Rey Angelico Domingo (25) i njegova supruga Micah Santiago (26) bave se uzgojem koza na imanju površine oko 6.500 kvadratnih metara u mestu Majantok, u filipinskoj provinciji Tarlak. Dok Rey radi u Sjedinjenim Američkim Državama, Micah svakodnevno vodi računa o farmi, uz pomoć članova porodice.
Sve je počelo sa dve domaće koze
Pre nekoliko godina par je kupio prva dva grla - mužjaka i ženku domaće koze - za oko 14.000 filipinskih pezosa. U početku nisu imali gotovo nikakvo iskustvo u uzgoju.
Nisu znali dovoljno o zaštiti životinja od parazita, ishrani, vitaminima niti bolestima, pa su znanje sticali kroz sopstveno iskustvo.
Vremenom su počeli da unapređuju stado i prešli na kvalitetnije, mesne rase, među kojima su i burske koze. Uložili su i u objekat za životinje, koji ih je koštao oko 300.000 pezosa.
Odustali od pirinča, okrenuli se kozama
Uzgoj koza za njih nije bio prvi izbor. Porodica Domingo ranije se bavila proizvodnjom pirinča, ali su zbog nestabilnih cena i čestih gubitaka odlučili da odustanu od te proizvodnje.
Rey kaže da su troškovi kod koza za sada znatno podnošljiviji. Najveći izdaci odnose se na hranu i dodatke ishrani, dok je poslovanje jednostavnije nego u proizvodnji pirinča, piše Agriculture.
Zbog toga uzgoj koza trenutno vode kao dodatni posao, ali žele da ga vremenom pretvore u stabilniji izvor prihoda.
Jedna koza nedeljno - cilj koji žele da dostignu
Par se danas prvenstveno bavi proizvodnjom koza za meso, ali istovremeno pažljivo biraju grla za dalji priplod i poboljšanje kvaliteta stada.
Cena zavisi od rase i kvaliteta. Burske koze prodaju po cenama koje počinju od oko 12.000 pezosa, dok se kvalitetna grla mogu prodavati i za 20.000 pezosa ili više. Žive koze na tržištu se trenutno prodaju i po ceni od oko 430 pezosa po kilogramu.
Ipak, Rey ne želi da se farma zasniva na prodaji nekoliko skupih grla. Njihova ideja je da imaju kontinuiranu proizvodnju i pristupačne cene kako bi došli do većeg broja kupaca.
Dugoročni cilj im je da mogu da prodaju jednu kozu nedeljno.
Prema njihovoj računici, za takav tempo proizvodnje potrebno je stado od oko 52 koze, što znači da će sa sadašnjih 30 grla morati dodatno da povećaju broj životinja.
Kupci rezervišu jarad unapred
Zanimljivo je da potražnja već postoji. Deo mladih koza kupci rezervišu mesecima unapred, a među njima su i mali farmeri iz drugih provincija.
Par čak omogućava kupcima da životinje plate u ratama, jer, kako objašnjavaju, ne mogu svi da izdvoje čitav iznos odjednom.
Za njih je važnije da novac stalno cirkuliše kroz farmu i da se deo zarade vraća u proizvodnju nego da odjednom pokušaju da ostvare maksimalnu cenu.
Farma kojom upravljaju na daljinu
Njihova priča je posebno zanimljiva zbog toga što Rey veći deo godine nije na Filipinima. Već osam godina radi u SAD, gde je zaposlen kao medicinski tehnički pomoćnik, dok Micah vodi farmu kod kuće.
Kako bi mogao da prati šta se dešava sa životinjama dok je hiljadama kilometara daleko, postavio je kamere u objektima za koze.
Zbog vremenske razlike, kada je u Americi dan, na Filipinima je noć, pa Rey tada može da prati stado i proverava situaciju na farmi.
Nije počelo zbog velike zarade
Rey danas na uzgoj koza gleda mnogo ozbiljnije nego na početku, ali kaže da je sve krenulo gotovo slučajno.
Koze su mu najpre bile svojevrsni hobi, a posao je nastajao postepeno, kroz učenje, greške i reinvestiranje novca u farmu.
Njegova želja je da jednog dana farma postane stabilan posao porodice, ali i izvor prihoda njegovim roditeljima u budućnosti.
Tako su dve koze, kupljene kao neobičan poklon, postale početak stada koje danas broji oko 30 grla - i biznisa koji mladi par planira još da širi.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)