Dok većina ljudi razmišlja o kupovini stanova, zlata ili akcija, pojedini bogati investitori okreću se neobičnoj vrsti imovine – šumama. Kupovina šumskog zemljišta postaje deo dugoročnih investicionih strategija velikih fondova, penzijskih sistema i imućnih pojedinaca, a razlog je jednostavan: drveće raste, drvo ima tržišnu vrednost, a zemljište može da zadrži svoju vrednost i tokom ekonomskih kriza, piše Jpmorgan.

Ulaganje u šume na prvi pogled deluje kao spor i neobičan način zarade. Za razliku od nekretnina koje mogu odmah da se izdaju ili akcija koje se svakodnevno kupuju i prodaju, šumsko zemljište zahteva strpljenje. Drveću su potrebne godine, ponekad i decenije, da dostigne odgovarajuću veličinu za seču i prodaju.

Ipak, upravo ta dugoročna priroda investicije privlači sve veći broj institucionalnih investitora i bogatih pojedinaca koji žele da deo svog kapitala ulože u realnu imovinu.

Prema analizama investicionih kompanija J.P. Morgan Asset Management i BNP Paribas Asset Management, komercijalne šume imaju nekoliko karakteristika koje ih čine zanimljivim za velike investitore: mogućnost ostvarivanja prihoda od prodaje drveta, prirodni rast vrednosti drvne mase, diversifikaciju ulaganja i potencijalnu zaštitu od inflacije.

Zašto bogati kupuju šume umesto još jednog stana?

Jedan od glavnih razloga jeste to što šumsko zemljište predstavlja fizičku imovinu koja ne zavisi isključivo od kretanja na finansijskim tržištima.

Kada investitor kupi šumu, on ne poseduje samo zemljište već i drveće koje vremenom raste i dobija na zapremini. U odgovarajućim uslovima to znači da se vrednost drvne mase povećava čak i kada se na berzama dešavaju veliki potresi.

To je jedna od posebnosti ove investicije. Kod akcija vrednost može naglo da padne zbog loših poslovnih rezultata ili promena na tržištu, dok drveće nastavlja da raste bez obzira na svakodnevna kretanja cena na berzama.

J.P. Morgan u svojoj analizi ulaganja u šumsko zemljište posebno ističe biološki rast kao jednu od ključnih prednosti ove vrste imovine. Kako stabla rastu, povećavaju se njihova zapremina i potencijalna tržišna vrednost.

Pored toga, šume mogu da donose prihod kroz plansku seču i prodaju drveta, dok se zemljište i dalje zadržava u vlasništvu investitora.

Kako se zapravo zarađuje na šumskom zemljištu?

Postoji nekoliko načina na koje vlasnici komercijalnih šuma mogu da ostvare zaradu.

Prvi je prodaja drveta. Kada stabla dostignu odgovarajuću veličinu i tržišni uslovi budu povoljni, vlasnik može da organizuje seču i proda drvo pilanama, proizvođačima nameštaja, građevinskim kompanijama i drugim kupcima.

Drugi način je rast vrednosti same drvne mase. Drveće koje nije posečeno nastavlja da raste, što može povećati njegovu buduću tržišnu vrednost. Vlasnik tako nije prinuđen da proda drvo odmah, već može da sačeka povoljniji trenutak.

Treći izvor zarade može biti rast vrednosti zemljišta. Kao i kod drugih nekretnina, lokacija, pristupni putevi, kvalitet zemljišta, dostupnost vode i mogućnosti korišćenja utiču na cenu.

Postoje i dodatne mogućnosti, poput izdavanja zemljišta za određene dozvoljene namene i projekata povezanih sa očuvanjem prirode i tržištem ugljeničnih kredita. Međutim, takvi prihodi zavise od propisa, sertifikacije i konkretnih projekata i ne mogu se automatski očekivati od svake šume.

Šume mogu da budu zaštita od inflacije

Još jedan razlog zbog kojeg investitori razmatraju kupovinu šumskog zemljišta jeste njegova potencijalna uloga u zaštiti kapitala od inflacije.

Kada cene rastu, mogu da rastu i troškovi proizvodnje, građevinskog materijala i drugih proizvoda od drveta. Istovremeno, drvna masa nastavlja biološki da raste, što vlasniku pruža dodatnu mogućnost očuvanja vrednosti investicije.

BNP Paribas Asset Management u svojoj analizi komercijalnih šuma navodi da ova vrsta ulaganja može da obezbedi redovne prihode, diversifikaciju portfolija i određenu zaštitu od inflacije.

