Stari telefoni, računari, frižideri i veš-mašine mogli bi da postanu jedan od najvažnijih izvora sirovina za evropsku industriju. Prema novoj analizi konsultantske kuće Boston Consulting Group (BCG), u proizvodima koji se već nalaze u upotrebi širom Evropske unije kriju se kritični metali vredni više od 65 milijardi evra, dok svake godine dodatnih devet milijardi evra takvih sirovina dospeva do kraja svog životnog veka, piše BCG.

Dok se evropske države utrkuju u obezbeđivanju litijuma, bakra, aluminijuma i retkih zemnih metala, veliki deo vrednih resursa već se nalazi na njihovoj teritoriji. Problem je što su ti materijali zarobljeni u uređajima koji se koriste u domaćinstvima, fabrikama i kancelarijama, a njihova ponovna upotreba još nije dovoljno razvijena.

Nova poslovna prilika sve više se otvara u oblasti takozvane cirkularne ekonomije, odnosno sistema u kojem se proizvodi popravljaju, obnavljaju, ponovo prodaju i na kraju recikliraju, umesto da se nakon upotrebe jednostavno odbace.

Analiza BCG-a, objavljena u novembru 2026. godine, ukazuje da bi kompanije mogle da ostvare značajne uštede i dodatnu zaradu ako bi bolje iskoristile materijale koji se već nalaze u postojećim proizvodima.

U starim uređajima nalazi se više od 65 milijardi evra vrednih metala

Prema proceni BCG-a, elektronski uređaji i kućni aparati koji su trenutno u upotrebi širom Evropske unije sadrže kritične sirovine čija ukupna vrednost prelazi 65 milijardi evra.

Reč je prvenstveno o bakru, aluminijumu, retkim zemnim metalima i plemenitim metalima, koji su važni za proizvodnju elektronike, električnih motora, baterija i drugih industrijskih proizvoda.

Posebno je zanimljivo to što proizvodi koji svake godine završavaju svoj životni vek u Evropi sadrže oko devet milijardi evra vrednih kritičnih metala. To je više od približno šest milijardi evra sirovina koje evropska industrija elektronike godišnje potroši.

Drugim rečima, Evropa bi značajan deo potrebnih materijala mogla da obezbedi iz proizvoda koje već poseduje, umesto da se u potpunosti oslanja na nove sirovine i uvoz.

Stare veš-mašine kriju veliki poslovni potencijal

Jedan od zanimljivijih primera odnosi se na kućne aparate.

Prema analizi BCG-a, oko 75 odsto velikih kućnih aparata koji se prodaju u Evropi proizvodi se u samoj Evropi. Kada ti uređaji završe svoj radni vek, u njima ostaju materijali koji mogu ponovo da se iskoriste u industriji.

Samo veš-mašine koje dolaze do kraja upotrebe sadrže kritične minerale vredne oko 500 miliona evra. To odgovara približno 70 odsto vrednosti kritičnih sirovina koje su evropskoj proizvodnji veš-mašina potrebne tokom jedne godine.

Još veći potencijal krije se u mogućnosti da se uređaji ne rastavljaju odmah radi reciklaže, već da se prvo proveri mogu li da se poprave i ponovo prodaju.

Procene pokazuju da bi između 60 i 70 odsto veš-mašina koje su završile prvi životni vek tehnički moglo da se ponovo upotrebi ili obnovi. Ipak, svega jedan do dva odsto prikupljenih uređaja zaista se ponovo prodaje.

To pokazuje koliko prostora postoji za razvoj kompanija koje bi se bavile otkupom, popravkom, obnovom i prodajom polovnih kućnih aparata.

Polovan telefon može da vredi i 600 evra, a njegove sirovine samo pet

Posebno zanimljiv podatak odnosi se na mobilne telefone.

Prema analizi BCG-a, polovan pametni telefon može da se proda za između 200 i 600 evra, dok vrednost materijala koji se iz njega dobijaju nakon reciklaže iznosi svega oko pet evra.

Ova razlika pokazuje zašto je popravka i ponovna prodaja uređaja često ekonomski isplativija od njihovog trenutnog rastavljanja i reciklaže.

Ako telefon može da dobije novu bateriju, ekran ili drugi rezervni deo i ponovo se nađe na tržištu, njegova vrednost ostaje mnogo veća nego kada se iz njega izvuku samo sirovine.

Za kompanije to otvara mogućnost razvoja novih poslovnih modela, od otkupa polovnih telefona i obnove elektronike do platformi za prodaju korišćenih uređaja.

Evropa prikuplja manje od polovine elektronskog otpada

Iako potencijal postoji, veliki deo vrednosti i dalje se gubi.

Prema podacima koje navodi BCG, formalno se prikuplja oko 43 odsto elektronskog otpada u Evropi, dok je cilj Evropske unije 65 odsto.

Problem nije samo u tome koliko se uređaja prikupi, već i u načinu na koji se oni obrađuju.

Deo elektronskog otpada završava u tokovima klasičnog sakupljanja starog metala, gde se uglavnom izdvajaju materijali poput čelika, dok vredni metali, plastika i druge komponente mogu da budu izgubljeni.

