji je zbog svojih ambicija potrošio ogromno bogatstvo, piše EUpravo zato.
Kada je već imao oko 60 godina i iza sebe ozbiljne finansijske probleme, nije odustao od svojih ideja. Naprotiv, počeo je jedan od svojih najvećih projekata gotovo od nule.
Na siromašnom, ravnom i delimično močvarnom zemljištu u Branici, nedaleko od Kotbusa u istočnoj Nemačkoj, odlučio je da napravi pejzaž koji neće izgledati kao klasičan uređeni vrt, već kao priroda oblikovana ljudskom rukom.
Danas se na tom mestu nalazi ogroman park koji se prostire na oko 620 hektara i smatra se jednim od značajnih primera evropske pejzažne arhitekture.
Od močvare do ogromnog parka
Piklerova ideja bila je mnogo ambicioznija od uređenja prostora oko dvorca.
Zamislio je čitav pejzaž u kojem će se smenjivati jezera, kanali, šume, brežuljci, staze, vidikovci i vrtovi. Sve je trebalo da bude povezano tako da posetilac ima utisak da prolazi kroz prirodan krajolik, a ne kroz prostor koji je planski oblikovan.
Posebnu pažnju posvetio je načinu na koji se pejzaž doživljava tokom šetnje.
Staze nisu postavljene slučajno. Pogledi prema vodi, drveću, brežuljcima i dvorcu osmišljeni su tako da se prizori postepeno otkrivaju.
Upravo je takav način oblikovanja pejzaža bio jedna od Piklerovih najvećih ideja.
Njegovo bogatstvo nije bilo dovoljno za velike ambicije
Pikler je poticao iz aristokratske porodice i živeo je veoma raskošno. Međutim, njegovi projekti, putovanja i interesovanja zahtevali su ogromne količine novca.
Veliko imanje Muskau postalo je finansijski teret, pa je princ na kraju bio primoran da ga proda.
Umesto da se povuče, odlučio je da nastavi da stvara.
Branic je postao njegov novi veliki projekat, a upravo će ovaj park kasnije postati njegovo najpoznatije životno delo.
Zbog novca je čak pokušao da pronađe bogatu naslednicu
Piklerovi finansijski problemi nisu uticali samo na njegova imanja.
Bio je oženjen Lusi fon Papenhajm, sa kojom je stupio u brak 1817. godine. Kada su finansijske teškoće postale ozbiljne, njih dvoje su se razveli pod prilično neobičnim okolnostima.
Pikler je otputovao u Englesku sa idejom da pronađe bogatu naslednicu koja bi mogla da popravi njegov finansijski položaj.
Plan nije uspeo.
Ipak, putovanje mu je donelo nešto drugo – materijal za knjige. Svoja iskustva pretočio je u putopise, a njegovo prvo veliko delo, „Pisma jednog pokojnika“, objavljeno početkom 1830-ih, donelo mu je široku popularnost.
Lusi je, uprkos razvodu, ostala važna osoba u njegovom životu.
Ananas je bio simbol luksuza
Piklerova opsesija egzotičnim biljkama bila je još jedan pokazatelj njegovog životnog stila.
U Branicu je izgradio veliki kompleks staklenika, među kojima se posebno izdvajala Kuća ananasa.
U 19. veku ananas nije bio svakodnevna namirnica. Egzotično voće bilo je skupo i predstavljalo je statusni simbol.
Pikler je ananase služio gostima na večerama, ali ih je koristio i na neobičan način – poklanjao ih je ženama koje su mu se dopadale.
Na jednoj od zgrada kompleksa i danas se nalazi zlatni ananas.
Putovanje u Egipat ostavilo je trag u parku
Pikler je između 1834. i 1840. godine putovao kroz Orijent, a stigao je i do Egipta i Sudana.
Sa tih putovanja doneo je brojne predmete, ali i ideje koje će kasnije pronaći mesto u njegovom parku.
Najpoznatiji primer su piramide u Branicu.
One nisu napravljene od kamenih blokova poput egipatskih piramida. Pikler ih je oblikovao od zemlje i prekrio zelenilom, stvarajući neobičan spoj arhitekture i prirode.
Jedna od najpoznatijih piramida nalazi se usred jezera.
U njoj su kasnije sahranjeni Herman fon Pikler-Muskau i Lusi.
Dvorac je bio spoj različitih kultura
Piklerova fascinacija svetom nije se završavala na parku.
Unutrašnjost dvorca bila je svojevrsna zbirka njegovih interesovanja i putovanja. U njoj su se nalazili predmeti iz Japana i Kine, francuski kamini, renesansni nameštaj, slike, knjige, oružje i različiti predmeti koje je donosio sa svojih putovanja.
Njegova prvobitna biblioteka u Muskauu imala je više od 10.000 knjiga, a deo zbirke kasnije je prenet u Branic.
Najveće delo napravio je kada je već bio u poznim godinama
Herman fon Pikler-Muskau preminuo je 1871. godine.
Iza njega je ostala priča o čoveku koji je tokom života potrošio veliko bogatstvo, imao ozbiljne finansijske probleme, prodao jedno od svojih najvećih imanja i čak pokušavao da pronađe način da popravi svoje finansije.
Ali upravo u periodu kada bi mnogi već razmišljali o povlačenju, Pikler je započeo projekat koji će nadživeti njegovo vreme.
Od gotovo ravnog i delimično močvarnog zemljišta napravio je pejzaž od oko 620 hektara.
Branic danas predstavlja jedan od najzanimljivijih primera pejzažne arhitekture u Evropi, a Piklerovo ime ostalo je trajno povezano sa njegovim neobičnim načinom oblikovanja prirode.
Njegova životna priča zato nije samo priča o bogatom princu koji je potrošio novac. Mnogo više govori o čoveku koji je izgubio deo bogatstva, ali je uspeo da stvori nešto što je postalo vrednije od njegovog nekadašnjeg imetka.
Njegovo najveće nasleđe nije bilo ono što je nasledio – već ono što je napravio.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)