To ne znači da cena drveta uvek raste. Ona zavisi od ponude i potražnje, građevinske industrije, troškova transporta, energetskih tržišta i ekonomskih kretanja.

Ipak, za investitore koji imaju dovoljno kapitala i dug vremenski horizont, šume predstavljaju način da deo novca ne bude vezan isključivo za finansijska tržišta.

Grejanje

Penzijski fondovi i veliki investitori već godinama kupuju šume

Ulaganje u šumsko zemljište nije samo zanimacija bogatih pojedinaca. Ovakva imovina već godinama privlači institucionalne investitore, među kojima su penzijski fondovi, osiguravajuće kompanije, univerzitetske fondacije i specijalizovani investicioni fondovi.

Njihov cilj nije brza zarada, već dugoročno očuvanje i uvećanje kapitala.

Za velike fondove posebno je važno što šumsko zemljište može da se ponaša drugačije od akcija i obveznica. Kada se uključi u širi investicioni portfolio, može da pomogne u raspoređivanju rizika.

Investitori pritom ne moraju uvek sami da kupuju i upravljaju šumama. Postoje specijalizovane kompanije koje se bave procenom zemljišta, planiranjem seče, pošumljavanjem, zaštitom od požara i prodajom drveta.

Na taj način investitori mogu da ulože novac u šumsko zemljište, a svakodnevno upravljanje prepuste stručnjacima.

Koliko dugo treba čekati da šuma počne da donosi novac?

Ovo je jedan od najvažnijih detalja za svakoga ko razmišlja o ovakvoj investiciji.

Za razliku od stana koji može odmah da se izda, šumsko zemljište ne mora da donosi prihod od prvog dana. Sve zavisi od vrste drveća, starosti šume, kvaliteta zemljišta i prethodnog načina gazdovanja.

Ako investitor kupi mladu šumu, može biti potrebno mnogo godina pre nego što drvo dostigne komercijalnu zrelost.

Kod starijih šuma situacija može biti drugačija jer se deo drvne mase može prodavati ranije, uz pažljivo planiranje seče.

Važno je i da se nakon seče vodi računa o obnavljanju šume, jer dugoročna vrednost investicije zavisi od održivog upravljanja zemljištem.

Zbog toga se kupovina šume obično posmatra kao dugoročna investicija, a ne kao način da se novac brzo uveća.

Nije bez rizika: Požari, štetočine i slaba likvidnost

Iako šumsko zemljište ima određene prednosti, ulaganje u ovu vrstu imovine nije bez rizika.

Jedna od najvećih opasnosti jesu šumski požari, koji mogu da unište veliki deo drvne mase i značajno umanje vrednost investicije. Problem predstavljaju i štetočine, bolesti drveća, suše, oluje i klimatske promene.

Pored prirodnih rizika, investitori moraju da računaju i na troškove održavanja, poreze, osiguranje, pristupne puteve i stručnjake koji upravljaju šumom.

Poseban problem je likvidnost. Stan ili akcije mogu se relativno brzo prodati, dok pronalaženje kupca za veliko šumsko imanje može trajati znatno duže. Vrednost zemljišta zavisi i od njegove lokacije, kvaliteta i mogućnosti korišćenja.

Zato stručnjaci ovu vrstu ulaganja uglavnom povezuju sa investitorima koji raspolažu većim kapitalom i mogu da čekaju godinama na ostvarenje punog potencijala.

Šume postaju više od prirodnog bogatstva

Rastuće interesovanje za šumsko zemljište povezano je i sa promenama u svetskoj ekonomiji. Drvo se koristi u građevinarstvu, proizvodnji nameštaja, papira, ambalaže i nizu drugih industrija.

Istovremeno, sve veći značaj dobijaju održivi izvori sirovina i projekti zaštite prirode.

Za velike investitore šuma tako predstavlja kombinaciju zemljišta, obnovljivog prirodnog resursa i dugoročnog poslovnog potencijala.

Ipak, najvažnija prednost ove investicije možda je upravo ono što je čini neprivlačnom ljudima koji traže brzu zaradu: vreme.

Dok se finansijska tržišta menjaju iz dana u dan, šuma raste polako, a njena vrednost zavisi od kvaliteta zemljišta, zdravlja stabala i načina na koji se njome upravlja.

Zbog toga bogati investitori šume ne posmatraju samo kao prirodno bogatstvo već i kao imovinu koju je moguće čuvati, razvijati i prenositi na naredne generacije.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

karte

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.