BCG procenjuje da oko 13 odsto evropskog elektronskog otpada ulazi u takve tokove, približno osam odsto završava u mešanom otpadu, a oko pet odsto se ilegalno izvozi.

Zbog toga se sve veća pažnja posvećuje tehnologijama koje omogućavaju preciznije razdvajanje materijala, automatizovano rastavljanje uređaja i efikasnije izdvajanje vrednih sirovina.

Grejanje

Kompanije mogu da smanje troškove proizvodnje i do 70 odsto

Cirkularna ekonomija nije zanimljiva samo zbog zaštite životne sredine. Ona sve više postaje poslovna strategija koja može direktno da utiče na profit kompanija.

Prema analizi BCG-a, obnavljanje i ponovna proizvodnja pojedinih proizvoda mogu da smanje proizvodne troškove za 60 do 70 odsto u odnosu na proizvodnju novih, dok uštede na materijalima mogu da dostignu oko 15 odsto.

Takav model omogućava kompanijama da zadrže vredne komponente u proizvodnom procesu, smanje zavisnost od uvoznih sirovina i razviju dodatne izvore prihoda.

Primeri su brojni: proizvođači mogu da otkupljuju stare uređaje, popravljaju ih i ponovo prodaju, dok industrijska preduzeća mogu da obnavljaju pojedine delove mašina umesto da kupuju potpuno nove.

Ipak, takav sistem zahteva organizovanu logistiku, stručne radnike, pouzdanu kontrolu kvaliteta i tržište koje je spremno da kupuje obnovljene proizvode.

U Evropi već postoji 2.800 startapa koji razvijaju cirkularnu ekonomiju

Koliko ova oblast dobija na značaju pokazuje i novo istraživanje inicijative Circular Republic, objavljeno 12. novembra 2026. godine.

Prema izveštaju Circular Economy Startup Landscape 2026, u Evropi posluje približno 2.800 startapa koji razvijaju rešenja u oblasti cirkularne ekonomije, uključujući ponovnu upotrebu materijala, popravku proizvoda i reciklažu.

Istraživanje pokazuje da je u ovoj oblasti posebno izražen nedostatak kompanija koje se bave povraćajem kritičnih sirovina. Samo oko pet odsto evropskih startapa iz oblasti cirkularne ekonomije usmereno je na izdvajanje kritičnih materijala poput retkih zemnih metala.

Posebno je zanimljiv podatak o neodimijumskim magnetima, koji se koriste u električnim motorima i vetroturbinama. Prema izveštaju, reciklira se manje od jedan odsto ovih magneta, dok Evropa više od 85 odsto svojih potreba za njima podmiruje uvozom iz Kine.

To otvara prostor za razvoj novih kompanija koje bi se bavile njihovim prikupljanjem, rastavljanjem i ponovnim korišćenjem.

Istraživanje takođe pokazuje da više od 55 odsto globalnih investicija rizičnog kapitala u cirkularnu ekonomiju odlazi u Evropu, što ukazuje na rastuće interesovanje investitora za ovaj sektor.

Veštačka inteligencija i roboti menjaju reciklažnu industriju

Jedan od pravaca razvoja jeste kombinovanje veštačke inteligencije, robotike i automatizovanog rastavljanja uređaja.

Savremeni sistemi mogu da prepoznaju različite komponente, procene njihovo stanje i pomognu u izdvajanju materijala koji imaju najveću tržišnu vrednost.

To je posebno važno kod složenih proizvoda poput baterija, računara i elektronskih uređaja, gde ručno rastavljanje može biti sporo i skupo.

Automatizacija bi mogla da smanji troškove obrade, poveća količinu materijala koji se uspešno vraća u proizvodnju i omogući razvoj većih industrijskih postrojenja za reciklažu.

Evropske kompanije tako pokušavaju da spoje tehnološke inovacije i potrebu za smanjenjem zavisnosti od uvoznih sirovina.

Novi biznis koji bi mogao da promeni evropsku industriju

Sve veće interesovanje za cirkularnu ekonomiju pokazuje da se tržište otpada postepeno menja. Stari uređaji više se ne posmatraju samo kao nešto što treba ukloniti, već kao potencijalni izvor prihoda i vrednih industrijskih materijala.

Za kompanije to znači nove poslovne mogućnosti u otkupu, popravci, obnovi, iznajmljivanju i reciklaži proizvoda.

Za Evropu je posebno važno to što bi veće korišćenje postojećih materijala moglo da smanji zavisnost od uvoza i poveća sigurnost snabdevanja industrije.

Ipak, da bi ovaj potencijal bio iskorišćen, potrebno je razviti efikasniji sistem prikupljanja, obrade i ponovne prodaje proizvoda, kao i obezbediti ulaganja u tehnologiju i infrastrukturu.

Jedno je sigurno: ono što je do juče završavalo na otpadu, sve više postaje ozbiljna poslovna prilika. A u starim telefonima, frižiderima i veš-mašinama možda se krije mnogo veća vrednost nego što većina potrošača može da zamisli.

Izvor: Boston Consulting Group (BCG), Circular Republic i Grad Minhen.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

ekspo

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.