Kada je čuo da je jedna porodica ostala bez krova nad glavom, a da je žena pred porođajem, Marko iz Smedereva odlučio je da im pomogne. Nije tražio kiriju, depozit niti bilo kakvu naknadu za korišćenje kuće. Ustupio im je svoju drugu nekretninu, uz dogovor da plaćaju samo struju i da u njoj mogu da žive dok im je potrebno.

Međutim, ono što je počelo kao gest dobre volje vremenom se pretvorilo u problem zbog kojeg Marko danas strahuje za sopstvenu imovinu. Kako tvrdi, stanari kasne sa plaćanjem računa, izbegavaju razgovor sa njim, a u nekoliko navrata, kada je dolazio da vidi šta se dešava, nisu želeli ni da mu otvore vrata.

Sada se nalazi u nezavidnoj situaciji: želi da ponovo preuzme svoju kuću, ali se plaši kako će stanari reagovati kada im saopšti da moraju da se isele.

Dao im kuću da ne bi ostali na ulici

Prema Markovim rečima, sve je počelo kada je saznao da je porodica ostala bez smeštaja. Posebno ga je pogodila činjenica da je žena bila pred porođajem, zbog čega je odlučio da im pruži pomoć i ponudi krov nad glavom.

Pošto je imao još jednu kuću u kojoj niko nije živeo, nije želeo da prostor stoji prazan dok se porodica nalazi u teškoj životnoj situaciji.

Dogovor je bio jednostavan – mogu da koriste kuću bez plaćanja kirije, a jedina obaveza trebalo je da im budu računi za električnu energiju.

„Nisam želeo da im uzimam novac za stanovanje. Znao sam da im je teško i da im je potreban siguran prostor, posebno zato što je žena trebalo da se porodi. Pomislio sam da je najvažnije da imaju gde da žive i da će im moja pomoć mnogo značiti“, navodi Marko u svojoj ispovesti.

Kuća prethodno nije bila korišćena, pa su novi stanari počeli da je uređuju kako bi im boravak bio prijatniji. Krečili su zidove i sređivali prostor, a Marko u početku nije imao ništa protiv toga.

Kako kaže, bilo mu je drago što kuća ponovo dobija život i što porodica ima pristojne uslove za stanovanje.

Umesto zahvalnosti, počeli su problemi

Ipak, odnos između vlasnika i stanara vremenom se promenio.

Marko tvrdi da su počeli da kasne sa plaćanjem računa za struju, iako je to bila jedina finansijska obaveza koju su imali prema dogovoru.

Još više ga je pogodilo njihovo ponašanje kada bi pokušao da razgovara sa njima.

„Nekoliko puta sam dolazio do kuće kako bismo razgovarali i rešili ono što nije u redu. Međutim, dešavalo se da jednostavno zaključaju vrata i ne žele da stupe u kontakt sa mnom. Ne tražim od njih kiriju, samo očekujem da poštuju ono što smo se dogovorili“, kaže Marko.

Prema njegovim rečima, situacija je postala posebno neprijatna jer više ne zna na koji način može da komunicira sa ljudima kojima je, kako ističe, izašao u susret kada im je pomoć bila najpotrebnija.

Najviše se plaši šta bi mogli da urade kući

Iako želi da ponovo raspolaže svojom nekretninom, Marko priznaje da se plaši da od stanara zatraži da se isele.

Razlog je, kako objašnjava, to što između njih nije potpisan ugovor, pa nije siguran kako bi trebalo da postupi i koja su njegova prava.

„Najviše me plaši da će, kada im kažem da moraju da izađu, napraviti štetu. Bojim se da bi mogli da polome prozore, oštete zidove ili unište ono što su zatekli u kući. Ne znam šta bi mi ostalo kada bi odlučili da se osvete“, navodi on.

Marko kaže da mu nije bila namera da bilo koga dovede u neprijatnu situaciju, niti da porodici uskrati pomoć. Ipak, smatra da je njegovo poverenje iznevereno i da više ne može da nastavi ovakav odnos.

Posebno ga brine činjenica da je sve počelo kao dobra namera, a završilo se strahom za kuću koju je godinama sticao.

Šta Marko može da uradi i kako zakon štiti vlasnika kuće?

Markov slučaj otvara važno pitanje: šta se događa kada nekome besplatno ustupite kuću na korišćenje, ali ta osoba kasnije odbija da je napusti?

Da li je vlasnik nemoćan ako nema potpisan ugovor ili ipak postoje načini da zakonski vrati svoju nekretninu?

Prema propisima Srbije, nepostojanje pisanog ugovora ne znači automatski da vlasnik gubi pravo da traži povraćaj kuće. Međutim, važno je utvrditi kakav je dogovor postojao, koliko je trebalo da traje i pod kojim uslovima je porodica dobila pravo da koristi nekretninu.

Upravo od tih okolnosti zavisi i pravni put kojim Marko može da krene.

biljka

4. Šta kaže zakon Srbije: Može li Marko da ih iseli bez ugovora?

Ovo je najvažniji deo priče. Marko nije potpisao ugovor sa stanarima, ali to ne znači da oni automatski mogu neograničeno da koriste njegovu kuću.

Postoji nekoliko važnih pravnih stvari.

1. I bez pisanog ugovora može da postoji pravni odnos

Prema Zakonu o obligacionim odnosima, ugovor može nastati saglasnošću volja, a izjava volje može biti data rečima ili ponašanjem iz kojeg se pouzdano može zaključiti da je dogovor postignut (članovi 26. i 28).

U Markovom slučaju, prema opisu, dogovor je bio da porodica besplatno koristi kuću, uz obavezu plaćanja struje.

To je važno jer se takav odnos ne mora nužno smatrati zakupom.

U jednoj sudskoj odluci, Gž. 8400/03 od 12. novembra 2003. godine, sud je razmatrao upravo sličnu situaciju: vlasnik je drugom licu ustupio prostor na korišćenje bez zakupnine, uz plaćanje troškova električne energije i vode.

Sud je zaključio da se, prema okolnostima konkretnog slučaja, radilo o besplatnom korišćenju, odnosno posluzi, a ne o zakupu. U toj odluci primenjena su pravna pravila Srpskog građanskog zakonika, jer ugovor o posluzi nije posebno uređen Zakonom o obligacionim odnosima. 

To znači da je važno utvrditi šta su se Marko i porodica zaista dogovorili, a ne samo da li postoji papir sa njihovim potpisima.

2. Može li da traži da mu vrate kuću?

Može da zahteva povraćaj nekretnine, ali treba pravilno da sprovede postupak.

U navedenoj sudskoj praksi o posluzi, kada vreme korišćenja nije određeno niti se može utvrditi iz svrhe zbog koje je prostor ustupljen, davalac posluge može zahtevati vraćanje stvari.

Za Marka je zato važno da dokaže:

  • Da je vlasnik kuće.

  • Da je porodici dozvolio korišćenje bez plaćanja kirije.

  • Da je jedina dogovorena novčana obaveza bila plaćanje struje.

  • Da nije dogovoren rok tokom kojeg bi morali da ostanu.

  • Da je zatražio prestanak korišćenja i povraćaj kuće.

Ako se utvrdi da je reč o posluzi na neodređeno vreme, navedena sudska praksa ide u prilog mogućnosti da vlasnik zatraži vraćanje kuće. Ipak, konkretan ishod zavisi od dokaza i okolnosti dogovora.

3. Šta ako odbiju da izađu?

Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa u članu 37. propisuje da vlasnik može tužbom zahtevati od lica koje drži njegovu stvar da mu je vrati.

Vlasnik mora da dokaže pravo svojine i da se nekretnina nalazi u faktičkoj vlasti osobe od koje traži povraćaj.

Drugim rečima, Marko može da pokrene sudski postupak radi povraćaja kuće ukoliko stanari odbiju da je napuste nakon prestanka dogovorenog korišćenja. 

Važno je razlikovati kuću od stana: Zakon o stanovanju i održavanju zgrada u članu 52. predviđa poseban postupak za iseljenje lica koja koriste stan bez pravnog osnova. Da li se taj postupak može primeniti na konkretnu nekretninu zavisi od njenog pravnog statusa i činjenica slučaja. Ne treba unapred pretpostaviti da se administrativno iseljenje može sprovesti za svaku porodičnu kuću.

4. Šta ako unište kuću?

Markov strah da bi stanari mogli da polome prozore ili oštete zidove nije bez pravnog značaja.

Krivični zakonik Srbije u članu 212. propisuje krivično delo uništenja i oštećenja tuđe stvari.

Ako bi neko namerno uništio ili oštetio Markovu imovinu, mogao bi da odgovara za to delo, a vlasnik bi mogao da traži i naknadu nastale štete.

Za oštećenje privatne imovine gonjenje se, prema tom članu, preduzima po privatnoj tužbi. 

Zato bi Marko trebalo da sačuva fotografije i snimke trenutnog stanja kuće, račune, poruke i sve druge dokaze koji mogu da pokažu kako je nekretnina izgledala pre i tokom korišćenja.

Važno je i da dokumentuje sve eventualne promene i oštećenja, uz datum kada su nastali, ako je moguće.

5. Šta Marko konkretno treba da uradi?

Na osnovu opisanih okolnosti, ovo bi bio najrazumniji redosled poteza:

  1. Da prikupi dokaze o vlasništvu

    Treba da pribavi list nepokretnosti iz katastra, odnosno dokaz da je kuća njegova.

  2. Da sačuva dokaze o dogovoru

    SMS poruke, Viber prepisku, svedoke koji znaju da je kuću dao besplatno i da je trebalo plaćati samo struju, kao i dokaze o dosadašnjim uplatama.

  3. Da fotografiše trenutno stanje kuće

    Ako može zakonito da pristupi nekretnini uz saglasnost stanara, trebalo bi da napravi detaljnu foto-dokumentaciju. Ne treba samovoljno da ulazi u njihov dom.

  4. Da pošalje pisani zahtev za prestanak korišćenja i iseljenje

    Najbolje preko advokata, preporučenom pošiljkom sa povratnicom ili drugim dokazivim načinom dostavljanja. U zahtevu treba jasno navesti da opoziva dozvolu za besplatno korišćenje i traži predaju kuće i ključeva u primerenom roku.

  5. Da ne pokušava sam da ih izbaci

    Ne bi trebalo da menja brave dok su oni unutra, iznosi njihove stvari, preti im ili samovoljno isključuje struju i vodu kako bi ih primorao da odu. Takvi potezi mogu da izazovu dodatni pravni problem.

  6. Ako odbiju da se isele, da pokrene sudski postupak

    Advokat može da proceni osnov za tužbu radi povraćaja kuće, odnosno predaje nepokretnosti, i eventualni zahtev za naknadu štete ili drugih potraživanja.

Ako postoji konkretna pretnja da će uništiti imovinu, Marko treba da sačuva poruke ili druge dokaze i obrati se policiji. Ako do oštećenja zaista dođe, treba odmah dokumentovati štetu, pozvati policiju kada postoje elementi krivičnog dela i konsultovati advokata o daljem postupku.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

ekspo

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.